MASOVNE OVRHE: Kako ostati bez kuće zbog duga od 16 tisuća?
U teškoj se situaciji, za mnoge čak možda i bezizlaznoj, našao nedavno Josip Molnar iz Celina. On je na vlastitoj koži iskusio kako izgleda kad Financijska agencija (FINA) krene u realizaciju svojih novih ovlaštenja. Naime, po Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima od 1. siječnja ove godine, FINA umjesto banaka provodi ovrhe na novčanim sredstvima tvrtki i građana, po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju po nalogu nekoga tko raspolaže tzv. vjerodostojnom ispravom koja je temelj prisilne naplate duga od dužnika, i to bez njegove suglasnosti.
DEBLOKADA KOŠTA
J. Molnaru blokiran je osobni račun, a u FINA-i je saznao:
- Pao sam u blokadu računa jer su mi preko FINA-e na naplatu iz banke stavili dug za minus na računu... Ima nas dvanaestero u kući, petero je školaraca, četvero još manje djece, dvoje nezaposlenih odraslih... Imao sam odobren minus u banci jer imam mirovinu - dio iz Slovenije, dio je Hrvatska mirovina... A znate kako je to - troškovi su veliki, računao sam s minusom, pa smo išli u nabavu drva, no minus mi banka nije produžila u očekivanoj visini. Sad ne mogu ni do slovenske ni do hrvatske mirovine, a da bi se odblokirao račun, moram tu popuniti obrasce, pa poslati u Sloveniju, pa na naš mirovinski... Da bi mi napravili usteg do jedne trećine. Ali moram platiti prijevode i ovjeru dokumenata, pa trošak ovrhe, što će me sve skupa koštati više od tisuću kuna... I kad mi penzija sjedne, ja ne mogu do nje. Znači, morao bih negdje posuditi novac da sve odblokiram...
NIJE VAŽNA
VISINA DUGA
U situaciji u kakvoj se našao Josip još je okruglo 78.000 hrvatskih građana, s blokiranim računima (od početka ove godine) na ukupan dug visine 6,019.000.000 (šest milijardi i devetnaest milijuna) kuna!
A dugovi su najrazličitijeg porijekla – od dugova za komunalije, mobitele, kartične rate, do rata stambenih kredita! Štoviše, vještina prebacivanja novca s računa na račun i stvaranja privida da vlasnik računa nije u totalnoj gabuli postala je nekorisna: FINA prisilnom naplatom sjeda na sve račune, a obuhvaća i štednju.
Dužnike se ne razlikuje ni po visini nepodmirenog duga – u blokade padaju i oni koji na računu nemaju 100 kuna za podmirenje računa za mobitel, ali i oni kojima su banke obračunale iznose cijelih kredita (od desetak do preko sto tisuća eura, ili još gore švicaraca) i dale na prisilnu naplatu jer im rate kredita nisu redovno plaćane.
Međutim, u bržoj, brtualnijoj i izravnijoj naplati dugova nego je to bilo prije novog zakona i novih ovlaštenja FINA-e, u primjeni vjerodostojne isprave i tzv. osnove za plaćanje sa skidanjem sredstava sa svih poznatih i dostupnih računa dužnika u svim bankama, po OIB-u i bez ikakve suglasnosti - ljudi upadaju i u rupe sustava.
KAD JE KUĆA
NA BUBNJU
Ono što radi FINA tek je vrh sante leda jer prava prisilna naplata dugova, ovrhe, najčešće se ipak u velikom broju slučajeva (po starinski) rješavaju na sudovima. Tamo doslovce na bubanj idu ljudima kuće i pokretna imovina.
Nada i Ranko Žganec iz Ivanovca krajnjim su naporom od ovrhe uspjeli spasiti vlastitu kuću vrijednu barem pola milijuna kuna, odnosno javne dražbe zbog duga koji mnogi ni ne smatraju ozbiljnim. Javna je dražba već bila zakazana, a kuća bi bila izložena prodaji zato što nisu mogli podmiriti banci dug po kreditu ukupne visine (s obračunatim kamatama) od 16.000 kuna.
