MLADEN KUTNJAK, pčelar i inovator iz Pribislavca

Jedno od priznanja za inovacije Udruge inovatora Međimurja Inoma, uz Svjetski dan intelektualnog vlasništva, ove je godine dobio Mladen Kutnjak iz Pribislavca. Mladen je strukom stolar, sada nezaposlen, jer je s početkom krize postao višak u stolariji čakovečkog LineaCoda. Za sebe kaže da je u prvom redu pčelar - pčelarstvom se bavi više od dvadeset godina, u njemu mu leži srce. Njime se bavi kao hobijem, zasad, budućnost će pokazati hoće li ono prerasti u nešto više. Mladenova strast za pčelarstvom svakako dovoljno je jaka da ga je natjerala i u inovativnost. Zamolili smo ga da nam objasni o čemu se radi.
Što je to što Vam je donijelo priznanje međimurskih inovatora?
- Izradio sam novo rješenje ručne dizalice za dizanje nastavaka. Oko 40 posto košnica koje se danas koriste oblikovano je po principu nastavaka, s urezanim rukohvatima, zato ih zovemo nastavljačima. Sve više onih ozbiljnih pčelara prelazi na njih zbog praktičnosti, odnosno zato što taj oblik daje mogućnost preslagivanja košnica. Za ozbiljne pčelare s više košnica, a i ja ih imam dosta, i to je preslagivanje velika teškoća. Ne samo da traži puno vremena, nego je i naporno, uključuje mnogo podizanja i ponovog slaganja nastavaka. To traži mehaničko pomagalo. I problemi s kičmom koje sam počeo osjećati, što bi me moglo ozbiljno smetati i ograničavati, nagnali su me da nađem i rješenje.
Ovo je rješenje, dakle, došlo iz nužde - da se riješi problem. Jeste li inače inovator?
- Inače nisam član Inome, ali sam kao član Udruge pčelara Agacija bio upoznat s njenom djelatnošću, pa kad je trebalo rješenje pretvoriti u patent, obratio sam se njenom predsjedniku Darku Dobošiću za pomoć. Patent je i prijavljen Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo koncem travnja, a ja sam upisan u registar inovatora. Do toga je trebalo obaviti značajnu pripremu. Da bi predloženo rješenje postalo patent, mora biti originalno, a da bi u patentnom zavodu to provjerili, od onoga tko prijavljuje patent traže da isti bude vrlo iscrpno dokumentiran, i nacrtima doslovce svakog vij-ka. U tome sam imao pomoć g. Dobošića i na tome mu zahvaljujem.
Stolar ste strukom, a radi se o mehaničkom rješenju. Kako ste došli do toga?
- Imam tu crtu vještine u rukama i u drugim zanatima. Vjerojatno sam ju naslijedio od oca Franje koji je bio građevinar. Već prije sam napravio neke inovacije, iz istog razloga kao i ovu, što je bio način da si riješim neke probleme, osnosno olakšam neke stvari. Napravio sam, npr., ometač za pčele, viševretenastu bušilicu za okvire, mješalicu za pogače, parni topionik voska visoke iskoristivosti. No, to su manja rješenja, dotjerivanja onoga što je već poznato, pa se ne mogu smatrati inovacijama. Na pčelinjaku je potrebno puno rada, i to dizanjem, posebno kad treba pregledati plodište, očistiti podnicu, staviti matičnu rešetku na plodište, dodati novi nastavak itd. Bez pomagala, sve to znači puno dizanja, traži puno vremena, a nosi uznemiravanje pčela, a i fizički napor i opterećenje kralježnice, koje sam već spomenuo. Dizalice već postoje, ali dosadašnja rješenja imaju značajnih slabosti.
Ovo moje znači bitno poboljšanje, odnosno znatno veću mogućnost korištenja. Ona je puno brža od drugih, i to na terenu koji nije ravan, a pčelinjaci su rijetko na savršeno ravnom terenu. Ideja za to nastala je još pred četiri godine, kad sam radio u svoj tvrtki. U traženju konkretnih mehaničkih rješenja pomogao mi je jedan domaći majstor kojemu zahvaljujem. Dizalica radi već godinu i pol dana, isprobana je.
Dražen Kovač

PO ČEMU JE MLADENOVO RJEŠENJE POSEBNO
Reduktor je njegovo srce
Mladen ističe detalj koji njegovoj dizalici daje novu kvalitetu. Njeno srce je reduktor koji omogućuje podešavanje brzine podizanja, kaže. Dizalica ima svojevrsnu “getribu”, tako da se nastavke može podizati dovoljno brzo, a da to ne zahtijeva previše snage.

Inovativna djelatnost nije jedino po čemu je Mladen kao pčelar značajan i samosvojan. Kaže nam:
- Još pred jedanaest godina prešao sam na alternativni način suzbijanja varoze. Bio sam po tome jedini u Međimurju, a čini se da sam i sada među rijetkima, ako ne jedini koji se koristi samo alternativnim pristupom. Kemikalije ostavljaju tragove u medu, što umanjuje njegovu vrijednost, zato sam ja prešao na mravlju i na oksalnu kiselinu kao sredstva protiv varoze. Te su kliseline organskog porijekla, mravlja se nalazi u nekim vrstama meda, a oksalna u nekim vrstama povrća. Koristim i vlastiti vosak za satne osnove. Saće je posuda za med i zato je ono od vrlo velike važnosti za njegovu kvalitetu, što znači i vosak koji se koristi. Na žalost, nama pčelarima problem stvara raširena upotreba pesticida na poljima, ali to je druga priča. Ovaj pristup iziskuje više rada na pčelinjaku, a i više znanja. Zbog toga mi je krajnja želja stvoriti vlastitu marku meda i pčelinjih proizvoda koja će biti prepoznata na tržištu. I ova moja inovacija korak je na tom putu, morao sam si pomoći u radu. Zbog praktičnosti, ona se može pretvoriti i u komercijalni proizvod - ako je nešto dobro tehnološko rješenje, a moja dizalica to provjereno jest, može biti osnova za proizvodnju, za još radnih mjesta. No, to je stvar budućnosti. Imam još nekih ideja za inovacije, ali i to je stvar budućnosti.