Međimurski poljoprivrednici najavljuju nove prosvjede

U srijedu, 29. veljače međimurski sudionici velikih poljoprivredničkih prosvjeda četrnaestog su dana također zaključili svoje prosvjedno blokiranje čakovečke obilaznice, očistili za sobom kolnik na koji su traktori nanijeli blato, skupili se uz raskrižje, postavili table za razgovor uz nešto masne logistike i čekali kolege da se u konvoju iz Zagreba vrate s jedanaest traktora koji su bili u zadnjoj prosvjedničkoj smjeni na Slavonskoj aveniji.
NISMO PORAŽENI
Stjepan Jurinec, predsjednik Udruge ratara Međimurja, na čijim je plećima bio najveći organizacijski teret prosvjeda u Međimurju – kao i svi ostali poljoprivrednici – iznimno je razočaran (privremenim) raspletom prosvjeda:
- Možda se nekome samo čini da smo mi poraženi, ali baš naprotiv: prvi put svi smo stali jedni uz druge. Sad se radilo kako o obrani našeg prava na naplatu dugova iz ranijih godina, tako i o čuvanju minimalne razine potpora koje sve europske zemlje imaju za svoje poljoprivrednike, a mljekari su, zbog Dukatova pokušaja manipulacije, bili samo u špici zbivanja. Čuli ste – kreće se dalje u pravnu bitku, ne možemo ni nećemo, ni sada ni ubuduće, popuštati kad se netko sjeti na naš račun ostvarivati ekstra-profite, kako je to bila namjera Lactalisovog Dukata. Završetak prosvjeda danas ja tek doživljavam kao poluvrijeme jedne teške utakmice u kojoj je sad i jednoj i drugoj strani pružena prilika da se dodatno skoncentrira na probleme koji nas pritišću i koji se neće sami od sebe riještiti.
MEĐIMURCI DALI SVOJE
- Mi, Međimurci, dali smo svoj doprinos. Uz mljekare (govedare i kozare), već u onom ranijem, upozoravajućem prosvjedu Stožera za obranu poljoprivrede, stali smo i ostali do kraja i u ovom prosvjedu i mi ratari i uzgajivači krumpira i svinjogojci i povrtlari i konjogoci i voćari i vinogradari... Brojni obrtnici slali su nam hranu, osvježavajuća pića, pekari kruh, donosilo se i mesa, sira, voća, povrća... Ne znam bi li nas toliko ljudi podržavalo da nismo u pravu, da svi dobronamjerni ne vide koliko je sati. Želim zahvaliti svima koji su stali uz nas, makar i moralnom podrškom, jer u situaciji u kojoj je većina medija gutala manipulacije velikih otkupljivača u stranom vlasništvu, kada se iznosilo lažne informacije i pokušavalo ocrniti koga se god moglo među nama, podrška nam je trebala.
PREDAH, DO NOVIH BLOKADA?
- Vidite da su ljudi razočarani, svi shvaćaju da je ovo sad tek predah. Svi vele – ako se Vlada ne pomakne, ako ministar ne stane na stranu hrvatskih seljaka, a ne stranih kompanija, opet ćemo se susretati na cestama... Zar nije sramotno da se toliko ljudi digne u prosvjede, a naš premijer Zoran Milanović ne želi niti (pristojno bi bilo) saslušati predstavnike poljoprivrednika?! Nego ode van, u posjet Bosni i Hercegovini koji je mogao biti kako sad, tako i za mjesec dana. To je sramotno. To je kao da ja odem s grunta na kojem mi gori kuća i velim vatrogascima – dajte, dečki, sredite to, idem ja na pivu k susjedu!
SELJAK NEĆE BITI GLADAN, A SVI DRUGI?
- Mi smo danas zaključili prosvjed – a prije nego se raziđemo doma (sve nas čeka i preko glave posla), osladit ćemo se pečenim odojkom kakvog se ne može kupiti ni u jednom opskrbnom centru. Nije uvoz, prirodno je hranjen, ukusan – mi seljaci nećemo nikad biti gladni, svi drugi neka se zapitaju: hoće li ubuduće (ako se nas uništi) ono što budu imali na stolu biti zdravo i dobro kao ovaj naš odojak...
ZA KOGA JE TREBALO SPECIJALCE?
Međimurci su, tako je ispalo, bili najuporniji prosvjednici. Od prvog do posljednjeg dana prosvjeda na cestovnoj blokadi rotirale su se ekipe, a jedna je skupina stalno bila u Zagrebu. Miroljubivi i nenasilni, doživjeli su i privođenja.
