Kristijan (u)lovio san

SOCIJALNA RADNICA FRANCISKA ĆETKOVIĆ I TAJNIK LOVAČKOG SAVEZA MLADEN LACKOVIĆ MLADIĆU IZ PRIBISLAVCA ISPUNILI STARU ŽELJU DA UŽIVO VIDI LOVCE I LOV

Socijalna radnica Franciska Ćetković iz Čakovca i tajnik Lovačkog saveza Međimurja Mladen Lacković iz Strelca 13. prosinca ispunili su želju dvadesetpetogodišnjem Kristijanu Oršušu iz Pribislavca. Kristijan je rođen s mentalnom retardacijom i brigu o njemu od prvih dana života preuzela je Pribislavčanka Marija Oršuš. Marija nije u krvnom srodstvu s Kristijanom, no pružila mu je toplinu i ljubav jednakom predanošću kao i vlastitoj djeci. Kristijanu je ta ljubav bila sve - toplina doma, zaštita, njega, ali i jedino obrazovanje koje je imao. Propustom nadležnih u Centru za socijalni rad, mladić je tijekom djetinjstva “propao” kroz državni sustav te nikada nije pohađao čakovečki Centar za odgoj i obrazovanje. Ostao je nepismen.
Prije kraćeg vremena, Franciska Ćetković, dipl. soc. radnica, upoznala je Kristijana i shvatila o kakvom je propustu riječ. Osim što su u tijeku rješavanja pravnih pitanja vezanih uz Kristijanov status, Franciska Ćetković susrela se s dubokom, osobnom željom mladića i poželjela je riješiti. Kristijan nekoliko godina sakuplja specijalizirane časopise za lovce (ima ih 500-tinjak!) i slikovnice o prirodi koje dobiva s raznih strana. Promatra slike i uživa. Lov ga fascinira. Najveća želja koju je njegova skromna duša iznjedrila bila je - vidjeti prave pravcate lovce, opipati pušku, doživjeti lov uživo.
Danas Mariju u daljnjoj skrbi za Kristijana sprečavaju duboke godine, no brigu o njemu preuzimaju Marijina kćerka Dijana i zet Ljubo Oršoš (32) koji imaju i četvero svoje djece. Ljubavi i poštenja im ne manjka.
- Kristijan voli prirodu. Voli promatrati životinje po livadama i šumarcima i često se iz našeg doma u Pribislavcu zaputi sam u šetnju. Ispočetka sam ga potajice pratio jer sam se bojao blizine pruge. Međutim, uvjerio sam se da su njegove šetnje sigurne. On jednostavno promatra i uživa. Osobno mi je žao što naš Kristijan nikada nije pohađao školu jer je na to imao zakonsko pravo, ali, eto, dogodio se propust. Vjerujem da za njega nije kasno ni sada jer je vrlo druželjubiv i željan znanja. Voli ljude, voli razgovarati s njima i bila bi mu velika radost kad bi se mogao više družiti i svoje vještine razvijati uz stručnjake. Mi činimo sve što je u našoj moći. Kad imamo neka obiteljska slavlja, rođendane i slično, Kristijana uvijek vodimo sa sobom. Nikad nam nije palo na pamet da ga ostavimo samog kod kuće niti možemo zamisliti da ga smjestimo u neku ustanovu. On je krasan mladić. Dobar, poslušan i vrlo zahvalan. Zato smatram da nije kasno i da mu se još uvijek može dati šansa veća od ove koju mi možemo pružiti - kaže Ljubo Oršoš.
VELIKI DAN
Kristijanu je 13. prosinca 2009. osvanuo jedan od najvećih dana u životu! Tajnik Lovačkog saveza Međimurja Mladen Lacković organizirao je na lovištu Podbrest njegov boravak u lovu s članovima Lovačkog društva Prepelica Mala Subotica. “Pao” je i fazan za Kristijana te sreći nije bilo kraja.
- Nazvala me socijalna radnica F. Ćetković i upitala bi li bilo moguće ispuniti Kristijanovu želju. Smatram da je gospođa Ćetković “naručila Djeda Mraza” za Kristijana, a meni je to mali trud za tako veliku radost - kaže M. Lacković koji je strpljivo ispunjavao sve Kristijanove želje, istovremeno budno pazeći na njegovu sigurnost.
- Priroda je lijepa i zdrava za čovjeka. Kad u noći ne mogu spavati, listam knjige i časopise o lovcima. Ne znam čitati. Gledam slike i to mi je lijepo. Jako se veselim kad na televiziji gledam neku emisiju o lovcima. Molio sam Boga da mi ispuni želju da vidim prave lovce - rekao je Kristijan drhtureći od sreće kad je primao poklon od Lovačkog saveza (kalendar, kapu i prsluk). I njegov skrbnik Ljubo Oršoš potrudio se dodatno ga razveseliti, pa je preko svojih poznanika s posla pronašao jedan rabljeni lovački prsluk. Pravi, zeleni - s ušivenim umecima za municiju.
STRAST
- Da je imao drugačije životne mogućnosti i prilike, Kristijan bi sigurno bio lovac. Lovstvo je strast, iskonski nagon čovjeka, a Kristijan to nosi u sebi - kaže M. Lacković.
Kristijan je kući ponio slike snažnije od svih dosadašnjih koje je vidio u časopisima i na televiziji. Ponio je slike obojene svojim čistim srcem i ozvučene jekom sjećanja koja nikad neće izblijedjeti.
Željka Drljić