Arhiva 30.05.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

Miroslav Negovec, poljoprivrednik iz Cirkovljana

Kad sam kupio prve krave, nisam znao skoro ništa

Zanimljiva je i neobična priča Miroslava Negovca (30), poljoprivrednika iz Cirkovljana koji je 2004. godine napustio posao u inače dobro plaćenoj struci (monter je termotehničkih instalacija) i krenuo u nešto što je za mladića u dvadeset trećoj godini života bila prava avantura. U poljoprivredu, i to ne na nekakvom (kako je to uobičajeno) naslijeđenom, uhodanom poljoprivrednom gospodarstvu, već na starom gruntištu, onako – od početnog stanja nula.
Danas na svom gospodarstvu ima iznimno lijepo stado simentalki, 10 muznih krava, šest junica iz vlastitog uzgoja i jedno muško tele koje je rezultat uspješnog embrio transfera i vjerojatno (pokazat će to genomsko testiranje na koje je krv tog bikića poslana u Njemačku) budući dragocjen rasplodnjak.
RADITI PO SVOM I ZA SEBE
Zašto je napustio svoju izvornu struku i krenuo u poljoprivredu, Miroslav objašnjava vrlo jednostavno:
- Imao sam dobar posao, ne mogu se požaliti, međutim... Imao sam ambicije raditi nešto što ja mogu u potpunosti kontrolirati i sve što radim raditi za sebe, provoditi svoje ideje, zamisli, pa i najluđe planove, ali sve što se u tom procesu dogodi onda je moj rezultat, moja odgovornost, meni korist ili moja šteta...
Bila je dobra prilika, pa sam kupio stari grunt - moja očevina je nedaleko odavde, velik je skoro hektar, a na gruntištu je bio stari škedenj. Tu je i stara kuća koju još nisam uspio načeti obnovom (ili krenuti u gradnju nove). Bio je i jedan pomoćni objekt pod kojim je vrijedio samo boltani podrum koji sam pretvorio u ugodan prostor za boravak (ima ljeti i zimi prirodni klima uređaj)...
PRVO ZA KRAVE
- Prvo što sam uredio bili su vezovi za krave u tom starom škednju... Sam, uz pomoć nekoliko prijatelja, krenuo sam stvarati uvjete za proizvodnju mlijeka. Moji doma nisu imali krave, hranilo se svinje i piceke, pa nisam imao obiteljskog iskustva, ali moj je ujak imao dobre krave, dobro mu je išlo, pa se to meni dopalo...
Znate, onako sa strane – izgledalo je to mljekarstvo kao unosan posao, dobra zarada... S vremenom, na vlastitoj sam koži naučio da zarada i može biti pristojna, ali da prvo treba iznimno puno truda, volje, strpljenja, pa onda krave vraćaju uloženo.
NE ZNAM, PA PITAM
Nije bio poseban problem što ja ni sa znanjem ni s iskustvom nisam bio potkovan kad su krave u pitanju. Držao sam se pravila – moram učiti, a što ne znam, moram znati koga pitati... Tako sam i počeo preuređenje škednja. Imam sasvim pristojne uvjete za krave, a nije me koštalo više (vezovi, podloga i drugo) od 20-ak tisuća kuna. Dobro, ne računam moje ruke...
Imao sam u početku i hol-štajnke, ali s vremenom se pokazalo da je simentalac bolji. Ne znam što bi iskusni govedari rekli, ali pokazalo se da je simentalska krava (u našim uvjetima) zdravija, manje zahtjevna, manje je problema s plodnošću, telad se dobro prodaje, bilo muška bilo ženska.
SAMO SIMENTALKE
- S vremenom sam očistio pasminu u štali. Imam samo simentalke i zahvalan sam veterinaru Ljubi Đuriću koji me savjetima dobro vodio. Vjerovao sam mu – pokazalo se to dobrim iskustvom – da je genetika ključna u štali. Prve dvije junice koje sam kupio po kriteriju kvalitete i genetskog potencijala u Austriji koštale su me 21.000 kuna svaka. Ali se isplatila svaka kuna uložena u njih. To su danas vrhunske krave, već su mi u prvoj laktaciji imale preko 7.000 litara, a danas su iznad 9.000 litara! I te sam krave davao osjemenjivati sa spermom isključivo elitnih bikova. U katalozima sve piše – koji bik diže kvalitetu okvira, od kojeg se nasljeđuje mesnatost, koji prenosi visoku mliječnost... Istina je, sperma elitnih bikova je najskuplja, ali to je ništa u odnosu na korist koja se ostvari u prizvodnji ako se dobije kvalitetan pomladak. Zato mislim da je bilo pogrešno subvencioniranje osjemenjivanja junica iz županijskog proračuna jer previše je farmera zadovoljavalo što im je to besplatno, a nisu postavljali pitanje kvalitete. Slažem se da se subvencioniranjem nešto može poticati, ali onda se moramo odlučiti – subvencionirajmo ciljano nešto što je naj-naj, a ne osrednjost, tanki prosjek... To je bacanje novca u vjetar.