Nada kaže da zapravo ni sama ne zna kako su (barem privremeno jer u još jednoj banci imaju kreditni dug) uspjeli isplivati:
- Doslovno pet do dvanaest mi smo uspjeli nekako skupiti novac. Podmirili smo dug, pa je nekoliko dana prije zakazanog dana javna dražba otkazana. Ne mogu zamisliti da zbog takvog duga ostanemo bez kuće jer mi onda nemamo kamo, a živimo od moje invalidske mirovine koja je niti 800 kuna. Suprug je nezaposlen i nismo zbog svoje komocije ili zle namjere došli u situaciju da ne možemo redovno podmirivati rate kredita. Tako se dogodilo da sam ostala bez prstiju na lijevoj ruci, na ljuščari za kukuruz. Pune dvije godine mučila sam se s ozljedom, a radila sam prije u Jelenu. Već sam imala zdravstvenih problema jer sam radila s ljepilom za obuću... Kad sam ostala bez posla, Ranko i ja počeli smo s poljoprivredom. Kad već imamo nešto zemlje. Onda smo podigli kredit, nismo imali problema s otplatom osam godina, a onda je i on ostao bez posla i problemi su počeli... I mirovinu sam čekala skoro dvije godine - imam kombinaciju 40 posto kao profesionalna bolest, a 60 posto zbog gubitka prstiju (a rekao mi je liječnik da je to zapravo obrnuto i da bi bilo povoljnije za mene, ali)... I znate, slali su me na ocjenu preostale radne sposobnosti, pa mi je liječnik na pregledu rekao, čudeći se, da su me poslali uopće – pa koja to budala misli da su vam ponovo narasli prsti?!
I sad se mučimo – živimo malo od moje penzije (ma, ja velim nek mi uzmu cijelu, preživjeli mi budemo i bez tih 800 kuna), malo od poljoprivrede, samo da ne moram strahovati za krov nad glavom koji smo teškom mukom podizali. Moram ipak reći da, kako sam god došla riješiti problem – naišla sam na korektan odnos. I na uputu što možemo, kako reprogramirati obveze ako treba, sve da ipak dođemo na zelenu granu.
ZAR SMO NEPOTREBNI?!
Ranko je jednako uvjeren kao i Nada da su u stanju isplivati iz poteškoća (jer u puno manjima nisu ni oni koji imaju makar oveći minus na računu), ali ogorčen je stanjem kakvo je danas:
- Ja sam automehaničar i u firmi u kojoj sam radio pao sam na spisak tehnološkog viška. Imam 55 godina i 32 godine staža te dodatne kvalifikacije za kranista. Mene u ovim godinama nitko neće zaposliti.
Na zavodu za zapošljavanje vele da se moram dokvalificirati, prekvalificirati... Hoću, ali tko će to platiti? Oni vele da bi pokrili troškove. Koje troškove ako ja svejedno moram sam platiti najmanje 7.000 kuna?! Gledajte oglase – traže se bravari, glodači, CNC rukovatelji... To su sve zvanja kojima sam ja sa svojim kvalifikacijama samo na jedan korak. Treba li nas više uopće netko ili smo s 55 godina, koliko ja imam, svima zviška?! No, mi ćemo riješiti svoje dugove, onak kak svi pošteni ljudi rješavaju, makar morali raditi dan i noć bilo što... Samo, meni se čini da su stvari u našem društvu potpuno krivo postavljene...
VIŠA SILA SE NE
RAČUNA?
Među primjerima kakvi se nađu na sudu zanimljiv je, možda i karakterističan, primjer s mogućim pozitivnim raspletom u kojem je obitelj iz Male Subotice (također žele ostati anonimni) koja je također došla u opasnost da ostane bez kuće jer nije u mogućnosti podmirivati kreditne rate.
