NAŠI PRODAVAČI: METSS Cirkovljan

O dobrodušnosti, a smije se reći i o poštenju prof. Bišćana govori i jedna provjereno istinita, recimo, anegdota koje se i sam dugo sjećao, a sam ju nije pripovijedao. Na jednoj maturi jedan inače „skroz odličan“ učenik zapeo je na Matošu: smušeno se koprcao u onome što je u razredu glatko odgovarao za „pet“. Vidio profesor da nešto nije u redu, pa skrene na lakše, na Domjanića, ali učenik ponovo zamuckuje sve, samo ne ono pravo. Da ga ipak „izvuče“, profesor ga pokuša navesti na pjesnikovu popularnost zbog mnogih uglazbljenih pjesama, ali uzalud: „ne ide, pa ne ide“, a ne zna profesor zašto. Ipak se pred ispitnom komisijom oštro suprotstavio mišljenju da dotičnoga treba „srušiti“; s jednim se kolegom i ozbiljno porječkao, ali je uspio izboriti ne samo „dovoljan“, nego čak „dobar“!
Kad je sve prošlo, ipak nije mogao odoljeti da ne pita što je zapravo bilo. I saznao je: u obitelji dotičnoga dogodilo se prethodne noći nešto što je moglo i tragično završiti, pa je učenik u šoku i sam gotovo odustao od mature. Da je i prof. Bišćan „odustao“ – a zbog krutih propisa ne bi mu se smjelo zamjeriti da jest – tko zna što bi ostalo od mladića koji je, zahvaljujući nesumnjivo baš njemu, vrlo brzo i vrlo obilato nadoknadio i „sumornoga“ Matoša i uglazbljenoga Domjanića te se pokazao vrijednim njegova povjerenja. Srećom nije – koliko puta tako u radnom vijeku, dragi profesore?!