Liječe li doktori samo ‘fine’ pacijente?

ČAKOVČANIN LUČIJANO MESARIĆ SVJEDOČI O DISKRIMINACIJI KOJU JE DOŽIVIO UNUTAR SUSTAVA PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE?

Četrdesetjednogodišnjem Čakovčaninu Lučijanu Mesariću u posljednjih je nekoliko mjeseci pred nosom zatvoreno više vrata nego je Dante ispjevao krugova pakla. Tresak svakih novih vrata tjerao ga je u sve mrkliju muku i bespomoćnost, dok nije iscrpio sve mogućnosti i ostao nijem pred gluhim sustavom. Lučijano ne potječe iz “fine gradske obitelji”.
Čovjek je obilježen prošlošću ovisnika. Heroina se ostavio prije 8 godina, no cijeli će mu život isplaćivati đavolji dug borbom s posttraumatskim stresnim poremećajem te hepatitisom C. Ni braniteljski status, stečen na prvim crtama, u krvi ratnog puta, u Lučijanovom slučaju ne pomaže. U sustavu primarne zdravstvene zaštite - vrata ostaše zatvorena. Lučijano odavno ima poremećen odnos sa svojom izabranom liječnicom obiteljske medicine:
- Moja je doktorica svojevremeno doživjela provalu u ordinaciju i za to kazneno djelo osumnjičila mene. Nije pomoglo ni što sam na sudu oslobođen optužbi... više nije željela da joj budem pacijent, ali me nije ni odjavila. U međuvremenu sam teško ozlijeđen u prometnoj nesreći te sam preko veze došao do druge liječnice koja je pristala na suradnju, međutim, službeno sam još uvijek bio upisan u evidenciju bivše liječnice. Iznenada, doktorica kod koje sam bio “na crno” predomislila se i dala mi karton, s objašnjenjem da se moram vratiti liječnici kod koje sam upisan. No, doktorica kod koje sam upisan pristala je samo na kontakt s mojom djevojkom, i to isključivo za preuzimanje recepata za redovnu terapiju koju tjedno moram primiti. Inzistirala je da što prije nađem drugog liječnika i da joj, u međuvremenu, ne ulazim u ordinaciju. I tako je to funkcioniralo... Moja Beata podizala je recepte za lijekove, a ja sam krenuo u potragu za liječnikom. Već kod prvih kontakata vidio sam da se situacija ne razvija dobro. Pratila me priča da sam “narkoman koji provaljuje u ordinacije”, pratila me panika koju je proširila moja doktorica i gdje god sam molio da me prime, odbijali su. U čakovečkoj područnoj službi HZZO-a dali su mi popis liječnika koji primaju pacijente i krenuli smo redom po svim čakovečkim ordinacijama, preko Strahoninca do Lopatinca... Uzalud. Svi su imali nekakve izgovore: od onih blago toniranih “da primaju samo članove obitelji svojih pacijenata”, preko izgovora da se boje moje agresivnosti te strahuju za sebe i svoje pacijente, do onih najgrubljih - da neće ovisnike i Cigane jer zbog njih završavaju na sudu - svjedoči Lučijano Mesarić, a njegova podrška Beata Valenta dodaje:
- Ponovo smo se obratili za pomoć u HZZO u kojem mi je pravnica mrtvo-hladno rekla da Lučijano “nikad neće naći doktora jer je narkoman”. Pokušavam sama odraditi koliko mogu u njegovo ime jer, zbog bolesti i loših iskustava, on nema strpljenja. No, trudi se da ne plane - kaže Beata koja je pisala dnevnik muke precizno bilježivši imena svih liječnika koji su ih odbijali i njihova obrazloženja, ako ih je uopće i bilo. Ovakve precizne zabilješke predložio je odvjetnik kojeg su kontaktirali jer još uvijek razmatraju mogućnost podizanja tužbe.
Nije Lučijano uvijek uspijevao svladati gnjev, pa je ispalio i psovke u ordinacijama u kojima su ga odbijali, koje javno priznaje, svjestan pogreške. Nije upitna procjena, a ni pravo liječnice da odbije daljnje liječenje i usmjeri pacijenta drugom doktoru. Odnos pacijent - liječnik je dvosmjerna cesta na kojoj se bez poštene podjele prava i obveza događaju sudari. Liječnici koji odbijaju upisati pacijenta dužni su HZZO-u dostaviti obrazac u kojem se očituju o razlogu odbijanja. Samo je jedna liječnica to i učinila u ovom slučaju te potpisala svoj stav: liječnica K. P. u obrazac je upisala - “agresivan pacijent” i - dodala uskličnik. Ostali nisu dostavili ni to jer znaju da neće biti sankcija.
- Više nisam znao što bih, posebno otkada su mi se počele otvarati rane na šakama. Otišao sam u stanicu Hitne pomoći zbog tih rana, no rekli su mi da moj slučaj nije hitan i da se obratim svom liječniku. Kad sam im objasnio kakav problem imam, u Hitnoj nisu ništa poduzeli. Moram k liječniku, a do specijalista ne mogu bez uputnice. Iscrpio sam sve mogućnosti i zato se obraćam novinarima - dodaje Lučijano najsvježije iskustvo.
TRAG
Krenuvši Lučijanovim stopama (no, puno lakšim korakom jer nismo u istim cipelama) u čakovečkoj područnoj službi HZZO-a saznajemo da je - SVE U REDU?!
- Osiguranik je upućen na ostvarivanje prava iz primarne zdravstvene zaštite u Dom zdravlja Čakovec - kaže voditelj Područne službe Josip Jurašković, dipl. iur.
U Domu zdravlja ista pjesma: svi puni razumijevanja - problem riješen! I čuđenje: koja je svrha pisanja o tome?
Po zaprimanju dopisa iz HZZO-a, ravnatelj Doma zdravlja Branko Vrčić, dr. med., pozvao je na razgovor Lučijana Mesarića (30. studenoga).
- Ulažemo maksimalan trud da riješimo problem, no to je proces čija provedba zahtijeva određeno vrijeme - kaže doktor Vrčić, a pravnica u Domu zdravlja Čakovec Nikolina Maksimović - Đukec pojašnjava:
- Obaviješteni smo o provedenom dijelu postupka te ćemo, u skladu sa zakonskim odredbama, ubrzo riješiti problem, tj. osigurati upis kod liječnika primarne zdravstvene zaštite, s čime smo, tijekom razgovora, upoznali i gospodina Mesarića.
PRIVID IDILE
Na prvi pogled iznesene izjave, iako suhoparne, ne slute na gluhoću sustava... međutim - da Lučijano Mesarić nije mjesecima uzaludno otvarao vrata, da nije primao (i dijelio) uvrede, da nije u Domu zdravlja molio pomoć i puno prije slanja dopisa iz HZZO-a, da nije u HZZO-u upozoravao da sam nikada neće doseći cilj... i da se rješenje nije “čudom” ukazalo baš onda kad smo zagrijali naše telefone - bila bi to idila. Al, nije! Nego, krug pakla... samo koji? Čini mi se osmi: onaj u kojem licemjere guše zlatni plaštevi teži od olova.
Željka Drljić

