Luk kao suvremeni brand

U nedjelju, 26. kolovoza u dvorištu i dvorani doma kulture Zalan u Donjoj Dubravi održan je Dan dobravskoga luka, šesti po redu. Od osnutka te izložbeno-prodajne manifesatcije koja je počela s lukom, crvenim, sočnim, specifičnim, izlaganje je prošireno i na ekološke prehrambene proizvode.
Luk je nešto što se u mnogim obiteljima u Donojoj Dubravi održava kao obiteljsko naslijeđe, tradicija.
Jednako je prepoznatljiv u nedjelju bio i ceremonijal na koji su Dobravčani navikli: poslije meše, kolona se ljudi iz crkve slijevala prema Zalanu gdje su ih s pjesmama Međimurje, kak si lepo i Lepa bela Marica dočekale članice umirovljeničkog zbora koje su pjesmom pozdravile i 36 izlagača, među kojima su, uz domaće, bili i gosti iz drugih međimurskih mjesta, ali i članovi Društva Ljekovita biljka iz Zagreba te gosti iz Slovenije.
Prigodnim riječima sudionicima Dana dobravskoga luka i ekološke proizvodnje obratili su se načelnik Općine Donja Dubrava Marijan Varga i župan Ivica Perhoč, a kakav je taj dobravski ljuk i što to od ekoloških proizvoda nude donjomeđimurski povrtlari došao je vidjeti i Tomislav Petrović, načelnik Odjela za ekološku poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede, a i saborski zastupnik Mario Moharić.
ZA PROBU NA STOLU
Na samom ulazu u dvorište Zalana – tri su najstarije i najiskusnije dobravske ljukarice imale svoj mali štand – Katarinu Vidović (79), Sidoniju Klarić (79) i Veru Markušić (70) znaju svi i prve pletenice zrelog luka, lučica za sadnju ili sjemena na žlice posjetitelji manifesatcije kupovali su od njih, a zatim se razmiljeli do ostalih štandova.
Ipak – ono što je mnogima bilo najzanimljivije, marom članica Udruge žena Donja Dubrava, mjesnih aktivistica Crvenog križa i Udruge umirovljenika, spremljeno je bilo na velikom stolu u salonu Zalana: bezbrojna jela u kojima je dobravski ljuk ključna sastavnica, ono nešto bez čega jelo ne bi imalo ni tako (dobru) aromu, ni tako (zamaman) okus. Josip Sabol, povrtlar koji svoje gospodarstvo vodi u skladu s postulatima bio-dinamičke poljoprivrede, pozadiski je motor manifestacije i glavni promicatelj ideje da bi dobravski ljuk – baš tako kako se to v Dobravi izgovara (i piše) – trebao biti još jedan međimurski brand, jasno prepoznatljiv po svojim karakteristikama, porijeklu, imenu:
- Moramo provesti proceduru bredniranja našeg dobravskoga ljuka jer moja su iskustva da za taj naš ljuk nema problema na tržištu! Imamo tradiciju uzgoja i ne trebamo ništa izmišljati, naš je dobravski ljuk jasno prepoznatljiva sorta, s jasnim karakteristikama po obliku, boji, okusu, mirisu... I nigdje se ne uzgaja načinom na koji ga mi uzgajamo.
Tradicionalno, od sjemena do lučice i nadalje, bez otrova i kemije... I sam prodajem dobravski ljuk u Zagreb, ljudi ne pitaju za cijenu! Znaju koliko vrijedi, dakle - možemo računati da je ta namirnica iz našeg tradicijskog uzgoja, predstavimo li ju kako treba i održimo li tradicijsku proizvodnju, namirnica višeg cjenovnog razreda.
LETOS DOBRO
- Letos je dobravski ljuk izvrsne kvalitete jer imali smo sreću što su pale dvije-tri kiše baš onda kad je trebalo, a kasnije sušno vrijeme suzbilo je pojavu bolesti.
Sad se vidi kakav je pravi dobravski ljuk: crven, mirisan, optimalnog uzrasta do veličine jabuke, plosnat. Ja, koji ga neprekidno imam u jelovniku, ne znam što je gripa, a znamo da ima i neka antikancerogena svojstva...
Pri brendiranju dobravskoga ljuka, moramo unaprijed zapisati četiri moguća komercijalno isplativa oblika plasmana: sjeme je prvo, zatim lučice, pa konzumni luk, a na kraju nešto još važnije: znanje i informaciju što je i što može biti dobravski ljuk u našim domaćim specijalitetima te koliko može oplemeniti jela iz možda drugih regija. Kad se sve to uzme u obzir – naše perspektive sasvim su jasne.
Marijan Belčić