Međimurski mljekari u posjetu slovenskim kolegama

Da bi se vidjelo što rade i kako rade poljoprivrednici u Sloveniji, oni koji se bave proizvodnjom mlijeka, Igor Rešetar, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Međimurja, organizirao je za članove Udruge posjet kolegama mljekarima u Sloveniju.
Tridesetak članova UPMM-a u petak, 29. studenoga krenulo je do Bleda, u Gozd bled, kmetijsko-gozdarsku zadrugu koja okuplja više poljoprivredničkih zadruga u mljekarskoj organizaciji Mlekob i godišnje u Italiju izvozi okruglo 100 milijuna litara mlijeka s petstotinjak gospodarstava Gorenjske.
Predsjednik zadruge Jože Mulej, čijem se gospodarstvu također išlo u posjet, dočekao je međimurske mljekare i objasnio kako funkcionira zadruga, što slovenski mljekari udruženi postižu, odnosno kako se uspijevaju održati u nepovoljnijim uvjetima gospodarenja za - “vse nas kmetovalce”.
ZADRUGA SPAŠAVA
Trenutno, slovenski proizvođači mlijeka čak imaju nešto nižu otkupnu cijenu mlijeka nego je u Hrvatskoj, što je apsurdno jer, kažu, potražnja za mlijekom raste, a cijena pada, pa ostvaruju neto 38 eurocenti po litri. Troškovi funkcioniranja zadruge, transporti i drugo razgrizu razliku do 42 ili čak 44 centa po litri, koliko plaćaju Talijani. No, najveća je prednost što za predano mlijeko u prethodnom mjesecu svoj novac dobiju do 20. u tekućem mjesecu.
Što sve moraju raditi da bi poslovali rentabilno – uz pogodnosti koje donosi skupna nabava repromaterijala i nastup na tržištu – vidjelo se na gospodarstvu J. Muleja.
Peteročlana obitelj Mulej ima šezdesetak vrhunskih simentalki u mužnji, ali i turističku djelatnost jer su od bledskog jezera udaljeni svega 800 metara, pa u osam dvokreventih soba u kući i četiri apartmana (s čijih balkona turisti mogu doslovce pogladiti kravu jer ne mora biti štala ni septička jama 150 metara ni od čega udaljena) za ovu godinu već knjiže osamstotinjak noćenja. Nova štala prekrivena je stotinama kvadrata sunčanih kolektora iz kojih se – uz energanu na drvenu sječku – energija isporučuje jednom od hotela, a obitelj Mulej svojim gostima daje i doručak uz noćenje, pa i polupansion.
SEDAM DANA TJEDNO
No, svi ukućani, uz samo jednog zaposlenika sa strane, rade i po šesnaest sati dnevno, a slično je iskustvo obitelji Bogataj u Gorenjoj Vasi koja posluje kao Kmetija - sirarna Bogataj, a k tome, domaćica Tilka Bogataj je nositeljica “dopolnilne dejavnosti na kmetiji”, odnosno prodaje domaćih prerađevina susjednih gospodarstava – rezanaca, tjestenine, voćnih prerađevina (suhe jabuke, šljive, sok), kolača, kompota, čak i suvenira.
Također su oslonjeni na veliko stado pretežno simentalki, no, oko 500.000 litara mlijeka godišnje s gospodarstva Bogataj i gospodarstva oca Tilke Bogataj potpuno se preradi u sirani. Sve vrste polutvrdih i tvrdih sireva, namaza i domaćeg sirovog mlijeka prodaju se na tržnicama u Škofji Loki, Kranju, ljubljanskom BTC-u, u Domžalama i na tržnici Koseze. Ključna im je marketinška poruka da su - “dosegljivi sedem dni na teden”!
KAR PO DOMAČE
Zajednička karakteristika gosopodarstava Mulej i Bogataj je da nemaju – za razliku od hrvatskih kolega – nikakvih problema s podizanjem objekata za svoje proizvodnje. Bogatajevi imaju 95% izgrađenost parcele na kojoj su kuća, sirana i farma, a pogleda li krava kroz prozor, može liznuti autobus u prolazu. J. Mulej je u parku prirode, ali mu zaštitari i urbanisti ne skaču po glavi s nemogućim zatjevima, već s njim slažu održive uvjete gospodarenja.
Turistična kmetija Pr’ Povšin na kojoj su međimurski izletnici ručali također se ne uklapa u hrvatske ugostiteljske i druge standarde. U toploj atmosferi blagovaonice, u kući staroj 180 godina, pod drvenim tramima i uz veliku zidanu peć bilo je lijepo, ručak izniman, “kar po domače”, ali u sanitarni se čvor moralo ići preko dvorišta, u susjednu kuću! Ali tko pita gdje je sanitarni čvor kad iz stare kuće kamenog praga zamiriši, a izletnici primjećuju da čak i čupavo pseto uz vrata zna pozdravljati goste!
VIŠE ZA MANJE
Međimurski mljekari nisu na izletu naučili ništa novo o proizvodnji jer u nekim su stvarima od slovenskih kolega čak i bolji (na primjer, u kvaliteti mlijeka koju postižu u boljoj klimi i pedološkim uvjetima), ali su jasno vidjeli: zadružna organizacija koja donosi urednu naplatu isporučenog omogućava i bolji razvoj gospodarstava, investiranje, opremanje, čak ne nužno uz pomoć EU kase.
Jasno je vidljiv i trend: za opstanak OPG-a više nisu dovoljne vještine, nego umjetničke sposobnosti - treba raditi sve više, a uz niže cijene, i k tome širiti djelatnosti. Ako, naime, naša regulativa dopusti što je dopušteno kolegama naših poljoprivrednika po europama u koje smo i mi konačno upali.
Marijan Belčić