Kupine i aronije obitelji Kocijan

Maline, kupine, borovnice, ribizl te u posljednje vrijeme i aronija - vrste su bobičastog voća koje sve više osvaja i Međimurce. Dodatnu popularnost voće dobiva i pričama o blagotvornosti po ljudsko zdravlje - puno je antioksidansa, vitamina, minerala... No, Međimurcima je ono zanimljivo i stoga što ne zahtijeva velike poljoprivredne površine, pogoduje mu klima i za to voće već godinama na hrvatskom tržištu vlada velika potražnja koja je još uvijek puno veća od ponude.
Upravo su te činjenice olakšale Zoranu Kocijanu iz Orehovice i izbor kultura koje će zasaditi na svom polju. Naime, ostavši bez posla, Zoran je, kao i mnogi drugi Međimurci, na neki način pokušavao obitelji osigurati dodatan izvor zarade. Tako se, između ostaloga, okušao i u uzgoju duhana te soje, da bi se danas ustalio na bobičastom voću - kupini i aroniji. Budući da u početku nisu puno znali o uzgoju bobičastog voća, a uče i dandanas, uz veliku pomoć međimurskog PSS-a, u avanturu su krenuli oprezno i polako, najprije s manjim količinama.
Obitelj je prije pet godina kupila prvih 300 sadnica kupina, a prije dvije godine i 550 grmova dvogodišnje aronije. Ovih dana voćke su u punom urodu te za oca Zorana, majku Marijanu, sinove Karla i Kevina te baku Justijanu nema odmora. Beru se i pakiraju bobice aronije te kupine i šalju na tržište. Ono što ne uspiju prodati, prerađuju u sokove, sirupe, džemove i marmelade. I te prerađevine također pronalaze svoj put do kupaca.
- Sve je krenulo iz puke znatiželje, ali i pokušaja pronalaska dodatnog izvora zarade, priča nam Zoran. Kako smo do sada sve uspjeli prodati, u proljeće krećemo u proširenje nasada kupina, i to vlastitim sadnim materijalom. Naime, ona se vrlo lako može razmnožiti grobanjem, pa smo već kupili zemlju do postojećeg kupinjaka. Trenutno razmišljamo i o instaliranju natapanja kap po kap kojeg zasada nemamo. Tijekom velikih vrućina, kupinu smo zalijevali, dok smo aroniju ostavili da se sama bori sa žegom.
Srećom, napominje, s aronijom nema puno posla budući da nju zasad ne treba orezivati, a i relativno je nova kultura u ovim krajevima, pa je bolesti i štetnici još nisu pronašli. Stoga se može reći da se uzgaja čisto ekološki. Plodove ne treba nužno odmah brati jer ne opadaju, a na grmu mogu stajati i do prvih mrazova.
- Sam plod aronije, tamne, ljubičasto-crne bobice, nemaju neki određen okus. Čovjek bi rekao, slatkasto-kiselkast i pomalo trpak, koji se lijepi po ustima, objašnjava nam Zoran. Iako nisu nešto za jelo, onako tek ubrane, bobice aronije i te kako dobro se slažu s drugim voćem u raznim sokovima i džemovima, a izvrstan su dodatak salatama. Sada s četverogodišnjih sadnica beremo od 500 grama do kilogram uroda. U početku je bilo nedoumica beru li se u grozdovima kako rastu ili pojedinačne bobice, no, sve smo s vremenom svladali, pohvalio nam se Zoran.
No, zato je kupina puno teža za uzgoj, doznajemo od ostalih članova obitelji. Ona, naime, traži neprestanu pažnju. Treba je njegovati, često orezivati i posebno paziti na sivu plijesan. Kako ne zreli odjednom, bere se svaki dan. No, zreli plodovi ne mogu dugo stajati, već ih treba odmah upotrijebiti. Tijekom velikih vrućina sklone su ožegotinama i sušenju mladica,pa bi ih trebalo zasjenjivati. S druge strane, svu tu pažnju kupina nagrađuje obilnim i sočnim bobicama.
Vlasta Vugrinec