KULTURA STOLA: S vrta na plac

Konačno sam uhvatio vremena da ponovo posjetim naš mali čakovečki plac. Baš me zanimalo što ipak imaju moji Međimurci, kakva se roba nudi, kakva se priča krije iza nje... Na žalost, nisam stigao na plac baš u neko rano doba, kako se inače ide, ali bilo koje vrijeme prije podneva je sasvim u redu jer ostane još dosta toga.
Krenuo sam s velikim entuzijazmom i rekao - ovo će biti super, konačno sam na svome placu, vidjet ću nešto novo, naći nešto novo, a nešto novo ću i naučiti, ako pitam. Na plac sam stigao oko 10 sati i, na moju veliku žalost, pol placa bilo je prazno. Pa što je sad ovo...
Što sam prekasno stigao? Znam kupovati na zagrebačkom Dolcu i uvijek je sve puno, do zadnjeg štanda. A tu, kod nas pol toga prazno. Pitam prvu tetu, koja ima štand odmah do parkinga, što se događa... Veli da jednostavno nema ljudi. Nije plac više kao što je nekad bio. Veliki trgovački lanci privlače kupce raznim akcijama, ali i lošijom robom. Kako ćemo se mi boriti protiv tako velikih trgovina? – pitaju se oni. Na žalost, ni ja nemam odgovor. Nisam marketinški genij, ali znam da je cijena povrća i drugih proizvoda skoro pa i jednaka onima u Konzumu, Lidlu ili sličnim većim trgovinama. Ali siguran sam da je ovo što imamo na placu BOLJE!
Poluprazan plac je tužna slika. Nekad mjesto koje je vrvjelo ljudima, danas jedva živi. Tužan sam zbog toga. No, ipak, i to malo što imamo puno je. Barem nešto. Pada mi u oko bučino ulje domaće uljare i kupujem flašicu. Takvoga nema u dućanu. Nema ništa niti slično.

MEĐIMURSKA PRETEPENA JUHA

Pretepena juha najčešće se jede kad je vani neki debeli minus i kad nam treba nešto da nas ugrije. Sjećam se, kad sam kao klinac bio bolestan, mama je uvijek spremila tu juhu i ne znam je l’ to zbog juhe ili nečeg drugog, ali uvijek bih se nakon barem jednog tanjura osjećao bolje. Ta krepka juha vrsta je tradicionalne guste juhe iz naše međimurske kuhinje. Postoji bezbroj kombinacija ove juhe - od sela do sela radi se drugačije. Ja se ipak najčešće sjećam one praznije juhe, bez ikakvih dodataka mesa, povrća i ostalih namirnica, ali jednako tako dobre kao i ove koje imaju više toga. Saznajem kako su ljudi nekad stavljali komadiće tikve, suho meso, heljdu, pa čak i gljive. Punoća juhe ovisila je o stanju smočnice.
Evo jednog receptića za ovu juhu - probajte sami, nije teško.
Sastojci
- luk
- gljive (po želji, ako imate vrganje, to je pun pogodak)
- meso z tiblice
- peršin
- brašno (pšenično)
- vrhnje za kuhanje
- goveđi temeljac (možete koristiti i
vodu)

Priprema
1. U dubljoj tavi popržite luk na kosanoj masti do zlatno žute boje, pa dodajte gljive i dinstajte dok ne omekšaju. (Pazite da vam je tava vruća jer gljive puste vodu ako nije dosta zagrijana.) Na kraju dodajte malo sitno kosanog češnjaka, pritom pazite da vam ne zagori.
2. Dodajte u prethodno popirjano povrće goveđi temeljac ili vodu i pustite da se krčka 20-ak minuta. Začinite solju i paprom po želji.
3. Vrijeme je za onaj dio po kojem ova juha i nosi naziv - pretep. U zdjelici pomiješajte vrhnje za kuhanje i brašno. Dobivenu smjesu ulijte u juhu i pustite da na laganoj vatri kuha još 15-ak minuta. Prilikom dodavanja pretepa miješajte juhu pjenjačom, da se ne naprave grudice.
4. U drugoj tavi kratko popržite meso z tiblice i stavite ga u vašu juhu kad je gotova.
5. Na kraju dodajte sitno kosan peršin ili vlasac - i to je to, vaša juha je gotova. Možete se igrati prilikom serviranja, pa u juhu dodajte malo teksture. Bučine sjemenke ili krutoni (suhi komadići kruha) su sjajni za to. I da, nekoliko kapi bučinog ulja. Dobar vam tek!