Ljubo Đurić krave operira na pašnjaku!

U posljednjih petnaestak godina na gospodarstvima međimurskih stočara, primarno govedara, jedna od najčešćih kirurških intervencija koje moraju obavljati veterinari je operacija kojom se sanira dislokacija sirišta.
Naime, u hranidbe muzara probavni sustav u kojem su (kolokvijalno rečeno) četiri želuca - prisjetimo se malo srednjkoškolskog gradiva biologije: burag, kapura, književci i sirište - trpi posljedice pri sezonskoj promjeni hrane jer farmeri ne uspijevaju baš uvijek i baš za sve krave osigurati balansiranu hranu na koju životinja ne bi reagirala. U proljeće, kada se u štalama mijenja sastav krmiva, dolazi i do neželjenih promjena u probavnom sustavu krava. Nekima od njih – kaže Ljubo Đurić, dr. vet. med., iz preloške veterinarske stanice – mora se pomoći operativnim zahvatom:
LIJENO SIRIŠTE
- U ovo doba godine događa se kod krava muzara puno slučajeva dislokacije sirišta - u prvom redu zbog sezonske promjene u ishrani krava. Ima krava kod kojih je sirište atonično, mlohavo, lijeno, jer tijekom zimskih mjeseci, kad krave uglavnom jedu više koncentrirane hrane, a manje voluminoze, sirište koje stezanjem, pasiranjem mora inače hranu gurati prema tankom crijevu nije u dobroj kondiciji za tu funkciju. Kad se pojavi više voluminoze u prehrani, a u proljetno vrijeme i uz velike oscilacije u atmosferskom tlaku, u sirištu dolazi do stvaranja plinova koji ga fizičkom silom izmaknu iz normalnog fiziološkog položaja, blokiraju normalnu probavu i ugrožavaju opstanak životinje.
To je pojednostavljen opis stanja životinje u najvećoj mjeri razumljiv laicima jer, primjerice, atonija sirišta može se javiti zbog pogrešne prehrane životinje, ali i zbog subkliničke ketoze i drugih stanja, no, to je pitanje struke.
Za stočare koji drže krave muzare važno je da se u saniranju dislokacije sirišta, osim tzv. Utrechtske metode koja se uglavnom do sada koristila, primijeni i jedna druga metoda - donja paramedijalna metoda, da sad za javnost ne navodim puni stručni naziv.
Naime, kod dislokacije sirišta do sada se životinje operiralo u stojećem položaju, sedirana je životinja za vrijeme operacije na vlastitim nogama, a zahvat se obavljao rezom na (uglavnom) lijevoj gladnoj jami. Najčešće je slučaj da se u dislokaciji tu sirište i nagura u lijevostranoj dislokaciji sirišta. Međutim, u 20-ak posto slučajeva je desnostrana dislokacija, a postupak je isti.
JEDNOSTAVNO I BILO GDJE
- Međutim, kod ove, najčešće, lijevostrane dislokacije sirišta donjom paramedijalnom metodom, uz obaranje životinje i lokalnu anesteziju, za tek desetak centimetara dugačak rez, kirurški je zahvat bitno manje traumatičan za životinju. Jednostavniji je, ne ulazi se u trbušnu šupljinu krave da bi se sirište vratilo na mjesto i fiksiralo, a što je najvažnije, zahvat je moguć u svim improviziranim uvjetima – od štale do pašnjaka, i u šumi ako treba. Potrebni su tek jedno dobro, desetak metara dugo uže, sklapel, kirurška igla i konac, škare, dezinfekcijska sredstva i dva jača i dovoljno spretna pomoćnika.
Životinju se obara na leđa sputavanjem nogu s pomoću užeta, fiksira ju se u pogodan položaj, a skalpelom se zareže desetak centimetara potrbušnice kod žličice.
Sirište je inače u donjem desnom položaju trbušne šupljine (gledano odostraga prema kravi) i kad se dislocira, dolazi ispod buraga u područje lijeve gladne jame. Tu se po uobičajenoj metodi onda interveniralo.
Međutim, donjom paramedijalnom metodom mi pobjeglo s mjesta sirište prevarimo. Obaranjem krave na leđa omogućavamo da sami plinovi vrate sirište u normalan fiziološki položaj. Osluškivanjem stetoskopom točno se može ocijeniti kada je došlo u taj položaj jer se jasno čuje – naši bi ljudi rekli – gdje šelepučka, pa se onda kroz taj mali rez sirište upeca i pričvrsti na potrbušnicu, bez ulaska u trbušnu šupljinu.
