Osobe nestale u Međimurju zadnjih 20 godina

Slučaj nestale Antonije Bilić zaokupljao je tjednima pozornost hrvatske javnosti, ali nas je podsjetio da i na području Međimurja ima osoba čija se sudbina ne zna čak nekoliko godina.
- Ne odustajemo od potrage ni u jednom od tih slučajeva, kaže nam Zlatko Baranašić koji u Policijskoj upravi međimurskoj vodi pododsjek za obradu kriminaliteta u čiji djelokrug spadaju i potrage za nestalim osobama. No, ni u jednom od još aktualnih slučajeva nema novih elemenata, ni rodbina nestalih nije dobila nove informacije, a niti mi u policiji iako su u nekim slučajevima objavljene i međunarodne objave o potrazi za nestalim osobama. Jedan slučaj razlikuje se od drugih - ovaj najnoviji, Krunoslava Kontreca, u kojem se pretpostavlja da je on bio žrtva kaznenog djela, odnosno da je ubijen, pa je čak slučaj već došao i na sud. Ali i tu će pretraga terena biti još, a jedna je obavljena upravo pred nekoliko dana. Tu je materijal o slučaju poslan i Interpolu.
Baranašić ističe što je specifičnost slučaja Kontrec - policija smatra da je on mrtav, dok se u svim ostalim slučajevima pretpostavlja da je nestala osoba još živa. Ali tu upozorava na još jedan detalj problematike potrage za nestalima - kad ona postane javna, uključuju se i zvani i nezvani, nerijetko ne baš dobronamjerni.
- Teškoće čine razni vidovnjaci i rašljari, ne u prvom redu odavde, nego izvana, pa i izdaleka. Preko medija saznaju za nestanak, pa se jave rodbini kako bi ponudili pomoć, ali uz novčanu naknadu, s namjerom da ono što navodno vide naplate kao vrijednu informaciju. Oni u pravilu kažu da je nestala osoba mrtva, tek iznimno da je živa, a imaju sazanja ili viđenje gdje se nalazi tijelo, što od rodbine i naplate. Bilo je slučajeva da se vidovnjak iz Dubrovnika javljao. Ni to ne odbacujemo, svaka informacija se uzima u obzir, dosta snaga se potrošilo i na tako potaknute pretrage terena, ali nije bilo uspjeha. To baš ne olakšava posao policiji, a za rodbinu nestalih je mučenje, osim što im je uzet novac.
Ima razloga zašto policija ne kreće s pretpostavkom da je nestala osoba mrtva. Za policiju u rješavanju ove problematike teškoću čini što su nestale osobe u pravilu punoljetne i nestanku objašnjenje može biti u tome što je nestali otišao svojom voljom. Razjašnjenje nestanka neće nužno značiti i sretan završetak za uključene – oni koji su nestali često ne žele da ih se nađe. Kao izrazit, iznosi slučaj iz devedesetih godina.
- U Murskom Središću bez traga je nestala žena i za sobom ostavila muža i dvoje djece. Za njom se tragalo svih ovih godina, a rodbina ju je na kraju sudski proglasila mrtvom i tako riješila svoje uzajamne imovinsko-pravne odnose. Ali, pretprošle godine nestala se spustila na zagrebački aerodrom, s novim identitetom. Prepoznata je, i provjera je pokazala da se radi o njoj. Ni sad nije htjela kontakt s već bivšom obitelji, a ni ona njima nije više previše nedostajala, otpisali su je. Nakon što ju je sud proglasio mrtvom, odnosi njenih nasljednika stoje i kad bi ona htjela u tome nešto sporiti, morala bi pred sudom pokrenuti postupak, ali njoj do toga nije bilo stalo.
Ponovno spajanje nestalih s obiteljima mora biti stvar volje obiju strana. Policija ne otpisuje nikoga, ali punoljetnu zdravu osobu ne može ni natjerati na povratak. Proučavanje pozadine nestanka, može dati čudne priče o obiteljskim odnosima, kaže Baranašić. U jednom od naših slučajeva nestanak je policiji prijavljen nakon pet godina.
Problematika nestanaka je i šira od nekoliko slučajeva trajno nestalih osoba. Godišnje bude niz odlazaka iz kuće koji obično budu brzo razriješeni, često u roku od dva tri dana. Baranašić kaže:
- U značajnoj većini slučajeva odlazak je rezultat psihičkih problema osobe koja je otišla, a bude i frustracija u obitelji, što je nešto i pojačano krizom. To zadaje dosta posla. Nedavno je jedna psihički bolesna osoba pronađena u Rimu.
Povećanje broja jednog oblika privremenih nestanaka vezano je uz šire promjene u društvenom ambijentu – to su odlasci od kuće adolescenata, djece i mladih.
- Toga nema puno i teško je statistički precizno iskazati trend, ali dok smo do pred nekoliko godina bilježili jedan ili dva takva slučaja godišnje, sad ih bude nekoliko. Razlog su sukobi s roditeljima, zbog ocjena na primjer, i slično. Rast učestalosti je rezultat veće otvorenosti, raširenosti društvenih mreža koje olakšavaju pronalazak privremenog utočišta i na drugom kraju Hrvatske, kod prijatelja s facebooka ili u hostelu. To u pravilu završi za dva tri dana. Kad nestane novca ili se shvati da se nije baš lako sam snaći u nepoznatoj sredini. Ali to je sve, kod nas nema nestanaka koji bi bili materijal za filmsku priču, otmica ili sličnog. Selo rado počne pričati o crnom kombiju pred školom, ali se to što je mlada osoba ušla u navodno nepoznat auto objasni tako što je roditelj kolege iz razreda nestalom ili nestaloj ponudio prijevoz do doma, ali on ili ona nisu onda i otišli kući.
Računa se i s
mogućnošću trgovine ljudima
Da bi pronašla nestale, naša policija mora biti i međunarodno umrežena jer nestanak je mogao završiti i (daleko) izvan granica Hrvatske. Dok se u mnogim slučajevima radi o svojevoljnom odlasku, policija mora računati i s tim da je nestanak rezultat kaznenog djela, pa se nestale traži, kako je Baranašić spomenuo, i preko međunarodnih objava, pa i preko Interpola. U pitanju može biti i osobito zlokoban oblik kriminala, trgovina ljudima, u prvom redu ženama, u mreži prostitucije, što se iznosi kao jedno od mogućih objašnjenja nestanka nestale Antonije Bilić.
I neki naši slučajevi prijavljeni su i u jedinstvenoj svjetskoj bazi podataka “Waistcoat” namijenjenoj borbi protiv trgovine ljudima – možda se i tako dođe do nekog saznanja.
Dražen Kovač

NESTALI MEĐIMURCI

Rudolf Prprović, rođen 27. ožujka 1936. godine, iz Pribislavca, nestao 31. svibnja 1990. godine

Stjepan Malek, rođen 10. studenoga 1965. godine, iz Kotoribe, nestao 21. siječnja 1995. godine

Zdravko Mučić, rođen 12. siječnja 1977. godine, iz Belice, ne čuje, ali komunikabilan, nestao je 3. svibnja 1997. godine
Danica Šimunković, rođena 15. veljače 1965. godine, iz Železne Gore, nestala 27. svibnja 1998. godine

Jasmina Dominić, rođena 5. rujna 1977. godine, iz Palovca, nestala u kolovozu 2000. godine

Ivan Mihalec, rođen 23. listopada 1955. godine, iz Domašinca, nestao 5. svibnja 2003. godine
Mario Jalušić, rođen 30. ožujka 1974. godine, iz Čakovca, nestao 25. travnja 2004. godine

Petar Petak, rođen 30. ožujka 1978. godine, iz Novakovca, nestao 1. svibnja 2005. godine

Krunoslav Kontrec, rođen 22. veljače 1974. godine, iz Turčišća, nestao 24. srpnja 2010. godine