Obitelj Krznarić iz Šenkovca u Korizmi

Sandra i Zlatko znaju kako vjera može pomoći

Mladi bračni par Sandra i Zlatko Krznarić iz Šenkovca u korizmi se i jesu i nisu nečeg odrekli. Kao ljudi odgojeni u katoličkom duhu, praktični vjernici cijelog svog života, korizmeno vrijeme shvaćaju kao doba koje čovjek treba iskoristiti za vlastito produhovljenje.
Ulazak u dom Krznarićevih u gostu budi osjećaj ležernosti, prihvaćenosti, nepretencioznosti. Tom dojmu pridonose i mali, pričljivi veseljaci - desetogodišnji Sebastian, sedmogodišnja Mirjam i trogodišnja Ana. U trenutku u kojem čitate ovaj prilog, već im se pridružio i Luka. Naime, za našeg razgovora Sandru je od poroda dijelio jedan dan. Visoka trudnoća nije skrivala njezinu sportsku okretnost, a posebno smirenost kojom se obraća svojoj djeci i suprugu. Povod našeg razgovora nije samo korizma, već i činjenica da je bračni par Krznarić angažiran na zaručničkim tečajevima i u konačnici - da su mnogobrojna obitelj u vremenu koje potencira neovisnost, svojevrsnu sebičnost i komociju. Za početak, pitali smo o zaručničkim tečajevima na kojima su predavači.
- U tome sudjelujemo dva do tri puta godišnje, na poziv svećenika. Radi se o četverodnevnom tečaju koji crkva naplaćuje 50 kuna, a sve u okviru najavljenog vjenčanja. Dakako, mi sami to ne naplaćujemo jer na nama je da pred budućim mladencima svjedočimo naš bračni i obiteljski život - kaže Sandra.
- To je tako još od vremena u kojem je ovdje u službi bio pater Drago Bedeničić. S njim smo bili osobno povezani još iz vremena u kojem smo kao mladić i djevojka bili u Frami. Imali smo nas dvojica i nekih nesporazuma, no upravo zato je naše prijateljstvo bilo jače - jer smo jedan drugom dopustili da budemo različiti. Kad je došao ovamo u službu, smijali smo se tome - priča Zlatko i dodaje da je pater Drago sada u službi u Našicama te da se redovito čuju.
BRAK KROZ PRIZMU DANAŠNJICE
- On je želio da dođemo na zaručnički tečaj i iznesemo svoja razmišljanja, govorimo o svom bračnom životu i obitelji. Mi smo ga isprva odbili jer nismo smatrali da smo ljudi koji mogu biti primjer, no uz razgovor s paterom Dragecom, došli smo do toga da to nije ni važno. Važno je o svemu govoriti, raditi na sebi, ispravljati greške - dodaje Sandra.
Isti takav dojam prepričava i njezin suprug, tim više što je s vremenom postao spremniji pred budućim bračnim parovima iznositi svoje slabosti i razmišljanja, a ne propovijedati što jest, a što nije ispravno. Pitali smo kakav je bio njihov prvi “nastup” pred zaručnicima na tečaju.
- Nije bilo jednostavno. Bilo je prisutno stotinu parova i u tom trenutku munjevito razmišljate što biste rekli, a da zvuči ispravno, motivirajuće. Smatrate da svojim pojavljivanjem i svjedočanstvom trebate dati podršku bračnoj zajednici u cjelini, što nam je s vremenom sve lakše jer i mi svoj brak neprekidno nastojimo unaprijediti - kaže Sandra.
- Kad sve to stavite u kontekst velikog broja razvoda i braka kao zajednice koju se danas na neki način diskvalificira kao primarnu i najvredniju zajednicu u društvu, onda to i nije jednostavno. Govorite o stvarima iz kojih se ljudi danas smiju, do kojih ne drže. Zaručnici žele čuti istinite informacije, žele naučiti kako se nositi s izazovima, o čemu na tečaju tek počnu učiti, a ono pravo tek predstoji - dodaje Zlatko Krznarić.