MANJE JE VIŠE
- Mislim da ne treba imati mega-farmu da bi se prostojno živjelo. Manje je više, kvaliteta može nadomjestiti velike brojke i velike brige. Evo, od mojih deset muzara, sad su tri zasušene, a svejedno dojim preko 180 litara mlijeka dnevno, i to najviše kvalitete. Od simentalki!
Po mom iskustvu, to nije problem postići: da bi dala prvoklasno mlijeko u primjerenoj količini za pasminu, krava pred sobom cijeli dan mora imati prvoklasnu hranu.
DA JE KOJI HEKTAR VIŠE
- Istina, ja sam tu još uvijek u problemima jer nemam dovoljno vlastite zemlje. Sad imam na raspolaganju oko osam hektara zemlje. Površina pod djetelinsko travnim smjesama imam dosta, sjenaža mi je glavna za ishranu krava, silaže bih trebao više, a nedostatak nadomještam kupovinom prge (tehnološki ostatak iz prozvodnje tikvnog koščičnog ulja), suncokreta, koncentrirane hrane...
I za mene, dok sam sam – deset krava za pristojan je život dosta. Sad me malo još tiska kredit, ali riješit ću ga se uskoro.
GLAVA I REP RADI POTICAJA?!
- Ako želite računati nešto na obitelj – onda moramo krenuti od ključnih pravila. Prvo je pravilo da ne treba puno krava, već manji broj - ali vrhunskog potencijala i proizvodnih performansi za vršni efekt! Drugo – bolje je imati deset vrhunskih krava u proizvodnji, nego 30 prosječnih. Ali naši se ljudi ne bave genetikom u kojoj su strašne rezerve, nego je važno -daj prebroji svaki rep i glavu za obračun poticaja! Tako se ne napreduje...
15 NA 15
- Uvjeren sam da je za malo obiteljsko gospodarstvo, za pristojan život supružnika i njihove djece dovoljno 15 vrhunskih krava za čije uzdržavanje treba najmanje 15 hektara zemlje plus pet hektara tehničke rezerve (suša, nepogode, plodored...). Te se krave onda može uzdržavati s kakvih desetak hektara DTS-a i pet hektara silažnog kukuruza, a pet hektara rezerve u toj kombinaciji svi poljoprivrednici znaju zašto treba.
MLIJEKO PLUS SIR PLUS PODMLADAK...
- Moj su izbor u tome – simentalke! I onda ta obitelj može živjeti od mlijeka, uz proizvodnju nešto sira, usputni tov pet-šest bikova, prodaju ženske teladi ili junica za daljnju reprodukciju, a uz korištenje vrhunskog bikovskog sjemena ili embrio trasfera, može se s najvišom kvalitetom i remontirati stado. Matematika je jasna.
Postoje i rizici, ali u kojoj djelatnosti nema rizika? U genetici se ne primjenjuje jednostavna matematika. U genetici 5 plus pet nije uvijek deset, nego može biti i dvanaest, ali i osam - po efektima koje ostvarimo. No, s današnjim znanjem i tehnologijama, male su šanse da se ne dođe do željenih rezultata.
CILJ NA 10.000
- Zato ja sve planiram uz stručnjake. Sad imam u stadu muznost između 7.500 do 8.000 litara, za simentalke izniman rezultat. Ali uvjeravaju me stručnjaci, a vidim i sam da se korištenjem rezervi u poboljšanju ishrane krava, u daljnjem podizanju genetskog potencijala, može doći na 10.000 litara, pa i preko toga po laktaciji. To želim ostvariti u iduće tri godine. Meni je izazov kvaliteta, a ne prosječnost i životarenje na pozitivnoj nuli. Šaram internetom, gutam stručne časopise, educiram se i vidim – ako to sve mogu poljoprivrednici vani – pa nismo ni mi tu nesposobni. Kad se tako stvari poslože – onda matematika izgleda drugačije. Za godinu-dvije s moga grunta neće se nijedno (makar nisam to prakticirao ni do sada) tele ili junica odvoziti po prosječnoj cijeni za kilu žive vage. I ako ja uspijem, koji sam krenuo u poljoprivredu baš kao početnik, ne znam zašto to ne bi mogli oni koji generacijama rade u mljekarstvu.
Marijan Belčić

Izvor: 2979