Nenad Peršak vratio se na glazbenu scenu

Mnogi su ostali iznenađeni kada se poznati međimurski glazbenik Nenad Peršak prije desetak godina povukao iz glazbenih voda. Isto tako, pomalo je iznenađenje što se on prije nekoliko mjeseci vratio i kreće isključivo u profesionalne vode. To smo iskoristili za razgovor s njim.
Za one koji su Vas pomalo zaboravili, podsjetite nas što se prije desetak godina događalo u Vašoj glazbeničkoj karijeri?
- Početkom 1993. godine u Čakovcu sam otvorio prvi glazbeni studio u Međimurju. Tu su nastali mnogi glazbeni projekti. Među njima je bila i filmska glazba. Za filmsku glazbu u predstavi Maraton, koju je izvelo Zagrebačko kazalište mladih, 1999. godine u Makarskoj dobivamo Porin. To je bio prvi Porin koji je dotaknuo tlo Međimurja, naravno, u suradnji s bendom Only bass and drum.
Započeli ste kao bubnjar
- Da, 1984. godine počinjem svirati kao bubnjar. Najprije u bendu Argus, pa Hubert. U vrijeme studija u Zagrebu. Kasnije sam prekinuo s glazbom zbog braka i sve je u drugom planu gotovo pet godina. Rodila nam se kćerka Maša, danas odlična 22–godišnja studentica psihologije u Mariboru.
No, nakon pet godina slijedi povratak
- Tako je. Glazba mi je u krvi i ne možeš protiv toga. Vratio sam se glazbi 1993. godine na drugi način. U suradnji s Darkom Belovićem, otvaram prvi tonski studio u Čakovcu. Nakon toga surađujem s paterom Dragom Breglezom, što mi je donijelo jedno novo životno iskustvo, prijateljstvo i prekrasnu suradnju. Nastalo je desetak glazbenih projekata, najvećim dijelom duhovne glazbe, koji su, osim kvalitetne glazbe, načinili preokret u meni samome. Samostalno sam odlučio raditi u svom privatnom prostoru od 1996. godine. Pet godina kasnije radim jedan veliki životni preokret.
Dobili ste ponudu za rad u struci.
- Kažu da bi čovjek svakih deset godina trebao napraviti prekretnicu u životu, a ja sam napravio upravo to. Počeo sam raditi kao geodet, mjernik, specijaliziran za cestogradnju. U tom poslu bio sam punih devet godina. Gradeći autoceste od Gospića do Ploča, moj dom bio je diljem Jadranske obale.
Ukratko, kako je izgledalo to desetljeće Vašeg života?
- Izuzetno naporno i istovremeno plodonosno. Posao geodeta je vrlo stresan. Kod nas su rokovi izgradnje bili vrlo kratki. Mnogo je toga ovisilo o meni. Ali, odvojen od svega, sagledao sam mnoge stvari u svom životu. Upoznao sam mnoge drage ljude, gotovo sva dalmatinska mjesta.
U njihovom domu često sam se osjećao kao u svom vlastitom. Tako odvojen od prijašnjeg života, sagledao sam bolje neke stvari i to sazrijevanje u razmišljanju pomalo me učinilo drugačijim i sigurnijim. Između ostalog, čvrsto sam se odlučio vratiti glazbi. Bez nje, u mom su životu nepremostive praznine.
Vratili ste se i živite u Prekopi
- Iako sam deset godina bio odsutan, Međimurje sam nosio kamo god bih hodao i odlučio sam se vratiti. Dvije godine trajala je gradnja mog tonskog studija kakav sam oduvijek želio. Prekopa, gornjomeđimursko mjesto koje obožavam, postala je moj dom. Tu sam stvorio svoju oazu i uvjete za profesionalni rad.
Studio je sagrađen, što sada radite?
- Uz posao, usporedno stvaram i glazbu. S međimurskim bendom Noćna smjena radim na projektu mojih novih hitova, a povremeno nastupam i sa svojim dugogodišnjim dragim prijateljem Draženom Domjanićem u grupi Hot line, kao duo.
Svirate bubnjeve?
- Pomalo me ovo pitanje podsjetilo na prošlost. U prošlosti sam bio toliko precizan i snažan bubnjar da sam dobio nadimak Surovi iako se to kosilo s mojom vanjštinom. Sada uglavnom pjevam, uz intenzivan rad na novom projektu.
Kakav je novi glazbeni projekt?
- Pop rock glazba. Isključivo moje autorsko djelo uz pomoć grupe Noćna smjena. Snima se u mom studiju, a materijal smatram izuzetno kvalitetnim. U jedno sam siguran - ljubitelji glazbe bit će iznenađeni, što mi je zapravo i cilj.
No, bez obzira na karakter pjesama, na albumu će se pojaviti i moja autorska pjesma Dobravska vulica koja mi je izrazito prirasla srcu. Pjevam je u duetu s Tetom Lizom.
Kad će slušatelji čuti novi nosač zvuka?
- Već iduće godine javnosti će biti dostupna moja nova glazba, a to naravno nije sve. Glazbom se odsada želim baviti isključivo profesionalno i tako djelujem, znači ostvarujem suradnju s ljudima istih interesa. Tu nezaobilazno moram spomenuti da Noćna smjena, kao i Dražen Domjanić ostaju u mojoj glazbenoj blizini.
Nakon života u Dalmaciji, kako ste se snašli u međimurskim bregima?
- Dalmacija je Dalmacija, o njoj sam se izjasnio, ali srce je ipak u Međimurju. Već deset mjeseci živim u svojoj oazi, kraju o kojem sam oduvijek maštao.
Zinka Čižmešija