Odlična berba bresaka u voćnjaku obitelji Kocijan

Mlada obitelj Kocijan iz Štefanca, otac Zoran, majka Rajka, dvoipol godišnja Tina te šestogodišnji Nino već gotovo mjesec i pol dana privremeno prebivaju u svojoj maloj plantaži bresaka uz cestu Štefanec-Mala Subotica. Osim što je vrijeme berbe, neprestano boraveći u voćnjaku, pokušavaju na neki način stati na kraj i nepozvanim beračima. I dok se roditelji bave breskvama, beru oko 400 kg voća dnevno, djeca se igraju u pješčaniku te malom priručnom igralištu. Drugim riječima, u voćnjaku su stvorili drugi dom u kojem će obitavati još barem dva tjedna kada će im se život vratiti u normalu. A do tada, treba obrati i prodati urod sa tisuću i 200 stabala bresaka, sedam različitih sorti.
- Prve breskve zasadili smo prije 5 godina. Prvo dva reda, pa onda još da bi danas došli na njih 15 koji se protežu na 1.4 ha zemljišta, priča nam mladi vlasnik plantaže.
- U stvari, prava priča krenula je s orasima koje smo prvotno zasadili. Budući da treba dugo čekati njihovu punu rodnost, jedan profesor iz Križevaca savjetovao nam je da između njihovih stabala zasadimo breskve. Samim time, do normalne berbe oraha, breskve bi se već izrodile i mogli bi ih izvaditi. No, sve je krenulo drugim putem. Umjesto stabala bresaka, povadili smo orahe i odustali od njihovog uzgoja. Naime, breskve su nam se puno bolje dopale - kaže Zoran. Zanimljiva je i činjenica da ni jednu sadnicu breskve nisu kupili, već su sve sami proizveli, odnosno cijepili. Naime, Zoran je po struci vrtlar što radi već 15 - tak godina tako da mu je cjepljenje sastavni dio posla. Supruga Rajka, je ekonomistica, trenutno nezaposlena, koja u početku i nije baš puno znala o voćarstvu. No, i ona je polako učila i naučila.
- Tijekom ljeta skupljali smo koštice običnih tzv. goričnih bresaka. Koštice smo potom razbijali i gole jezgre cijele smo zime sadili u stiroporne posude koje smo čuvali u podrumu. Potkraj travnja iste godine, mlade sadnice presadili smo u vrt te ih već u kolovozu cijepili da bi iduće godine na jesen, sadnice sadio u sadašnji voćnjak - podučio nas je Zoran.
Okuliranjem je Zoran pocijepio oko tisuću i 500 sadnica i zasadio ih na trajno mjesto. Sva sreća, priča nam, što je imao viška sadnica jer ih je 60-tak nestalo preko noći već kod same sadnje. Istina, nije se sve to zbilo jedne sezone već kroz tri godina koliko je pravio i sadio sadni materijal. Uspješnost cjepljenja iznosila je 95 posto. S takvim uspjehom, nije uspio ni sve zasaditi, već ih je nešto razdjelio, a dio je i bacio. Prve breskve su počele rađati treću godinu i danas očekuje oko 20 tona uroda.
- Lani nam je mraz gotovo poharao sav urod. Zato smo, uz navodnjavanje kap po kap, ove godine instalirali i sustav orošavanja. Stroj nam se pokazao preskupim pa smo po polovici voćnjaka raspleli cijevi kako bi u slučaju mraza stabla mogli orositi. Tu se radi u stvari o tzv. umjetnoj kiši ili zalijevanju krošnji. Pri tome bi se uslijed niske temperature voda na pupovima zaledila i štitila bi ih od smrzavanja. Srećom, ovog proljeća za tim nije bilo potrebe - ističu mladi, samozatajni supružnici.
Svu brigu oko voćnjaka preuzeli su na sebe, od kupnje stupova, žice, alarma, izrade navodnjavanja i orošavanja. Doduše, ne smije se pri tom zaboraviti i svesrdna pomoć roditelja koji uskaču po potrebi, bilo da se radi o prodaji voća, čuvanja djece ili radova na plantaži. Znanje o breskvama crpe iz šture literature, interneta i prijatelja pa im nije problem hvatati se u koštac ni s bolestima poput kovrčavosti te šupljikavosti lišća i slično. Uz berbu ovogodišnjih plodova, već je započela i sezona orezivanja tako da posla uvijek ima.
No, nadaju se predahu nakon što prodaju i posljednju breskvu. A svoje voće prodaju uglavnom na licu mjestu, na plantaži. Prijašnjih godina, ali i ove, sve do 1. kolovoza, česti su gosti u voćnjaku bili i prekupci, no s obvezom fiskalizacije, dodaju, više se ne pojavljuju.
Za plasman robe se ne boje. Kupci su prepoznali kvalitetu njihovih proizvoda pa roba dobro ide. Bude li tako i dalje, naglašavaju, straha za posao nema.
Vlasta Vugrinec