Lučijano je žrtva diskriminacije u jednom dijelu zdravstvenog sustava, čime je drugom dijelu istog sustava zatvoren prolaz skrbi. Zato nam je sugovornik jedan od specijalista koji liječi Lučijana - Živko Mišević, dr. med., spec. psih., voditelj Djelatnosti psihijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec i stručni suradnik Centra za izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo:
- U ovom slučaju vidim kompleksan problem, ali i mogućnost rješenja. Problem ukazuje da nedostaje jedan dio u zdravstvenom sustavu koji bi bio i savjetodavne naravi. I ja sam doktor i Lučijana Mesarića primam. I nemam problema s njim. Mogu razumjeti strah liječnika od nekog lošeg događaja i svakako treba uzeti u obzir pravo (ali, i dužnost) doktora da odbije daljnje liječenje pacijenta zbog poremećenih odnosa (osim u hitnim slučajevima). Prema Hipokratovoj zakletvi bismo čak trebali odbiti liječenje najbližih jer zbog preduboke emocionalne veze možemo nešto previdjeti. No, kod nas, katkad, zna biti obrnuto. Dobro je i za pacijenta da u slučaju narušenih odnosa potraži drugog doktora. Ono što ovdje nije dobro je širenje panike na druge liječnike. Postoje institucije sustava koje su dužne rješavati ovakve probleme. Ne može, primjerice, kuća koja je osigurala gospodina reći da prema njemu - nema obveza - kaže doktor Mišević.