Kako parovi reagiraju na vas kao bračni par. Imaju li pitanja tijekom tečaja?
- Zaručnici na kraju tečaja pišu komentare i mišljenje o tome kako im je bilo na zaručničkom tečaju. Ima onih koji nisu zadovoljni, no većina ih jest, pa im je tečaj čak i prekratak. Naravno da mladi imaju pitanja za nas, od onih banalnih do složenih - kaže Sandra.
OBITELJSKI RITUALI
Pitali smo ih do kada ćete biti angažirani na ovaj način, na što dobivamo odgovor da su za pomoć uvijek na dispoziciji.
- Mi sebe nikada nismo pozivali na tečajeve, već smo bili pozvani i ne mislimo se buniti ako u jednom trenutku to tako više ne bude. Otvoreni smo za pomoć i ako za to postoji potreba, rado ćemo se odazvati - kaže Zlatko.
Kroz zaručničke tečajeve oni nastoje pomoći drugima, stoga smo pitali na koji način pomažu sami sebi?
- Riječka biskupija na Krku organizira programe za cijelu obitelj i tamo odlazimo svi zajedno, dakle i djeca i mi. Mi bismo otišli i na vikend za bračne parove, ali to ne činimo jer se ne želimo odvajati od djece. To nam je, uostalom, i komplicirano organizirati jer bismo cijeli vikend morali ostaviti djecu nekome na brigu. Zato je Krk dobra opcija jer organiziraju obiteljsku i roditeljsku školu s različitim temama svaki put - kaže Zlatko.
- Osobito nam se svidjela posljednja škola na temu Obiteljski rituali. Govorili smo o tome što su uopće naši rituali unutar obitelji, kada ih i u kojoj mjeri prakticiramo. Nekih obiteljskih “običaja” nismo ni svjesni, a oni ipak čine obitelj. Naš je ritual molitva prije jela, kada se svi primimo za ruke i pomolimo - priča nam Sandra.
DAVANJE
Na naše pitanje čega su se odrekli u korizmi prvi se za riječ javlja Sebastian.
- Ja sam se odrekao igranja na play stationu. Zato malo više sjedim uz kompjutor - kaže uz osmijeh ovaj 10-godišnjak.
- Ja se nisam odrekla ničega. Samo Aninog laptopa - rekla nam je Mirjam.
- Ni ja se nisam odrekla ničega - kaže veselo Ana.
- Na večer se pomolimo i u vrijeme korizme pomažemo drugim ljudima. Damo nekome nešto od svog dijela jer pomagati nije samo kad imaš, pa daš jedan dio toga, već kad daš još i više od toga. Možda malo više pazimo na hranu i post, no nije sve u tome, više se treba posvetiti duhovnosti i tome da ljudima budete ljudi. Osobno, tu vidim da moram raditi na sebi - kaže Zlatko.
Na koncu, pitali smo Sandru i Zlatka čime su se vodili u svojoj želji za velikom obitelji? Oboje su se nasmiješili, a u pogledima im se moglo prepoznati međusobno razumijevanje i istomišljenost.
- S jedno, dvoje djece ulazite u krug “normalnih”, a kad dobijete treće, svi misle “da se dogodilo”. Kad imate četvrto dijete, definitivno svi misle da nešto s vama nije u redu (osmijeh), a ljudi vas rešetaju pitanjima sa svih strana. Željeli smo svu našu djecu. Zašto? Nakon Ane, koja je naše treće dijete, u oboma se nešto promijenilo. Nije u pitanju novac, već žrtva, odgovornost i preispitivanje jeste li spremni odreći se nečeg za svoju djecu, učiti ih pravim vrijednostima, odgojiti ih u dobre ljude - kaže Zlatko, a Sandra zaključuje da “ta žrtva nije ništa u odnosu na ono što vam djeca vraćaju, a s djecom ionako stalno učite”.
Aleksandra Ličanin