ODJECI FILMA I KNJIGE O ČAKOVEČKOM JAZZ FAIRU

Odjeci promocije knjige i filma o čakovečkom Jazz Fairu još uvijek se čuju. Zato vam donosimo intervju našeg kolege Velimira Kelkedija s autorima objavljujen u listu Međimurje. Njegovi sugovornici su Ladislav Varga, autor knjige i Robert Lisjak, autor filma. 

TKO SE NAVUČE NA JAZZ, TEŠKO GA PUŠTA 

Čakovec je, kako to u razgovoru za naš tjednik konstatiraju i autori -itekako zasluženo - dobio knjigu i film o jazz glazbi. U četvrtak je u Centru za kulturu predstavljeno djelo „20 godina jazz faira i kratka povijest jazza u Međimurju“ poznatog glazbenika te ujedno ravnatelja čakovečkog kulturnog hrama Ladislava Varge kao i dokumentarni film s istom tematikom čiji je autor također poznati domaći kulturnjak i filmski stvaratelj Robert Lisjak.

Prije 2 desetljeća, upravo u lipnju 1995. godine, prisjeća se Varga, osnovan je Big bend Čakovec i to je bio začetak danas nadaleko poznatog festivala Jazz fair. -Da bi uopće shvatili kako bi sve to moralo zvučati u jesen iste godine u Čakovec smo pozvali Big bend Zagreb te Dixieland band Stela iz Bjelovara. Bio je to 1. Jazz fair i samo se nastavilo. Pojedinih smo godina imali i po 9 koncerata u 5 dana, drugih je festival trajao samo 2 dana te je nastupilo tek nekoliko sastava. Ovisilo je o financijskim sredstvima. No, dok se sve zbroji u tih 20 godina ugostili smo ukupno 102 ansambla ili pojedinaca iz 20 zemalja svijeta. Uz okruglu obljetnicu logičnim mi se činilo da to zabilježimo i ostavimo trag za vjekove, kaže Varga. Kad pak je, nastavlja, dobrotom doktora Sklepića došao u posjed fotografije, snimljene davne 1959. Godine u Beirutu na kojoj je Pekleničanin Štef Munđar s legendarnim Louisom Armstrongom na pamet mi je pala  ideja da bi u knjizi bilo dobro obuhvatiti i povijest jazza u Međimurju. Građu sam prikupljao koristeći lokalne novine, Državni arhiv u Štrigovi i žive svjedoke vremena te knjiga na 150 stranica sadrži 215 fotografija i 43 biografije glazbenika. Počeci jazza u Međimurju kao zapravo i cjelokupne kulture vezani su uz kavanu Royal, odnosno obitelj Legenstein. Srećom, gospođa Lili Legenstein još je živa. Razgovarali smo s njom u Zagrebu gdje stanuje. Uz evociranje uspomena zasvirala nam je i zapjevala. S više od 90 godina maestralno jeodradila Gershwina, a kazala je da je toliko voljela jazz da je jednu od njegovih klavirskih partitura od 29 stranica naučila napamet. Osim u kavani Royal, jazz se svirao u nekad Domu partizana, danas Macanovom domu te u zgradi Scheier. No, treba znati da su u ono vrijeme sve što nije bila narodna glazba ljudi nazivali jazzom. Primjerice oglas iz ondašnjih novina glasi „prodajem  jazz trubu“ ili vijest „svirao je jazz ansambl“ mada su bendovi izvodili pjesme, recimo Ive Robića. Sve je to za njih bio jazz jer nije bila međimurska popevka ili neki drugi narodni napjev. Danas je to naravno posve drukčije, makar su još uvijek međimurske pjesme često izvođene u jazz obradama. Općenito, smatram da jazz danas u Čakovcu kotira dobro. Jer ako Jazz fair traje u prosjeku 2 ili 3 dana i u tom ga vremenu posjeti od 600 do 800 ljudi, to je fenomenalna brojka za grad veličine Čakovca. posjećujem festivale u Nagykanizsi, Zagrebu, Graz i drugdje i bez srama mogu reći da smo među onima koji imaju najviše publike. Ne znam je li to zato jer radimo na edukaciji  srednjoškolske publike ili je neki drugi razlog, ali oni koji dođu jedanput ili dva puta pod „mus“ gotovo se uvijek vraćaju. Tome možda doprinosi i odabir samih glazbenika jer se uvijek potrudimo da svaki festivalski dan bude glazbeno različit od prethodnog. Jazz je nešto što vam uđe pod kožu i onda je to to, ističe Varga.

Čakovec visoko kotira na jazz karti Europe

Materijali prikupljeni za knjigu su se naravno reflektirali i na sadržaj filma, autora Roberta i Borisa Lisjaka te snimatelja Žana Novosela i Darka Novinića. „Prva lija“ Robert kaže da je za 30 minuta filma trebalo pregledati 30 sati materijala sa svih dosadašnjih festivala. Video zapise snimao je Vladimir Glavina, a pri stvaranju filma korištena je i arhiva čakovečke Srce televizije.

-Film je mozaik i kratak osvrt na početke jazza u Međimurju, zatim prikazuje nastanak Big benda i 20 godina jazz faira. Razmišljamo ga poslati i na neke festivale jer držim da je i to promocija cijelog našeg kraja. Što pak se tiče jazza, kako to kaže i jedna osoba koja se pojavljuje u filmu – kad vas jazz jedanput oduzme teško mu je poslije odoljeti, priča Lisjak.

Kakva je budućnost Jazz faira? –Želimo već stvorenu poziciju na jazz karti Europe dodatno ojačati i proširiti. Nije nikakva samohvala, ali kad neki priznati glazbenik ima 15 ili 20 ponuda za druge festivale, a dođe u Čakovec, to znači da imamo nekakvo svoje mjesto i da smo etablirani. Možda još naša publika i naši „ostali“ još nisu spoznali da je to eklatantan primjer promocije grada ne samo u Hrvatskoj već i puno šire. Ovdje su svirali ansambli iz Venezuele, Urugvaja, Brazila, Armenije, Uzbekistana kao i niza europskih zemalja. Nadalje, s jazzom se bavi 10 puta više glazbenika nego s klasičnom glazbom. Njihova je prednost i  da mogu  svirati svaki dan i baš zbog te improvizacije nisu toliko opterećeni time da ne smiju pogriješiti. A i publika je drukčija. Na jazz koncert ona dolazi uživati i relaksirati dok je recimo koncert klasične glazbe, uvjetno rečeno, na  nekakvoj ozbiljnijoj razini i sve se gleda kroz prizmu kritičara koji bi trebali pošpotati za svaki kiks. Mislim da su u jazzu na dobitku i glazbenici i slušatelji, zaključuje Ladislav Varga. Knjiga i film

Knjiga i film 20 godina jazz faira i kratka povijest jazza u Međimurju mogu se kupiti na blagajni Centra za kulturu po cijeni od 60 kuna za knjigu i 40 kuna za DVD.

Na fotografiji: Robert Lisjak, Ladislav Varga i Boris Lisjak (grafički urednik knjige)