MALI ZOO VJEKOSLAVA SLIVARA U PODBRESTU:

Obitelj Vjekoslava Slivara u Podbrestu – supruga Jasminka, kćerka Klara te sinovi Petar i Martin – živi okružena pravim životinjskim carstvom za koje Jasminka kaže – sve je to samo njegovo, mi uživamo i pocartamo si koju životinju baš kad nam se da... Ostalo on hrani, briga se, pazi...
Slivarovi se bave poljoprivredom, drže krave muzare, ali ne na gruntištu na kojem žive, već na jednom drugom, a uz obiteljsku kuću pravi je mali zoološki vrt na kojem je toliko kućnih ljubimaca da ih se i Vjekoslav teško odjednom svih može prisjetiti:
- Imam puno toga, a najljepši su moji jeleni lopatari. Evo, baš se sad dogodilo da se jedna košuta otelila, što je inače neuobičajeno za ovo doba godine. Čini se da su ovogodišnje čudne vremenske prilike prevarile i životinjski svijet. Najljepši je Miško, petogodišnji mužjak, dvogodišnja Cita sad ima lane, Žužika ima dva laneta od lani, a tu je i Garavi, mladi mužjak kojem tek izbijaju prvi roščići... Jelene sam dobio na uzgoj od prijatelja Željka Novaka iz Male Subotice. Onda dalje – imam vijetnamske svinje (jedna je bijela, zamislite), guske među kojima je naš Gusan, pravi gazda grunta star preko dvadeset godina, pa patke mandarinke, francuske male ukrasne patke, divlje patke, japanske, kukmaste... Imam špirke, zlatne fazane, platinaste, obične, crnog telebrozera, golubove gušane, paunaše, perikere, visokoletače, santinetija, a i grlice – divlje poljske, male vinske, pa brončanokrile, perlaste, nubijske, a među domaćim kunićima uspjeli smo na dudicu othraniti i jednog divljeg zeca koji se skriva po gruntištu, ali ipak zna doći na poziv, onako, kad je dobre volje.
Ne znam jesam li uspio sve nabrojiti, ali to je moje zadovoljstvo i moja sreća, te me životinje opuštaju, treba samo sjesti nekamo sa strane i gledati – na dvorištu ns kojem je sve to pušteno (samo su grlice i lopatari u posebnim nastambama) nema nikavih sukoba. Nevjerojatno je koliko je taj mir prirodan životinjama. Čak se naš Žućo (pas dotepenec) igra sa svima i kao da broji kad prolazimo dvorištem i vrtom...
Nije to mala briga jer dnevno trebam barem 30 kilograma kukuruza, toliko ječma, silaže, smjese za neke vrste, a da ne govorim koliko se pokošenog i pograbljanog tijekom sezone mora osigurati, jabuka...
Ali velim vam, meni je to veselje, ja sam po zanimanju šofer, tesar, autodizaličar i viljuškarist, a ni u jednom poslu nisam imao toliko zadovoljstva koliko ga imam sa životinjama... Onda i s rodbinom kojoj se dijele silna jaja koja snese perad, pa se ponešto pokolje od mladunčadi...
A krave? Znate kaj? Za krave se ne budemo spominali. Nekad je bilo dobro, kak je danas - svi znaju.
Marijan Belčić