Supružnici s troje djece (jedno im je umrlo) krenuli su u gradnju kuće u sasvim dobrim okolnostima, kaže žena na kojoj su – kao i svugdje – tri ugla kuće:
- Bavila sam se kozarstvom, a muž je radio u Njemačkoj. Dobro nam je išlo, vidite – sagradili smo kuću, kozarnik, imala sam osamdeset koza... Suprug je došao doma iz Njemačke da meni bude lakše, zaposlio se kod privatnika, a onda se dogodio niz okolnosti zbog kojih smo došli u financijske neprilike. Nama je banka – zbog neredovite otplate kredita koji smo uzeli da bismo kompletirali stado koza i uvjete za kozarsku proizvodnju – aktivirala hipoteku na kuću i kuća je trebala biti izložena javnoj prodaji. Zbog listerioze, preko noći sam ostala bez koza. Zamislite kad u štali nađete četrdesetak uginulih dojnih koza! To je viša sila koja se niti može očekivati niti planirati. Suprugov poslodavac prestao je redovno plaćati plaće, isplate su se svele na dvjesto-tristo kuna sad, pa za tjedan-dva. Od četvero djece, jedno nam je umrlo...
RAZUMAN DOGOVOR MOGUĆ
- No, znali smo da nešto moramo napraviti. Procjena vrijednosti kuće koju smo s mukom podizali danas je u visini jednog dvosobnog stana, pa sam tjednima zvala u banku, tražila dogovor i, prije ročišta na kojem se kuća trebala prodati, postigla sam dogovor. Moram reći da su u banci bili korektni, pristali su na tromjesečnu odgodu ovrhe, a za to vrijeme moramo početi plaćati koliko možemo. U iduća tri mjeseca iz dječjeg doplatka ćemo plaćati dogovoren iznos, naći ćemo neko rješenje.
Mi iz ove kuće nemamo kamo, moramo je sačuvati i vjerujem da ćemo uspjeti. Da smo čekali, da se nisam trudila postići dogovor s bankom, sud bi postupio po zakonu i mi bismo već bili bez kuće. Uspjet ćemo, muž stalno radi, po cijele dane, ja radim što god treba. Rekla sam – imat ćemo mi opet koze i našu kuću i isplivat ćemo.
Marijan Belčić
Nemamo pravo savjetovati
Sutkinje koje godinama rade na ovršnim predmetima Nevenka Turek i Valentina Varga Gombar možda bi i romane mogle napisati o tome što sve sudnicama prolazi, s kakvim se sve sudbinama ljudi susreću, međutim, sudačko zvanje podrazumijeva i potpunu, neprobojnu diskreciju, pa o konkretnim ovrhama ne smiju govoriti.
Sutkinja N. Turek dodatno pojašnjava:
- Mi ne možemo niti si dopustiti, niti je to naše pravo, ni davati savjet bilo kome. Svatko sam odlučuje i za svoje je postupke odgovoran. Međutim, sklona sam tvrditi da 98% ljudi ne razmišlja što se im može (neočekivanog) dogoditi u vremenu kad, primjerice, kredit moraju otplaćivati. Dogodi se gubitak zaposlenja, ili izvanredne okolnosti - primjerice smrt supružnika ili teška bolest koja čovjeka onemogući da zarađuje, poklope ga troškovi liječenja, dogodi se pad plaća, neisplata... Prevelik broj ljudi, na žalost, razmišlja u životu - već bu nekak... Primjetan je neaktivan odnos mnogih dužnika u postupku, a ima mogućnosti odgode, postoje mehanizmi s kojima se može delegirati dug na svog dužnika u propisanoj proceduri... Znaju ovršenici prigovarati: niste me ni zvali na raspravu, samo nam gulite kožu... A rasprave nema kada su konačni postupci, kada se ovrha pokreće na temelju ranijih postupaka i vjerodostojnih isprava... Onda je kasno rasplitati teške životne priče.
