Marija i Ivan Cvrtila u Kanadi pronašli primjerak lista "Međimurje" iz 1938.!

Balogovčani Marija i Ivan Cvrtila žive za dane u svom životu u kojima pakiraju prtljagu i preko Atlantika kreću do Mississauge, gdje su ostavili polovicu srca. U Kanadi im živi kćerka Nina i njezina djeca Helena, Enea i Dominik s kojima su se nedavno ponovo susreli.
- U Kanadi živi i moja ujna Vera Dunjko, dok je ujak Josip, koji je u tu daleku zemlju emigrirao 1957. godine, umro u studenom prošle godine. Ujna je pospremala stvari pokojnog supruga i među njima pronašla stari, požutjeli primjerak lista Međimurje s datumom 19. siječnja 1938. godine. Kad smo supruga i ja doputovali u Mississaugu u prosincu, ujna mi je dala taj primjerak. I tako sam staro Međimurje vratio doma. Vjerojatno je moj pokojni ujak osjećao jaku nostalgiju čim je sačuvao taj primjerak Međimurja koji je sa sobom donio u daleku zemlju - kaže Ivan Cvrtila.
- U našoj obitelji Međimurje se čita dugi niz godina i primijetili smo da ste počeli objavljivati članke vezane uz 60. obljetnicu izlaženja novina, pa sam suprugu rekla: “Međimurje je starije od 60 godina! Odnesi taj primjerak u redakciju” - dodaje Marija.
Požutjeli primjerak Međimurja u obitelji je odmah dobio i svoju obožavateljicu:
- Moja unuka Martina Moharić studira povijest i čim je vidjela što sam donio iz Kanade, odmah je taj stari broj novina rezervirala za sebe - dodaje Ivan.
Mariji i Ivanu najteže padaju rastanci s kćerkom Ninom i unucima s kojima se ponekad ne vide i po nekoliko godina.
- Teško je kad vam najbliži žive tako daleko. Lijek nam je troje unučadi mlađe kćerke koji su u Međimurju, ali dio srca ostaje prazan. Naša unuka Martina Moharić, koju moj suprug spominje, zaslužna je što ćemo ponovo svi biti na okupu u kolovozu. Tad se udaje, a na svadbu će doći i naši iz Kanade - kaže Marija.
Međimurje u srcu nosi i njihova kćerka Nina u dalekoj Mississaugi, a majka Marija ima osjećaj da joj se ljubav prema rodnom kraju pretvara u bolnu čežnju:
- Osjetim to po njezinom glasu i po učestalim telefonskim pozivima. Otišla je s bebom u naručju 1988. godine, snašla se, nastavila školovanje i napredovala u profesiji više medicinske sestre. U Kanadi je kasnije rodila još dvoje djece i priskrbila im solidan život, ali čini mi se, što je starija, srce je sve više vuče doma - priča Marija uz trag suze u oku.
Željka Drljić

U crnoj kronici - ništa novo
Listajući požutjele stranice iz prošlosti, Ivanu Cvrtili odmah je za oko zapeo članak u kojem se spominje njegov - Balogovec. Čitajući napis pod naslovom Osuđeni cigani palikuće, nameće se asocijacija da se ništa bitno u crnoj kronici Međimurja nije promijenilo od 1938. do danas. Glavne i epizodne uloge u dramskim spektaklima međimurske crne kronike tog doba imali su cigani, a danas - Romi. U osnovi, to je jedina “razlika”.

“Fačuki”
Zanimljiva je i šetnja rubrikom Domaće vijesti u kojoj su početkom 1938. godine objavljeni brojčani podaci o rođenima, umrlima, vjenčanima... Piše kako je u čakovečkoj Župi tijekom 1937. godine rođeno 406 djece, među kojima 246 dječaka. Šestero ih je mrtvorođeno. No, tijekom prve godine života umrlo je čak 67 djece. Među rođenima u 1937. godini bilo je 47 nezakonite djece, nešto više nego godinu ranije, kad je “nezakonito” rođeno 31 djetešce.