Arhiva 23.01.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:20.

MARIJA TARADI: Zakulisne igre srušile su moj projekt!

U razgovoru s načelnikom Općine Gornji Mihaljevec Franjom Kovačićem, kao jedna od nerazriješenih enigmi u Općini, spomenut je projekt Centra za radnu terapiju i rehabilitaciju Lasta u Vukanovcu čija je gradnja započela prije više od pet godina. Iz javnosti nedovoljno poznatih razloga, stala je u času kad su se na lokaciji na kojoj je nekad bilo popularno izletište Rasadnik već nazirali obrisi građevina budućeg Centra.
Lokacija je iznimno atraktivna za mnogo toga, ali Općina Gornji Mihaljevec prostorno-planskom dokumentacijom namjenski je baš podržala gradnju Centra. Danas se to knjiži kao “nerješiv problem”, uz konstataciju: šteta je što ta lokacija baš ni na koji način neće biti iskorištena...
A lokacija je, prema ideji koju je osmislila Marija Taradi, mr. prof. defektolog iz Čakovca, trebala biti mjesto gradnje ustanove kakvu imaju već sve hrvatske županije. Budući da bi Centar za radnu rehabilitaciju i terapiju pokrio velike (i statistički iskazane) potrebe Međimurske županije, ideja je imala i svu formalnu i neformalnu podršku s razine Županije, a od resornog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i službeno odobrenje za osnivanje ustanove.
STRUČNO I
PROMIŠLJENO
Premda je, kad su se prve informacije o Centru pojavile u javnosti, bilo netočnih, što (ne)namjerno, što izravno zlonamjernih interpretacija što se to namjerava graditi na Rasadniku u Vukanovcu, M. Taradi kaže da nije išla nepromišljeno “grlom u jagode” kad je projekt skiciran:
- Centar za radnu rehabilitaciju i terapiju osmislila sam kao stručna osoba s desetljećima radnog iskustva. Za laike, najjednostavnije je reći: u Centru bi zbrinute bile osobe kojima je potreban poseban tretman - autistične osobe, osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti i osobe s tjelesnom invalidnošću (stečenom ili urođenom). Riječ je o osobama koje nakon izlaska iz sustava njima prilagođenog obrazovanja propadaju kroz rupe zakona, jednostavno: nisu stručno zbrinute u odrasloj dobi (izvan kruga obitelji). No, ja sam još pred desetak godina dobila podršku iz Ministarstva, odluku o osnivanju ustanove, te zatim krenula u kupnju terena. Teren u Vukanovcu, koji je bio na sudskoj dražbi (iz stečajne mase ranijeg vlasnika), kupila sam dijelom iz obiteljske ušteđevine, dijelom iz kredita Hypo banke. Baš temeljem dokumenta iz Ministarstva, u banci mi je odobren kredit jer se Ministarstvo obvezalo da će Centar, kad bude sagrađen, i puniti! Dakle, potpuno financirati zbrinjavanje korisnika Centra.
JAMSTVO NA
JAMSTVO
- Teren je plaćen trgovačkom sudu koji je raspisao dražbu, a budući da se radilo o namjenskom projektu, banka je tražila 11 puta veće jamstvo od vrijednosti kredita za zemljište! To jamstvo bili su - iz obiteljske imovine stan u Čakovcu i kuća u Pleškovcu, a onda i cjelokupna predmetna nekretnina u Vukanovcu sa svim objektima, plus osobne zadužnice i zadužnice Centra!
● Na toj točki ste zatim krenuli u gradnju, odnosno fizičku realizaciju ideje?
- Da, jer potrošene su u međuvremenu dvije godine na projektiranje, pribavljanje dozvola, suglasnosti... Banka je postavila uvjet: kad se pribave sve dozvole, pušta dalje kredit za gradnju! Međutim, Hypo banka odustala je od sudjelovanja u projektu, ostalo je samo na kreditu za zemljište, ali je dopustila početak gradnje na nekretnini na kojoj je imala hipoteku. Nakon što je Hypo banka odustala od daljnjeg praćenja projekta, bio je dogovoren kredit visine 14,8 milijuna kuna u Varaždinskoj banci. Ona je kasnije ušla u sustav Zagrebačke banke, ali tražena su i dodatna jamstva (baš zbog specifične namjene objekta) jer banka nije željela preuzeti sav rizik.
NE ZNAJU NAPISATI JAMSTVO?
