NAŠI PRODAVAČI: Kitro Peklenica

Mala samoposluga na raskrižju murske magistrale i ceste kojom se do te prometnice dolazi iz smjera Vratišinca, Kitro br. 16, nema velik krug kupaca lista Međimurje. No, Valentina Horvat, prodavačica koja radi u kontra smjeni voditeljice prodavaonice Mirjane Martinjaš, kaže:
- Ovisno o sezoni, prodajemo od pola do cijelog “bunta” novina (50 kom. - op.n.), znači uglavnom za naše bliže susjedstvo jer u Peklenici su još dva veća prodajna objekta, bolje opremljena i posjećenija, pa se tamo proda još i više. Ali zato je kod nas standardno: prvi u dan prodaje Međimurja tu su naše bakice i umirovljenici.
Obično se ljudi odmah pokušavaju udubiti u novine kako bi vidjeli ima li nešto o Peklenici, o Gradu Mursko Središće, a kako smo mi mala prodavaonica, nema nikakve strke, nego se baš onako radi - na osobnoj razini sa svakim tko navrati, diskusije o tome što u novinama piše traju cijelo jutro, nikome se ne žuri, ljudi iskoriste priliku da se malo o druže.
Ponavljaju se rasprave kad dođu oni koji na povratku s posla stanu da bi kupili Međimurje...
Najbolje je kad netko od jutarnjih dođe brzo po novine, ali nema naočale... Onda novine idu iz ruke u ruku – daj, ti bolje vidiš, kaj tu piše...
Po tome kako ljudi razgovaraju kad se drugi dan ili za dva dana susretnu tu, u prodavaonici, imam dojam da se čita baš sve po redu.
Ne samo od događaja koji su novinari popratili, nego se razgovara i o tome kome je objavljen in memoriam, pa se prisjećaju koliko je već godina prošlo otkako je netko od njima znanih ljudi iz Peklenice ili susjednih mjesta umro... Zbilja se čita sve - od početka do kraja... (mb)