IPAK SUGERIRAMO
DOGOVOR
Teške životne priče, kad se ovršenici nađu pred sudom, nisu ugodne nikome, a sutkinja V. Varga Gombar kaže:
- Ima neugodnih situacija, one se uglavnom manifestiraju povišenim tonovima, vikom, prigovorima na procjene nekretnina, na navodnu sklonost ili nesklonost suda... No, to je dio naše svakodnevice, mi radimo normalno. Kad je pravomoćno rješenje o ovrsi, na ročištu o vrijednosti nekretnine mi sugeriramo dogovor bez obzira na to što postoje tržišne procjene, procjene porezne uprave, do procjena vještaka. Mi postupak ne provodimo nasilno, dopuštamo da ljudi maksimalno zaštite svoj interes. Iskustvo je: stranke se uglavnom dogovore, pa se u stvarnosti malo nekretnina na kraju i proda. Postupci u prosjeku traju godinu do godinu i pol dana.
Tisuće ovrha u Međimurju
Glasnogovornica Općinskog suda u Čakovcu, sutkinja Snježana Lukač-Keretić daje sliku stanja u Međimurju:
- U ovršnom upisniku Općinskog suda u Čakovcu za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. godine zaprimljeno je ukupno 3.314 ovršnih predmeta, a riješeno je ukupno 3.456. U 2010. godini zaprimljeno je 3.374 predmeta, a riješeno 2.892, a u prvom polugodištu ove godine pristigla su 1.263 ovršna predmeta, a riješeno je 1.377 predmeta. No, treba napomenuti da se od početka ove godine u slučaju prigovora na rješenje o ovrsi od javnog bilježnika više ne vodi ovršni postupak, već parnični, pa je u toj kategoriji u prvom polugodištu ove godine bilo još 603 predmeta, a riješeno ih je 269.
Trenutno na dražbi
U rujnu i listopadu ove godine dražbi su izložene brojne stambene nekretnine, nešto gospodarske imovine i sva sila oranica, livada i šuma. Najvrednije su kuće: u Čakovcu cijela kuća vrijedna 457.000 kuna u Ulici Tina Ujevića 47; u Kotoribi, u Ulici A. Stepinca 17 pola kuće vrijednosti 53.500 kuna te u Ulici I. Mažuranića kuća s dvorom i oranicom za 436.000 kuna; u Cirkovljanu kuća vrijedna 212.600 kuna s oranicom i voćnjakom; u Peklenici kuća s dvorom za 199.000 kuna; u Pušćinama, u V. Nazora 35 A prodaje se stambena zgrada s dvorištem za 133.000 kuna; u Grabrovniku 87 kuća s voćnjakom i oranicom za 415.000 kuna; u Šenkovcu u A. Šenoe 60 kuća vrijedna 590.000 kuna; u Štrukovcu (bb) pet šestina kuće s dvorom i vrtom za 152.000 kuna; u Novakovcu, u Selskoj 94 izlaže se prodaji devetnest dvadesetina kuće za 186.000 kuna; u Gornjem Zebancu 18 je kuća na prodaju za 420.000 kuna; u Gornjem Kraljevcu prodaje se dio kuće s dvorištem i gospodarskom zgradom za 264.000 kuna; u Dragoslavec Selu 48 prodaje se kuća s dvorom i voćnjakom za 316.000 kuna; u Gardinovcu 20 je kuća s gospodarskim objektima i oranicom za 66.000 kuna; u Čehovcu 105/I na prodaji je kuća s dvorom i pašnjakom za 398.000 kuna.
U Murskom Središću prodaje se dvosoban stan za 273.000 kuna u Istarskom naselju 4; u Globetki 4, u Čakovcu zakazana je prodaja ekonomskog dvorišta za 7,000.000 kuna; u Kotoribi su na dražbi (u odvjetničkom uredu zapravo) već dvanaesti put strojevi i oprema za pekaru vrijedni 54.000 kuna...
Navedeni podaci su iz javnog očevidnika nekretnina, cijene su u okruglim iznosima, ali podaci zasigurno nisu potpuni. Svaki dan u očevidnik ulaze nove nekretnine na prodaju, čak i između datuma već zakazanih dražbi.
Mnogi su na svojoj koži osjetili: imovina na bubanj ne ide samo tamo nekom drugom.
Izvor: 2941
Ostalo iz kategorije "Arhiva"
09.11.2015
Cvrčak i mrav iz druge basne
08.11.2015