- Budući da je u županijskoj skupštini bila već izglasana jasna potpora projektu, s bankarima se razgovaralo i skrojen je prijedlog da temeljem postojeće dokumentacije banka preuzima 30% rizika, toliko isto HAMAG (Hrvatska agencija za poticanje malog poduzetništva) te toliko i Međimurska županija. S tim da je iz HAMAG-a bilo rečeno: stane li Međimurska županija iza projekta, HAMAG može dati i 100-postotno jamstvo za kredit! Iako su odluke Skupštine bile jasne, a o davanju jamstva raspravljalo se i definiralo uvjete u dva navrata, kad je jamstvo trebalo dati, tobože, nitko u Županiji nije znao kako se to piše! Nabavila sam “šprancu” iz Zagrebačke banke, no, nakon što nisu, tobože, znali ništa, u Županiji se odjednom našlo znanja za postavljanje čudnih uvjeta. Prvo, da menadžera imenuje Županija (jer mi sami ne bismo znali jeftino kupovati mrkvu i zelje), zatim da imaju članove upravnog vijeća (a po zakonu, u Centru to mogu biti samo predstavnici roditelja i zaposlenika), a onda sam dobila i zahtjev prema kojem ja (za jamstvo) moram prepisati 60% vlasništva Županiji, a kao manjinski vlasnik (s 40%) ipak sama otplatiti kredit?! S objašnjenjem da se Županija želi osigurati ako ja ne bih otplaćivala kredit.
ČUDNE IGRE I
KUPOVINA
VREMENA?
- Neformalno, nudio mi se i otkup nekretnine, spajalo s potencijalnim kupcem... Bile su to čudne igre koje su mi tek kasnije postale jasne. Uglavnom, u tom postavljanju novih i novih uvjeta, kod javnog sam bilježnika ovjerila izjavu da doista, ne budem li podmirivala kreditne obveze, prenosim sva vlasnička prava na Županiju i pristajem na uvjete koje je postavila Skupština. Kasnije se pokazalo da je sve skupa to bilo samo vješto izrežirano kupovanje vremena (ne znam u čijem interesu) da bi propao moj aranžman sa Zagrebačkom bankom.
Kako je gradnja krenula, a prema Hypo banci nisu se mogle izmiriti obveze, ta je banka aktivirala sredstva osiguranja i prodala nekretninu, sa svime što je već bilo sagrađeno i sudski procijenjeno na 870.000 eura, za skoro trostruko manji iznos svojih potraživanja!
NE ŽELE NOVAC?!
● Kako je to bilo moguće, zar Vi niste aktivno sudjelovali u tom procesu? To je zapravo bila ovršna prodaja.
- Kako sam mogla sudjelovati u procesu kad mi je iz banke pošta upućivana na nepostojeći Vukanovec bb, premda je adresa sjedišta Centra bila dobro poznata. Kad je ipak do mene došlo da je nekretnina u procesu prodaje, pronašla sam partnera za nastavak projekta. Mihael Novinšćak (vlasnik Prominga, op.n.) bio je spreman investirati: podmiriti sve obveze prema banci, objekte dovršiti i time omogućiti rad ustanove. Poslali smo u banku pismo namjere, no, nisu nas htjeli ni primiti, nego su nekretninu prodali bez mog znanja! O prodaji, naime, nisam bila obaviještena, sve je provedeno potpuno protupravno. Objašnjenje iz banke koja je provjeravala jamstva i stanje kredita kojim se trebao osigurati nastavak gradnje bilo je da ja prema Županiji nisam ispunila tražene uvjete! To je, naime, rekao i župan Josip Posavec na sjednici Skupštini Međimurske županije onda kad sam ja sve tražene uvjete i jamstva već bila ispunila i kod bilježnika deponirala svu dokumentaciju?!
SUD ZA SUDOM
- Čekala sam primopredaju, ali primopredaje nije bilo: naime, ponovo bez mog znanja i nazočnosti na gradilištu i u postojećem objektu, sve su brave izmijenjene, spriječen je uopće dostup parceli, nisam mogla ni do dokumenata koje sam tamo imala. No, kad sam se oslobodila (jer banka se namirila sa svojim potraživanjima) njihovih hipoteka i dobila natrag zadužnice i sve ostalo – tužila sam banku i dobila spor! Općinski sud u Čakovcu poništio je prodaju, no, (novi) kupac se žalio, županijski je sud predmet vratio prvostupanjskom na pojašnjenje! Sudac je ponovo donio odluku u moju korist, ponovo se predmet vraća županijskom sudu koji sad prodaju proglašava pravovaljanom?! Sve sam uputila na Vrhovni sud, čekam već dvije godine rasplet i mirna sam. Vjerujem u pravdu, dalje razmišljam o gradnji ustanove jer volim svoj posao...
Marijan Belčić