S OPERACIJE NA PAŠNJAK
To onda znači da kravi nismo morali davati antibiotike, nema karence, mlijeko je upotrebljivo... Što je najvažnije – evo, to je bilo pred desetak dana, kad sam operirao kravu na OPG-u Mladena Novaka u Prelogu – životinja je nakon operacije ustala, otišla na pašnjak među druge krave, nije ju bilo potrebno izolirati ni zatvoriti i nastavila je normalno jesti... Sad se na njoj još može vidjeti mjesto intervencije. Tu je u stadu i nikakve posebne njege nije trebalo nakon operacije...
JEFTINIJE, A IMA TOGA JOŠ
- Poanta priče je u tome da smo primjenom donje paramedijalne metode pri kirurškom zbrinjavanju dislokacije sirišta postigli dva važna efekta: s jedne strane, za vlasnika životinje zahvat je upola jeftiniji nego kad se radi po Utrechtskoj metodi, a s druge strane – životinja nema velike kirurške rezove, ne treba ju izloirati, ne treba ju tretirati antibioticima, isključivati iz proizvodnje... Struka poznaje ovu metodu, samo, malo se kolega odlučuje ići na edukaciju (u smislu stjecanja operativne rutine pri tom zahvatu)...
MOŽEMO SAMI U EMBRIO TRANSFER
- Lani sam u Njemačkoj bio na dodatnoj edukaciji i za embrio transfer kod krava (i stekao odgovarajući certifikat) i mislim da je to bilo vrlo korisno – u prvom redu za one koji trebaju našu uslugu.
Ponekad bi možda dobro bilo da se i mi veterinari malo više otvorimo javnosti, pa da se pokuša – barem kod onih stočara koji žele ostvariti napredak uz danas dostupne znanstvene metode, poboljšati stada, ubrzati prirodne procese u korist stočara. Mi im o tim mogućnostima moramo dati informaciju i svojim postupkom dokazati da se nešto može.
Primjerice, embrio transferom, a osobno sam izveo taj postupak na jednom gospodarstvu u Cirkovljanu, znanost preskače najmanje četiri generacije u selekciji da bi se dobio željeni uzgojni cilj. Na gospodarstvu o kojem je riječ Miroslav Negovec u Cirkovljanu ima kravu koja je u sedmoj laktaciji dala 11.000 litara mlijeka. Pratite taj podatak – sedam laktacija, 11.000 litara... I sad, kad vam još kažem da se radi o simentalskoj kravi?! Stvar je u tome da se od takve krave, dakle od životinje nadprosječnih performansi može izuzeti embrije (iz oplodnje sjemenom jednako visokovrijednog bika), pa nasaditi u krave koje same ne bi mogle dati kvalitetno potomstvo, a za svog su vijeka, recimo, sasvim pristojne proizvodnje mlijeka. Zasad imamo muško tele, no, i ono je vrijedno jer se više ne mora čekati da vidimo u što će se to tele prometnuti. Već smo krv poslali u Njemačku na genomsko testiranje, a pokažu li rezultati testiranja da je poželjnih karakteristika – mi imamo rasplodnjaka čije će se sjeme koristiti i prije nego bude moguće napraviti progeni test. Čekanje dok se za rasplodnjaka ne napravi progeni test izaziva velike troškove.
NISMO NEZNALICE
- Izuzimanje embrija od dobre krave nije ni tehnološki nikakav problem. U Njemačkoj sam kod kolege – gdje smo bili na edukaciji – vidio kako se to radi u sasvim jednostavnim uvjetima, uz jednu napravu koju sam već dao izraditi. Samo se radi o tome da se poštuje procedura pri smrzavanju embrija. Treba nešto alkohola, tekućeg dušika, strpljenja i pedantnosti u radu i mi tu možemo imati embrije najboljih grla iz uzgoja za nasađivanje u krave – inkubatore. Cijeli postupak nije skup, niti je to znanstvena fantastika... Moramo jednostavno zakoračiti u tu vodu... Pa nismo mi, u odnosu na kolege u Europi, neznalice!
Marijan Belčić
Snimci VIPRO