Arhiva 26.06.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:46.

Natali Ritonja: Gore nego u zatvoru

Nažalost, nije prvi, niti usamljen, no, slučaj na kakve uvijek vrijedi upozoriti. Našem uredništvu obratila se mlada nezaposlena Čakovčanka Natali Ritonja želeći da javnost sazna za njeno neugodno iskustvo koje je i dokaz kako se prvotno veselje zbog pronalaska posla vrlo brzo može pretvoriti u veliko razočaranje.

- Inače sam frizerka, no, kako u našoj struci nema posla, radila sam povremene poslove kao konobarica. Već tada su me poslodavci zakidali za plaću ili me nisu prijavljivali. Od lipnja prošle godine bila sam na burzi. Prije nešto više od mjesec dana, po prvi put mi je od njih stigao poziv. Ponudili su mi da se javim poslodavcu, inače obrtu iz Podturna koji traži prodavačicu za trgovinu na Malom Lošinju. Javila sam im se i prihvatili su me. Riješila sam si svu potrebnu papirologiju, baka mi je posudila novac za put. Kad sam već krenula, malo me iznenadilo kad me šefica obavijestila da ne idem na Mali Lošinj, već na Cres, no, nisam se bunila.

Šok je uslijedio dolaskom na odredište. Unutar kuće u kojoj stanuju, smjestili su me (a tamo je već kraće vrijeme boravila i druga prodavačica - djevojka iz Slavonskog Broda) u vlažnu sobicu s pljesnivim zidovima, neurednu, prljavu... Ništa bolja nije bila niti kupaonica. Ukratko - nehumani uvjeti. Vjerojatno je u zatvoru bolje. Poslodavci, bračni par, rekli su mi da nam je to kao privremeni smještaj. No, novi bi bio još gori. U istom objektu, ali u podrumu, bili su smješteni građevinski radnici. Oni bi uskoro trebali otići, a nas dvije poslodavci su planirali preseliti na njihovo mjesto. Podrum je bez prozora, a umjesto kreveta, spavale bi na nekakvim paletama, kaže Natali, dodajući i da se poslodavac prema djevojkama ponašao bahato, arogantno te su ga se bojale. 

Šefica je njenoj kolegici rekla i da se prečesto tušira, što je samo jedan u nizu sličnih primjera. Nakon 3 dana, Natali je napustila otok. Kako je boravila u malom, izoliranom otočkom mjestu, šefica ju, kaže, nije htjela ni prevesti do autobusne postaje u gradu Cresu. Snašla se, zamolivši vozača školskog autobusa da je „odbaci“. Troškove puta do Jadrana i natrag nitko joj ne želi refundirati, a može zaboraviti i na naknadu za 3 dana, koliko je ipak radila u maloj pokretnoj trgovini.

- Želim druge mlade nezaposlene upozoriti da ne nasjedaju na oglase obrta iz Podturna u medijima, odnosno, na oglasnoj ploči Zavoda za zapošljavanje, poručuje Natali.

 

Izvor: 3086