Od početka godie nestalo deset farmi!

Ono što poljoprivrednici egzistencijalno oslonjeni na mljekarsku proizvodnju godinama najavljuju, sušna 2012. godina je konačno i donijela: nestaju farme u koje se godinama ulagalo, razvijalo proizvodnju, biralo najbolju genetiku...
Statistika kaže: od početka ove godine propalo je 3.000 obiteljskih farmi u Hrvatskoj i zaklano najmanje 30.000 krava. One sretnije prodane su u BiH ili dalje, a u Međimurju stvari nisu nimalo bolje.
U Međimurju je 1. siječnja ove godine na farmama bila (podaci iz HPA) 4.781 krava u mužnji, a 30. rujna tristotinjak manje – 4.487.
To znači da je svaki mjesec 2012. u Međimurju ugašena bar jedna, pristojna po kapacitetu, mljekarska farma s 32 ili 33 krave.
Čudna tišina je među mljekarima, nema najava prosvjeda ni glasnih zahtjeva za intervencijom države (izgubili su vjeru, izgleda, poljoprivrednici u svoje ministarstvo), a koga brine što je u ovoj godini mljekarska proizvodnja u Hrvatskoj smanjena za daljnjih 50 milijuna litara?
Otkupne cijene mlijeka drastično su pale: od veljače (kad su represijom razbijeni prosvjedi), s i tada nedostatnih 2,46 kn/l cijena je srozana na 2,18 kn/l, i to za mlijeko standardne kvalitete s 4,2 % mliječne masti i 3,4 % proteina, no, prosječna je otkupna cijena (zbog onih koji ne uživaju količinske tvorničke premije) pala u prosjeku na samo 1,95 kuna. To je nastavak trenda koji je započeo pred šest, sedam godina, kada je mlijeko bilo i preko 4 kune za litru u otkupu.
SUŠA JE SAMO NAGLASILA
Danas je situacija bitno drugačija - suša koja (uz ostale elementarne nepogode) već drugu godinu za redom pogađa poljoprivrednu proizvodnju samo je naglasila već poznate probleme: prezaduženost farmera nastalu zbog nekorektnih otkupnih cijena u nizu godina, pogubnost monopola velikih kompanija u mljekarskom sektoru, a nedostatak stočne hrane i cijene koje se dižu u nebo (kukuruz stoji više po kilogramu nego litra mlijeka, koja stoji skoro trostruko više) prazni staje i usmjerava krave u – klaonice.
Situaciju ni kratkoročno ni dugoročno ne može spasiti ponuda otkupljivača da podignu cijenu 15 lipa po litri jer ni 30 lipa ne bi bilo dovoljno, kao ni vraćanje interventne 42 lipe po litri koje je plaćala država da bi se saniralo nesrazmjer između proizvodne cijene – službena je kalkulacija 4,01 kn/l – i otkupne koju seljaci mogu ostvariti.
SVE SAM PRODAO
U Okruglom je Vrhu Marijan Moharić pred pet-šest godina sa svojom obitelji kovao velike planove s mljekarskom proizvodnjom, a sin Tadej krenuo je zato u poljoprivrednu školu. No, 15. kolovoza ove godine prodao je i zadnje krave iz štale:
- Imali smo 64 grla ukupno, a tridesetak je krava bilo stalno u mužnji. Tu je lauf-štala, izmuzište, čak smo pribavili i dozvolu za objekt za preradu mlijeka. S cijenom smo pali na 1,53 kune za litru jer smo imali drugi razred i nije išlo. Od 1. studenoga lani, kad sam promijenio mljekaru (otišao sam k Hameru), pokazalo se da mi je mlijeko ipak prvi razred! Čovjek mi je sam rekao – pa mlijeko bi objektivno trebalo koštati četiri kune! Imamo sve tu – dvadeset hektara zemlje, oko štale tri hektara izvrsnog pašnjaka s prirodnim izvorima... Uvijek sam govorio – ne treba krava davati i ne smije se forsirati 30 do 40 litara dnevno! To nije mlijeko, to je smjesom napumpana kemija! Kombinacija dobre paše i dobre krme daje pravo mlijeko, pa neka ga i nema više od 25 litara dnevno po kravi. Kad smo otpremili krave, nisam mogao dva tjedna niti prići niti se ogledati na štalu! Srce mi je pucalo! Idemo sad s plasteničkom proizvodnjom povrća. Brat mi veli, on još ima krave, da mu je žao što ih nije natovario na kamion kad su došli po moje... Srećom, riješili smo se dugova, kredita, uspjeli smo sve otplatiti, pa sad i nešto uložiti u novu opremu, ali sam ogorčen. Naša država nije zaštitila i ne štiti svoje građane, niti je zaštitila radnika, niti štiti seljaka... zato smo došli u ovakvu situaciju!
JOŠ DO PROLJEĆA?
Dragan Zdolec u Pušćinama, na iznimno urednom gospodarstvu, u vrlo racionalno iskorištenim objektima ima devedeset grla. Do 35 krava je u mužnji, dosta je kvalitetnog podmlatka, junica i teladi izvrsnog genetskog potencijala, sve tehnološki i na svaki drugi način pod punom kontrolom. No, s trenutnom otkupnom cijenom ne može sustizati troškove proizvodnje:
- Evo, po mojim zadnjim obračunima, ostvario sam 2,32 kune za litru, s 25 lipa premije na količinu. Uz 50 lipa državne potpore, to je 2,82 kune za litru mlijeka prvog razreda! Pred kraj prošle godine zakopani smo u disparitet kad je ukinuta interventna potpora od 42 lipe po litri. Istovremeno, počeo je rast cijena stočne hrane, skuplji su soja i kukuruz, gorivo... Pogledajte posljedice suše: tu kod nas, u dravskom bazenu, tko je i uspio pripremiti dovoljno (količinski) hrane, nema kvalitetu, ne treba očekivati na izmuzištu ništa dobro od slabe hrane...
Razina na koju je otkupna cijena pala znači samo jedno: praznit će se štale! Bit će sad, do 15. studenoga, puno izlučenja (zbog administracije i upisničkih prijava broja grla), dolazi sjetva, ljudi su bez novaca...
Otkupljivačima je očito jako dobro, a jauču! Cijene mlijeka i prerađevina nisu padale makar se nama stalno obarala otkupna cijena, plaćaju sirovinu manje nego prije. Imali smo i 4,2 kune za litru mlijeka, a koliko je tada bio, primjerice, plavi dizel? Nitko od nas koji smo još u proizvodnji ne računa ništa. Ne usuđujemo se. Svi smo u kreditima, ne možemo iskočiti iz svoje kože, pretačemo iz šupljeg u prazno, ali mislim da će se sve ovo iduće godine urušiti. Ovako dalje ne može. 15 godina smo ulagali, zaduživali se, odlazili na edukacije, provodili selekciju u štalama, nismo žalili novac za najbolji rasplodni materijal, država je putem poticaja ulagala u mljekarski sektor i sad – dopuštamo da sve to skupa propadne?! Tko razuman to može prihvatiti? (Marijan Belčić)