U zagrebačkoj ekipi Međimuraca prosvjednika dva Novaka (a nisu rođaci) zanimljiva su: David Novak (20) iz Svetog Urbana bio je najmlađi čuvar blokade, a Petar Novak (73) iz Preloga najstariji.
David kaže da nisu očekivali da će ih policija privoditi, ali:
- Pa kaj, to je isto za ljude. Mene nisu morali nositi, ja sam premlad da me nose, pa sam s policajcima krenuo mirno, na svojim nogama. Ništa strašno, a k tome, nije nam na sramotu, zar ne?
Petar je, s iskustvom seniorskih godina, teže doživio susret s policijom na blokadi u Slavonskoj aveniji:
- Kao čovjeku, bilo mi je strašno... Kad sam vidio da su u petnaest, šesnaest kombija specijalci oklopljeni u onu njihovu posebnu opremu, mislio sam: pa kaj oni misle, s kim imaju posla? Tko smo mi, kriminalci, neprijatelji, izgrednici? To je bilo tako ponižavajuće, tako žalosno i tako sramotno za našu državu! Razgovarao sam s jednom policajkom. Noć je duga, jedni smo kraj drugih, a ljudi smo, moramo razgovarati... Bilo ju je sram, djed bih joj mogao biti. Sirota, nema joj pomoći, služba je služba.
FALILA JE ISKRA
Razumljivo, tu na međimurskom prosvjednom koridoru posebno je ogorčenje izazvala vijest da je policija silom s prosvjednog punkta na Slavonskoj aveniji u Zagrebu odvela 29 prosvjednika, među njima i Igora Rešetara, predsjednika, i Mladena Šolčića, potpredsjednika HSUPM-a, te uklonila blokadu. Izazvala je i posebno ogorčenje na prosvjednom punku na čakovečkoj pobilaznici. Malo je nedostajalo, tek iskra, da zapali plamen strasti, da se u sekundi s ostalim traktorima ne krene prema Zagrebu. No, strasti su se primirile, ali javila se tada i nova odlučnost: ustrajat ćemo pod svaku cijenu.
MOJ MAGARAC IMA VEĆA PRAVA
Mladen Novak iz Preloga na farmi ima 86 krava plus podmladak, plus – s ponosom ističe – jednog međimurskog pastuha i jednog dalmatinskog sivog magarca:
- Stvarno je sramotno i nedopustivo kako je policija postupila prema našim prijateljima, kolegama koji su u Zagrebu na Slavonskoj prosvjedovali... Lako je ići na mirne seljake, na ljude koji se bore za svoje pravo, očajne, a navijačke divljake ta ista policija zaobilazi u širokom luku. Pa nismo mi na prosvjedima jer nam je to lijepo. Znate, moj magarac Bepo na farmi ima veća prava od mene!
SA STO KRAVA NIKUD NIKAM?!
Vlado Vrtarić iz Frkanovca farmer je sa sto krava, seljačko dijete, kao i njegova supruga:
- Kako objasniti da je mojim starcima bilo moguće nekad nas jedanestero djece podići s dvije, tri kravice, a ja danas imam dva studenta i jednog srednjoškolca i pitam se hoću li ih moći postaviti na noge, a imam farmu sa sto krava?! I kad pitamo za svoja prava, onda se ljude hapsi!? Mislim da je policiji netko s vrha dao signal – krenite! A mi smo, tobože, u pregovorima?! Ali odlučni smo, ustrajat ćemo u svojim zahtjevima.
KUPUJEM SOCIJALNU ISKAZNICU
Marijan Baranašić iz Vularije kozar je koji ima 80 koza u mužnji i četrdesetak grla podmlatka svojih koza:
- Po onome što nam se priprema, mi bismo trebali izgubiti 1,1 kunu po litri mlijeka od kojeg se u Europi dobiva šampionski Capridur sir! Tko je u stanju izdržati taj pad cijene? S kozjim mlijekom moramo doći na razinu od pet kuna u otkupu, kako bismo poslovali na pozitivnoj nuli, za barem minimalnu zaradu, za kakav-takav razvoj, za održavanje, amortizaciju strojeva, farme. Ljudi su na prosvjedu već premoreni, teško je izdržati, doma nas posel čeka, mi ne možemo zaključati kancelariju i otići, pa nikom ništa. Ako minimalno za kozje mlijeko ne bude 3,4 kune u otkupu plus 70 lipa intervencije države, i ako se ne promijeni stav prema nama, ja sam odlučio: prodajem sve koze i – kupujem socijalnu iskaznicu!
(MB)