KOZARKA ĐURĐICA JOVANOVIĆ: Umjesto poticaja, laži!

Pred kućom Đurđice (50) i Milivoja (52) Jovanovića u Podbrestu od 1995. godine - otkada su se odlučili baviti ovom granom stočarstva, stasaju stada koza, pasmine alpina. Bilo je to obećavajuće vrijeme, kaže Milivoj Jovanović, vrijeme u kojem je kozarstvo donosilo zaradu. I prije toga obitelj je poljoprivredom popunjavala kućni budžet te je Đurđica punih 20 godina na varaždinskom placu prodavala svoje povrće.
- Na žalost, dijabetes, od kojeg sam bolovao godinama, me doveo do invaliditeta te mi je amputiran dio noge i ostao sam slijep na jedno oko. Najveći dio posla oko uzgoja i proizvodnje kozjeg mlijeka sada je ostao na supruzi - kaže Milivoj koji se nije predao te psihičku stabilnost pronalazi i u izradi ukrasa od gipsa. Izrađuje različite ukrase, no, najčešći motivi su ipak sakralni. Poklanjao ih je prijateljima i rodbini, pa su mnogi primjerci otišli daleko od Podbresta - do Australije, SAD-a i Kanade. Osim s bolešću, Milivoj se, na žalost bezuspješno, borio i s vjetrenjačama propisa prema kojima nikada nije uspio ostvariti osobnu invalidninu iako mu je postotak oštećenja visok, a invalidska mirovina tek nešto više od 900 kuna.
- Dolazili su k nama nadležni za procjenu kad sam uložio zahtjev za osobnu invalidninu. Mjerkali su naš životni prostor te zbrajali dobit od poljoprivrede koju ostvarujemo. Pri tome od dobivene sume nisu oduzimali onaj dio godine u kojem koze ne daju mlijeko i kad nemamo nikakvih prihoda - dodaje Milivoj Jovanović. Njegova supruga Đurđica potvrđuje da je prošla godina za stočare bila iznimno teška:
- Na početku smo s 35 koza mogli pristojno živjeti, no danas, kad smo s 60-ak koza u rangu srednjih proizvođača, ne možemo nikamo. Natjerali su nas u sustav PDV-a, dakle na registriranje vlastitog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, no, i za male te srednje proizvođače vrijede poptuno ista pravila poslovanja kao i za velike, što je nepravedno. Cijena smjese, goriva i svega ostalog nezaustavljivo raste, a samo od prošle godine do sada u tim smo omjerima izgubili i po 90 lipa po litri mlijeka. S druge strane, Vindija od nas otkupljuje mlijeko po 3.20 kn koje se u dućanima prodaje po cijeni od 12 do 18 kuna za litru - kaže Đurđica.
Kozje mlijeko danas je vrlo visoko na ljestvici zdrave prehrane te pomaže kod bolesti respiratornog trakta, kao i kod olakšavanja simptoma uzrokovanih alergijama. No, upozorava Đurđica, ne reklamira se. Razlog je, kaže naša sugovornica, u tržišnim utakmicama između otkupljivača mlijeka.
PRAZNI MJESECI
- Naša bi država u kozarstvu trebala poticati dva ciklusa jarenja, što je u europskim zemljama uhodana praksa. Na taj način ne bismo ostajali bez mlijeka, a ni bez prihoda jedan dio godine. Ovako nam se sve koze jare u istom razdoblju, što neminovno dovodi do “praznih” mjeseci. Uz to, isplate za mlijeko kasne i po 3, 4 mjeseca, a ovih sam dana bila jako razočarana kad sam na televiziji vidjela da iz Vlade govore kako su isplaćeni poticaji. To je laž. Poticaje nismo dobili. I kad se skupi situacija u kojoj kasne isplate, ne stiže novac od poticaja, a stiže sjetva, mi smo u velikom škipcu. Iz ovog posla više ne mogu van. Imam 50 godina i nema šanse da nađem neko drugo zaposlenje. Ostaje nada da će nam ulaskom u Europsku uniju biti dopuštena prodaja mlijeka i sira na kućnom pragu - svjedoči naša sugovornica kojoj, uz supruga, u dijelu posla vezanom uz obradu zemlje pomaže jedan od sinova koji živi na ovom obiteljskom gospodarstvu.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar