Opet aktualno Rojsovo "tko je jamio, jamio je!"

„Tko je jamio, jamio je!“, čuvena je izreka generala Ljube Ćesića Rojsa o kriminalu u pretvorbi i privatizaciji. Moguće je da će ponovo postati aktualna u svezi sa sadašnjim predstečajnim nagodbama. Ponovo će sve biti po zakonu premda ima naznaka da neki već lovu love u mutnom. Ne sumnjam u dobre namjere zakonodavca da ubrza dosad neučinkovite stečajne postupke te ubrzanim postupkom otpisa nenaplativih dugovanja pridonese većoj likvidnosti u zemlji. Ali, kako to kod nas biva, uvijek se nađu rupe u zakonu, pa se i ovaj institut predstečajnih nagodbi počeo zloupotrebljavati. Više je javno iznesenih primjera za takve tvrdnje, pa se, čujemo, priprema izmjena odredbi zakona kojima je bilo omogućeno takvo kriminalno postupanje.
Dužnici su jednostavno izmišljali i osjetno uvećavali dugovanja svojih tvrtki - kćeri i sestara, pa tražili njihovo otpisivanje od vjerovnika. Sudjelovali su u tome i „poduzetnici“, čulo se ovih dana, koji inače raspolažu brojnim vrijednim nekretninama, jahtama i skupim automobilima, a od države i banaka tražili su otpis dugovanja za svoja poduzeća u teškoćama. S druge strane, tisuće, mahom malih tvrtki, u takvim nagodbama nisu naplatile ni lipe svojih potraživanja. Zašto sam spomenuo Rojsa i njegovo: „Tko je jamio, jamio je!“? Zato što se moguće izmjene Zakona o predstečajnoj nagodbi, vjerojatno, neće primjenjivati na već okončane postupke! Dakle, tko je uzeo, uzeo je! Kako su tu Međimurci prošli, zasad ne znam.
  Vezano uz ovu temu, međimurski zastupnik Dragutin Lesar iznio je zanimljiv prijedlog u Hrvatskom saboru. Takve predstečajne nagodbe trebalo bi omogućiti i građanima! Stotine tisuća njih imaju nenaplativa ili teško naplativa dugovanja. Zašto i njima ne pružiti šansu da od države, banaka i drugih vjerovnika zatraže potpun ili djelomičan otpis? Njihova dugovanja također dosežu milijarde kuna i nepovoljno utječu na ukupnu likvidnost u zemlji. Naravno, ovaj Lesarov prijedlog nitko nije ozbiljno shvatio, pa se na njega nije ni osvrnuo. Tko da još brine o prezaduženim građanima? Važniji su, recimo, EPH-a Ninoslava Pavića i VOX Rene Sinovčića.

Sve po diktatu EU-a?

Inače, zamalo sve čega se dohvate, naša vlada i pojedini ministri opravdavaju tekovinama ili naputcima Europske unije. Bilo da se radi o cijenama energenata, bolničkom sustavu, porezima, teritorijalnom ustroju, zaštiti nasada, raznoraznim zakonima, i da ne nabrajam dalje. Po njima, EU za sve ima rješenje, pa to treba samo prepisati i kod nas primijeniti. Bilo bi, zaista, sjajno kad bi tako u stvarnosti i bilo. Tada bi, podrazumijeva se samo po sebi, svi u Europi podjednako dobro živjeli i bili na približno jednakom standardu. Naravno da je to idealiziranje koje će jednom za neku od naših generacija postati stvarnost, ali u nekoj ne tako bliskoj budućnosti. Floskulama, kako činimo sve što i EU ili po njezinim preporukama ili diktatu, samo je mazanje očiju i opravdavanje za nekreativnost i izostanak vizije naših političara koji ne slušaju niti traže pomoć eksperata za pojedina područja. A sami nisu dovoljno stručni da pronađu prava vlastita rješenja.
U Europskoj uniji utvrđena su uglavnom temeljna načela, a svaka članica prema svojim specifičnostima, stupnju razvoja i materijalnim mogućnostima kreira vlastita rješenja. Tko je to u Bruxellesu naložio da se u hrvatskim bolnicama treba uvoditi smjenski rad? Pa oni bolje od nas, odnosno ministra Rajka Ostojića, znaju da to nije moguće. Kako popuniti bolničke smjene kad u Hrvatskoj za to nedostaje 4.000 liječnika i tko zna koliko još drugog medicinskog osoblja? A falit će ih sve više jer će podosta njih otići upravo u zemlje EU-a koje će njima nadomjestiti svoj eventualni manjak. Naš ministar zdravlja, poput nekih drugih njegovih kolega, najprije donese odluku, umjesto da napravi temeljitu analizu stanja, pa kad uvidi da to nije provedivo, povlači je!

Nisu isto Njemačka i Malta

Sličnu sudbinu mogla bi doživjeti i planirana regionalizacija. Uvjeravaju nas da je to europski trend, zamalo - europska direktiva. U Europi se, kažu naši mudri političari, formiraju regije s približno milijun stanovnika. Tu nalaze uporište za podjelu Hrvatske na baš pet regija. Ovakvim tvrdnjama višestruko nas obmanjuju. Prije svega, prešutno prelaze preko činjenice da u EU-u nisu sve zemlje prostorno i po broju stanovnika jednake, pa se ne mogu u svima primijeniti ista pravila. Stoga, malo zanovijetanja o zemljopisnim činjenicama, s kojima bi se mogli upoznati i kreatori novog teritorijalnog ustroja Hrvatske, ako to već nisu naučili u osnovnoj školi.
Kakve to regije od po milijun stanovnika mogu imati, primjerice, Malta s ukupno 372.000 žitelja, Luxembourg s 410.000, Cipar s 810.000, ili Estonija s 1,5 milijuna te Slovenija s 2 milijuna stanovnika, i još nekoliko drugih zemalja koje imaju do pet milijuna stanovnika? Zar za njih mogu važiti ista mjerila teritorijalnog ustroja kao u Njemačkoj s 82 milijuna, Francuskoj i Velikoj Britaniji s 58, ili Španjolskoj s 40 milijuna stanovnika? Naravno da ne. Doduše, ima iznimaka, poput Danske. U toj zemlji s 5,2 milijuna stanovnika, od 2007. godine ustrojeno je pet regija i 98 općina, umjesto prijašnjih 13 okruga i 270 općina. Tako bismo i mi, moguća je poruka naših kreatora teritorijalnih promjena. Međutim, ima jedna velika kvaka. Bogata Danska s novim je ustrojem istovremeno smanjila broj lokalnih službenika s prijašnjih više od 5.000 na sadašnjih oko 2.500! To je racionalizacija. A kod nas žele pet novih regija, ali i zadržavanje sadašnjih županija, gradova i općina. Naravno, samim time, broj činovnika povećat će se. To bi bila „racionalizacija“ na hrvatski način.
Dragi moji, danas sam se zadržao samo na „globalnim“ hrvatskim temama. Idući put bit će znatno više naših lokalnih, međimurskih.

Umjesto P.S.-a

O događanjima na ovogodišnjem Međimurskom fašniku na drugim stranicama pišu drugi novinari. Ja ću o prezentaciji fašnika publici. Jednom sam već spomenuo da je, u ne tako davnoj prošlosti, predstavljanje fašničkih skupina bilo na pozornici postavljenoj kod Doma sindikata.
Dobro je bilo i kad je bina preseljena kod “orla” jer je mnoštvo moglo ispuniti sav prostor Trga Republike. A onda je došla komercijalizacija. Njaprije je trg prostorno smanjen podizanjem onih drvenih “škednjeva”, a unatrag nekoliko godina zaposjeda ga prostrani šator za pružanje ugostiteljskih usluga.
Tako je prostor ispred bine bitno skučen, povorka maškara teško se probija, a događanja na pozornici može vidjeti sve manje ljudi uz veliko gužvanje. Ispada da se fašnik organizira za ugostitelje, a ne za posjetitelje.
Ako već šatora mora biti, uputno je razmisliti o novoj lokaciji pozornic, koja će biti dostupnija tisućama koje pohode Međimurski fašnik u Čakovcu jer, u protivnom, gubi svrhu.