Mještani Bukovca već 15 godina čekaju asfalt!

Ono što je u drugim međimurskim selima odavno standard, nešto što se samo po sebi razumije, mještanima Bukovca u Općini Selnica još uvijek je san koji ne uspijevaju dosanjati petnaestak godina.
Toliko je, naime prošlo, reklli su na prosvjednom okupljanju u općinskoj vijećnici prošlog utorka načelniku Ervinu Vičeviću, otkako im je obećan asfalt, a zatim su ga i pitali kada će konačno više od dvije trećine kućanstava Bukovca do svojih kuća imati normalno prohodnu, asfaltiranu cestu.
U općinsku su vijećnicu do načelnika došli Nada Stojko, Klaudija Bistrović, Ksenija Grozdek, Miljenka Cmrečnjak, Željko Jurinić, Vlado Jurinić, Kazimir Jurinić i August Jambrović, a još im se nekoliko mještana priključilo kasnije, u obilasku nerazvrstane ceste po kojoj oni - naročito zimi - ne mogu normalno voziti.
Dobro upoznat s problemom, načelnik E. Vičević vrlo je jasno okupljenim mještanima poručio:
- Jedna od svari koje sam stavio u svoj program je i podizanje standarda na ta dva i pol kilometra ceste u Bukovcu. Rekao sam to vijećnicima i ponavljam i ovdje pred vama - ne uspijem li u mandatu asfaltirati tu cestu, više se neću kandidirati za načelnika. Uz pomoć ravnateljice ŽUC-a Ljerke Cividini i župana Matije Posavca, već skoro godinu dana pokušavamo izboriti prekategorizaciju te nerazvrstane cete u lokalnu cestu, da bi se ona mogla asfaltirati iz proračuna ŽUC-a jer, kakva je situacija u općinskoj kasi, znate... Uspjeli smo skinuti naslijeđenih 4,5 milijuna duga na sadašnjih 3,7 milijuna, ali ni dalje nemamo novaca da sami riješimo bilo koji od više gorućih problema s cestama u Općini. Malo je poznato da mi imamo više od dvadeset kilometara cesta bez asfalta, a da bismo asfaltirali cestu u Bukovcu, trebala bi oko 1,33 milijuna kuna. Od toga bi Općina trebala financirati 790.000 kuna, a ŽUC 540.000 kuna. Novaca sad nemamo, ali stvari se ipak pokreću. Ne mogu vam ništa obećavati, niti to želim samo zato da se nešto obeća. Zadnja je informacija: prekategorizacija ceste trebala bi u idućih mjesec dana biti objavljena u Narodnim novinama, nakon toga može se barem početi rješavati problem...
Mještani su strpljivo saslušali načelnika, a njihovo je mišljenje najbolje sublimirala Miljenka Cmrečnjak:
- Mi smo ljudi drugog razreda po odnosu kakav je prema nama. Mi sve plaćamo kao i drugi mještani, a nemamo ništa! Sve bi to, izgleda, bilo drugačije da i kod nas netko jako važan živi ili bar ima vikendicu. Petnaest godina nama se obećava asfalt, a selo je sve starije, mladi ljudi odlaze, pa tko želi živjeti u takvim uvjetima? Drugima se u gorice navuklo asfalt! Mi nemamo ni plinovoda, a za cestu smo rekli da smo je spremni i sufinancirati... Nemojte da radi te ceste u selu ostanu samo starci, samo je još četvero-petero djece u selu. Tko bi došao k nama gore razbijati si auto po lošem makadamu?
Kazimir Jurinić, iz iskustva predsjednika Vijeća mjesnog odbora, upozorio je na još nešto:
- Cesta se loše održava. Šljunak se povremeno razgrne strojem umjesto da ga se navlači na sredinu i učvršćuje teren... Zbog lošeg stanja ceste, pojavljuju se i klizišta, puno je zapuštene šume, a uz normalnu cestu otvorila bi se i prilika za razvoj...
Sastanak mještana Bukovca s načelnikom završio je s najavom: ne bude li se našlo rješenje za njihovu cestu, više neće dolaziti u Općinu, nego već iza 15. lipnja dolaze kolektivno do župana u Čakovec. Dolazit će redovno, kažu, tako dugo dok nekome ne dosade dovoljno da se njihova cesta asfaltira.
M. Belčić