NA ČAKOVEČKOM SAJMU

Prve srijede u studenom studen nije umanjila uobičajenu gužvu na čakovečkom sajmu, a mi smo prošetali dijelom koji kupci ipak najmanje posjećuju – malim sajmom velikog šarenila. Rabljenog. U ovo šarenilo uglavnom zalutaju znatiželjnici koje privuče raznolikost starih stvari, priča koja se da naslutiti ili zamisliti iz oronulih kontura nekih starih predmeta. Ima tu svega – od ispravnih i neispravnih ventila, preko konjskih hamova i odjeće do radiokasetofona koji su već postali povijest.
Varaždinka Silvija Subotić bila je dobro raspoložena usprkos hladnoći i slabom prometu. Redovito nudi rabljenu odjeću na sajmovima od Koprivnice, preko Domašinca i Čakovca do Varaždina.
- Imam petero djece u dobi od 10 mjeseci do 7 godina i ostane dosta odjeće koju prerastu i koju nudim na sajmovima. Uvijek netko naiđe i kupi nešto, pa kapne koja kuna – rekla nam je Silvija.
Malosubotičanin Josip Kocijan po deki je poslagao šarenilo svoje ponude – od povelike makete crkve do cijevi i cjevčica, ventila i koječega drugog čemu se čovjek ne može sjetiti ni naziva.
- Slabo se prodaje. Nikako. Ljudi dođu, pitaju..., ali sve što je skuplje od 10 kuna ih ne zanima. Očekuju da je na ovom mjestu sve po 10 kuna – kaže Josip pokazujući hamove koje nudi:
- Ove hamove nudim po 300 kuna, ali to je ljudima uglavnom preskupo. Kad netko i kupi, onda to nije zato što će ih koristiti, nego predmet kupuje kao suvenir koji podsjeća na prošla vremena. A ovi starinski hamovi su jako kvalitetne izrade, od čvrste kože za koju bi se moglo reći da je vječna – dodaje Josip Kocijan koji na čakovečkom sajmu robu nudi već nekoliko godina.
Među prodavačima rabljene robe najveće iskustvo ima Ilija Marković iz Varaždinskih Toplica koji na čakovečkom i varaždinskom sajmu prodaje 20 godina. Između ostalog, nudi alate i razna oruđa:
- Prodaja ide puno slabije nego ikad prije. Nekad su ljudi dolazili kupiti kakav alat jer to svaka kuća treba, ali danas takve potrepštine jeftino nabave u trgovačkim lancima i više ne kupuju rabljeno – kaže I. Marković.
DOŠTUKAM
SI PENZIJU
Penziju na sajmu “doštukava” Strahoninčanin Rudolf Bajkovec koji ima “specijaliziranu trgovinu” elektronike. Nudi Rudolf nekoliko vrsta radioprijemnika, kazetofona i ručnih satova. - Tu i tamo se nešto proda, pa si malo doštukam penziju. Ovo je mjesto na kojem se ljudi i druže, a ako se usput nešto i zaradi, još bolje. Osobno imam i troškova oko robe koju nudim jer mora biti ispravna. Svi su ovi radioprijemnici popravljeni kao i satovi. To nekad ljudi ne razumiju kad se raspituju za cijenu. Očekuju da je ovdje sve po 10 kuna. A nije baš tako. Ima robe koja znatno više vrijedi – kaže Rudolf Bajkovec kojemu se u očekivanju kupaca pridružio prijatelj Josip Podvezanec iz Čakovca.
- Kupio sam mišolovku. Sad je doma moram isprobati da vidim koliko je efikasna. Kad dođem na sajam, obavezno posjetim i pajdaša Rudolfa – dodaje Josip pokazujući mišolovku.
PRAVA LJEPOTICA
Na manjim sajmovima rabljene robe, poput čakovečkog, rjeđe zaluta i kakav raritet. Poput harmonike koju je nudio Stjepan Božić iz Šenkovca:
- Na čakovečki sajam kao prodavač sam došao prvi put. Jedino što nudim je ova harmonika. Da vidim hoće li netko biti zainteresiran. Harmonika je stara 30 godina, ali ispravna i vrlo kvalitetna. Prava ljepotica! - rekao nam je S. Božić uzevši ljepoticu u ruke, a kad je harmonika ispustila prve tonove, privukla je i zainteresirane.
Ž. Drljić
Snimio D. Lesar