Međimurska mrkva dobiva svoj brend!
K Zoranu Vidoviću, zamjeniku međimurskog župana resorno zaduženom za poljoprivredu, sa zanimljivom su idejom došli predstavnici Međimurske povrćarske udruge Zeleni vrt koja okuplja najveći broj međimurskih uzgajivača povrća.
U tržišnim prilikama kakve vladaju, s upravo kaotičnim usponima i padovima potražnje i ponude, kaže Z. Vidović, međimurski povrćari počeli su razmišljati o brendiranju svoje proizvodnje:
- Za početak, ideja je da se krene u brendiranje međimurskog uzgoja mrkve, pri čemu ne treba isključiti ni mogućnost brendiranja drugih vrsta povrća koje se uzgaja u međimurskim povrtlarskim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Budući da sam postupak brendiranja podrazumijeva i troškove, koji se kreću oko 35.000 kuna, ocijenjeno je da Županija može dati punu podršku projektu te financijsku podršku s barem 10.000 kuna, a povrćari će razliku pokriti sami. No, od udruge povrćara sad očekujem pismo namjere, kao ishodišni dokument inicijative, a kad to pismo stigne, budući da je velik broj povrtlara s područja Grada Čakovca, pozvat ćemo i Grad Čakovec da se sa svojim kapacitetima uključi u postupak. Međimurje je izvor poljoprivrednih proizvoda, povrća i voća naročito, koje je iznimne kvalitete, iz sustava integrirane ili ekološke poljoprivredne proizvodnje, kojem se brendiranjem mogu osigurati i bolji plasman i viša tržišna vrijednost, bolja vidljivost na tržištu. Evo, kako znamo, u završnoj je fazi brendiranje međimurskog mesa z tiblice, črnog tikvinog olja, pa našeg međimurskog kalampera...
Smatram da moramo uspostaviti čvršću i bolju komunikaciju s poljoprivrednim proizvođačima i udrugama, kako bismo napravili pomak u poljoprivredi, tim više što se - prema saznanjima do kojih sam došao nedavno u Zagrebu na jednom savjetovanju o opstanku i očuvanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava – i unutar zajedničke europske poljoprivredne politike teži očuvanju i razvijanju OPG-a kao tržišnog segmenta koji pridonosi stabilizaciji i gospodarstva u cjelini, naročito stvaranjem samoodrživih radnih mjesta... (MB)
Jovica Stupar: Mrkvu sam ipak zaorao...
Da je krajnje vrijeme da se pomogne poljoprivrednicima u plasmanu njihovih proizvoda na tržištu na kojem vladaju hermetički zatvoreni trgovački i preprodavački lobiji, najbolji je primjer o kojem je Međimurje pisalo: Jovica Stupar iz Totovca samostalno nije uspio naći plasman za mrkvu iznimne kvalitete sa svojih njiva... Mrkvu uzgojenu bez kemije, zdravu, kvalitetnu, ali rastom “preveliku i predebelu” da bi se spakirala u stiroporne trgovačke plitice ipak je, kaže, morao zaorati:
- Bili ste kod mene na polju, vidjeli ste kakvu sam mrkvu imao... Nisam je imao za koga vaditi, a zemlja se mora pripremiti za novu sezonu. Zaorao sam je. Sad čujem, jer jednostavno ne mogu nakon zaoravanja ni otići na te njive, ljudi dolaze, čeprkaju, prebiru, skupljaju... Što se ne odnese, pojest će miševi ili će istruliti... Tako je to u našoj proizvodnji, često se upropasti i ono što inače uvozimo jer kod nas se još nije shvatilo da je najskuplje – (pre)jeftino uvozno povrće. Kakvo je uvozno, to svi znaju, a kakvo je naše domaće, znaju samo oni koji dolaze do nas povrćara i kupuju naše povrće - prirodno, zdravo, pa makar je i predebelo, predugačko, kvrgavo...
Izvor: 3068
Ostalo iz kategorije "Arhiva"
09.11.2015
Cvrčak i mrav iz druge basne
08.11.2015