INOZEMNI INTERES

Kad je postalo javno poznato da se kreće u gradnju Centra za rehabilitaciju u Vukanovcu, javljali su se zainteresirani investitori iz Austrije, došla je ponuda iz Švicarske čak za otkup cijelog projekta jer bi Švicarci tu smjestili svoj sanatorij za nepokretne, stadale u prometu. Iz Slovenije je došla ponuda za suinvestiranje, kako bi po završetku raspolagali dijelom kapaciteta...
Sve su ponude stavljene na stranu, kaže M. Taradi, jer se željela držati svojih obveza prema resornom Ministarstvu.

ŠTO JE IZGUBLJENO?

Centar Lasta trebao je na 2.500 kvadrata imati prostora za okupacione (radne) terapije štićenika i dnevni boravak vanjskih korisnika, a još toliko u smještajnom kapacitetu, projektiranom prema EU standardu opremljenosti i pristupačnosti. Stari objekt trebao je biti preuređen za prihvat posjetitelja štićenicima Centra, dijelom i za edukacijski centar, a oko svega je 20.000 kvadrata zelenih površina na kojima bi se hortikulturno i parkovnim mobilijarom sve podredilio osobama s posebnim potrebama. Centar vrijedan više od 15,000.000 kuna imao bi i pedesetak visokostručnih zaposlenika. Zasada - sve je to izgubljeno, a Vrhovni bi sud mogao odlučiti je li i u nepovrat.

ČEMU STRAH?

Marija Taradi, ne želeći bez materijalnih dokaza nikog prozivati imenom (ili bojeći se mogućeg progona za navode bez dokaza) zbog zakulisnih igara, ne navodi imena svih aktera uključenih u tu čudnu priču. Istraživanje okolnosti gradnje Centra (putem neformalnih kontakata) ipak otvara neka pitanja.
Primjerice, nakon što je već sa ZG bankom bio dogovoren kredit, jamstva HAMAG-a i drugo, sudionik jedne neformalne večere u Tuheljskim Toplicama kaže da je predstavnik Županije (?!) bankarima rekao da Županija preuzima (ponovo sve neformalno, bez pisanih tragova) 100-postotno jamstvo na kredit! Je li to bilo dovoljno da cijeli aranžman propadne jer takvo jamstvo se ni nije moglo dati? Tko je taj predstavnik Županije, je li to na večeri bio tadašnji župan Josip Posavec?
Zatim, ponovo neformalno: Hypo banka, prije ovršne prodaje nekretnine, provjeravala je u Županiji jamstva i izvjesnost kredita za nastavak gradnje te dobila informaciju (usmenu, pisanu, od koga?) da M. Taradi prema Županiji nije ispunila tražene uvjete! Kako, ako su u to vrijeme svi traženi uvjeti bili ispunjeni (jamstva, prihvaćanje uvjeta Županije) i kod javnog bilježnika deponirana sva dokumentacija! Dakle: tko je i zašto takvu informaciju dao banci?
Pitanja je sasvim dovoljno da cijelu temu jednom razgrnu istražni organi države, samo tko će ih za to motivirati? Je li javni pogovor (a tema u novinama definitivno je javni pogovor) dovoljan?
Ni zadnji kupac nekretnine u ovršnoj prodaji koju je pokrenula Hypo banka nije sretan: platio je nekretninu, nekretninom ne raspolaže, blokiran mu je uloženi novac i, u slučaju da Vrhovni sud presudi u korist tužiteljice Marije Taradi, kako će se namirivati i na čiji račun nesumnjivo velika, u međuvremenu nastala šteta?

Izvor: 3013