MEĐIMURJE BETON: Stečaj kao zadnja opcija

Tvrtki Međimurje beton, nakon što je pokrenuta predstečajna nagodba, hitno treba nekoliko milijuna kuna kako bi se namirile obveze iz predstečajne nagodbe i potraživanja radnika.
U predstečaju su tri grupe vjerovnika - banke, država i ostali, s tim da su radnička potraživanja prioritet. Međutim, zaposlenima u Međimurje betonu (koji niti cijelog proteklog tjedna nisu radili) tvrtka duguje plaće za dio kolovoza, zatim za rujan, listopad i studeni 2012. godine, a već su se “nakupile” dvije, a sada već i treća plaća u predstečaju. Radi se o devedesetak ljudi koji imaju sve manje strpljenja i živaca i koji su mislili da će predstečajna nagodba donijeti rezultate, međutim, stanje se nije popravilo. Treba svakako spomenuti da je Sindikat, na zahtjev radnika, prošle godine Trgovačkom sudu u Varaždinu podnio zahtjev za pokretanje stečaja, međutim, nakon intenzivnih pregovora, zahtjev je povučen iako je stečajna sutkinja već odobrila pokretanje postupka. Prema analizi koju je prije pokretanja stečaja, na zahtjev Uprave, izradila jedna konzultantska tvrtka, Međimurje beton ima potencijala, novougovorene poslove, pa je to tada bilo presudno kod odluke o povlačenju zahtjeva za pokretanje stečaja. Ljudi su, uz povremene obustave, nastavili raditi, a tada je prihvaćen zahtjev za predstečajnu nagodbu, uz ukupan prijavljen iznos duga od nešto manje od 47 milijuna kuna. Činjenica je da Međimurje beton i sada ima nešto posla, ali je problem nedostatak kapitala, pa se Uprava, zajedno s predstavnicima Sindikata i predstavnicima lokalne politike, “rastrčala” po bankama, kako bi osigurali svježi novac za nastavak proizvodnje. Problem je, međutim, u tome što tvrtka ne može ponuditi kvalitetno jamstvo budući da je imovina pod hipotekom.
Druga mogućnost, i zasada najizglednija, je strateški partner koji bi potencijalnim investitorima garantirao za Međimurje beton. U slučaju da niti to ne uspije, stečaj će biti jedina mogućnost.
V.Trstenjak

Čekamo strateškog partnera

Direktor Damir Kocijan kaže da u potpunosti razumije radnike kojima je tvrtka dužna plaće, međutim, situacija je takva kakva je, bitno mu je da se spase radna mjesta. No, ne pod svaku cijenu:
- S Radničkim vijećem i predstavnicima Sindikata dogovorili smo da se radi smanjenja troškova ne radi tjedan dana. Ovaj bi tjedan ljudi ponovo trebali početi raditi. Nastojimo smisliti nekakvu alternativu stečaju iako za mene niti stečaj nije nekakav bauk. Bilo bi, međutim, šteta ne iskoristiti svaku mogućnost da sačuvamo ovih devedesetak radnih mjesta. Najveći problem nam je što nemamo dovoljno obrtnih sredstava da bismo mogli normalno funkcionirati, a na žalost, sve teže ugovaramo poslove jer ne možemo dati jamstva investitorima. Stečaj će uslijediti ako ne uspijemo pronaći mogućnost koliko-toliko normalnog poslovanja, ali još uvijek mislim da se stvari mogu usmjeriti u dobrom smjeru ukoliko pronađemo strateškog partnera. Najave za iduću godinu s državne razine o zaustavljanju gospodarskog pada i pokretanju investicija mogle bi za nas značiti nastavak poslovanja. Ako se to ne dogodi, nećemo samo mi propasti, nego kompletan građevinski sektor u ovom dijelu Hrvatske, zaključio je direktor Kocijan. (vt)