Ostaje li gornje Međimurje bez hitne pomoći?

Hoće li politi ka zaigrati ruski rulet s glavama građana?

U četvrtak je troje liječnika obiteljske medicine iz ambulanti u Murskom Središću iznenada pozvano na sastanak u ravnateljstvo Doma zdravlja u Čakovec, i to pod imperativnim i prijetećim - ODMAH! Kao da je počeo rat! Liječnik Slobodan Oluić u tom trenutku ostavlja malodobno dijete, njegova kolegica Biserka Goričanec radi u vrtu, trči se presvući i oprati zemlju s ruku, a treća liječnica murskosredišćanske zdravstvene stanice Mirjana Tarandek ostavlja pacijente u čekaonici ordinacije.
Hitni sastanak saziva pročelnica za zdravstvo Međimurske županije Lidija Bijelić, dr. med., uz koju u ravnateljstvu liječnike iz M. Središća dočekuju i ravnatelj Doma zdravlja Branko Vrčić, dr. med., ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu mr. sc. Mirela Štefe, dr. med., te korpus pravnika iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tema - organizacija hitne medicinske pomoći. Prema novom modelu, koji je nacrtala politika u Zagrebu, M. Središće (za razliku od Preloga) nije dobilo punkt, a hitna služba za sjeverni će se dio Županije organizirati tako da, u slučaju zauzetosti čakovečkog tima, u pomoć kreću spomenuti obiteljski liječnici iz murskosredišćanskih ordinacija. To znači da će svatko od njih biti u pripravnosti svaki treći dan, 24 sata. Apsurd modela je sadržan u velikoj mogućnosti gubitka dragocjenog vremena za životno ugrožene ljude. Oni koji ne budu imali sreće da brzi i specijalizirani čakovečki tim bude na dispoziciji u trenutku njihove nesreće, možda će morati na pomoć čekati i do sat vremena. Pa, tko živ, tko mrtav. To su vrlo realno izračunali liječnici obiteljske medicine s kojima sam razgovarala. (Tom satu treba pridodati još minuta dok putem broja 112 uspijete DVA puta ispričati što se dogodilo i gdje - prvi put njima, a drugi put djelatniku Hitne, kad vas prespoje). Zbog reorganizacije - obiteljskim liječnicima iz M. Središća umalo je trebala - reanimacija! Zatražili su vrijeme za razmišljanje i konzultaciju s pravnicima, ali cilj hitnosti sastanka bio je da im se to vrijeme ne da. Rečeno im je - morate potpisati ODMAH. Pitali su koje su konzekvence ako ne potpišu? Odgovoreno je - HZZO raskida ugovor, a Županija otkazuje koncesiju! Ucijenjeni liječnici potpisali su dodavši pisanu opasku - “potpisano pod prijetnjom otkaza”!
ZBOGOM STRUKO I PAMETI!
- Desteljećima je hitna služba bila dostupna svim građanima Međimurja s manjim brojem ljudi i vozila, a sada više ne. U pitanje je dovedena sigurnost građana sjevernog dijela Županije i na tom smo sastanku najavili da s time moramo upoznati javnost. Kako će funkcionirati model, najbolje je pokazati na mogućem primjeru: ako, ne daj Bože, netko bude teško ozlijeđen u 3 sata noću, a čakovečki tim je u tom trenutku na intervenciji (što je lako moguće s obzirom na njihovu opterećenost), poziv se usmjerava prema nama. Varijanta prva je: dežurni vozač sjeda u ambulantna kola koja je parkirao u svom dvorištu te kreće po mene (živim u Čakovcu!) i po medicinsku sestru. Mi se svi trebamo probuditi i odjenuti. Minute prolaze... Potom krećemo prema mjestu intervencije, negdje u sjevernom dijelu Međimurja. Računao sam da u naboljem slučaju (prazna cesta itd.) stižemo za 45 minuta, ali realno je očekivati - za sat vremena. Druga varijanta je da vozač s praznim kolima kreće prema mjestu intervencije, a medicinska sestra i ja svaki svojim prijevozom. Naravno, ako automobili upale. Ni tu ne dobivamo dragocjeno vrijeme. Čakovečki tim pod sirenama u ove dijelove Međimurja stiže za 15, 20 minuta od poziva. Ne moramo kao liječnici upozoravati što znači 30 minuta više od toga kad je život u pitanju. To zna svaki laik! Dogodi li nam se intervencija unutar radnog vremena, moramo ostaviti pacijente u čekaonici da sami odluče hoće li čekati, ići kući, ili psovati. Ovakav se model u Hrvatskoj primjenjuje samo tamo (otoci i sl.) gdje nema organizirane hitne službe. Da je najbolja opcija formiranje tima za sjeverni dio Međimurja, složila se i ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu na ovom sastanku. Ovakva organizacija ugrožava 20-ak tisuća ljudi iz sjevernog dijela Međimurja, dakle područja M. Središća, Selnice, Svetog Martina na Muri i Vratišinca. Prema M. Središću vodi jedna od najopterećenijih državnih cesta, u gradu se nalazi jedan od najfrekventnijih graničnih prijelaza koji će za koji mjesec biti zakrčen stranim turistima. Na ovom području su i vodene površine (Mura, Toplice sv. Martin), što nosi povećan rizik od utapljanja. Ne znamo shvaćaju li ljudi ovog kraja u kakvu su poziciju dovedeni? Mora li i kod nas reforma zdravstva odnijeti život? Koji će Međimurac morati prvi umrijeti? - iznio je u ime triju timova obiteljske medicine iz M. Središća doktor Oluić.
Na staljinovski sazvanom sastanku rečeno im je: ma, neće vas često zvati, većinu intervencija rješavat će dežurni čakovečki tim. Što to znači? Da vitalno ugroženi pacijenti ovise o sreći, tj. o tome hoće li čakovečki tim biti na raspolaganju?! Od tri obiteljska liječnika iz M. Središća samo je doktor Oluić tijekom karijere 4 godine radio u HMP-u, a dvije medicinske sestre iz ovih timova zbog bolesti ne mogu ni izlaziti na teren (za to posjeduju rješenja, odnosno propisanu dokumentaciju).
U slučaju da netko umre zbog nepravovremeno pružene pomoći, tko će odgovarati? Ministar zdravstva? Koji? Plavi ili crveni? HZZO? Ne zna se. Ali zna se koga će obitelj stradaloga “dočekati s puškom” - liječnika koji je stigao prekasno!
- Mislim da je važno napomenuti da smo mi prvenstveno obiteljski liječnici koji u ordinacijama provodimo i po 10 sati, često sa stotinu pacijenata dnevno. Takva je situacija u mojoj ordinaciji. Točno je da mi nećemo imati intervenciju u svakoj pripravnosti, ali pripravnost znači da svaki treći dan i noć moramo biti na dispoziciji. Dakle, nema govora o planiranju života. Ni profesionalnog ni privatnog. A to se odnosi isključivo na nas troje. S tim nikakve veze nemaju preostali obiteljski liječnici, a u Međimurju nas je 52, od čega u sjevernom dijelu Županije sedmero. Ne dođe li do promjene, samo mi ćemo morati robovati novom režimu. Budemo li morali intervenirati noću, ujutro ćemo morati preuzeti pacijente u našim ordinacijama. Neispavani. I kažu nam: ”Mirno spavajte.” Pitali smo što je s osiguranjem u slučaju da nam se nešto dogodi na putu prema mjestu intervencije? Odgovoreno nam je da se privatno osiguramo. U ugovorima koje smo svi potpisali s HZZO-om piše da moramo participirati u radu HMP-a. Mi smo to do sada i činili. Povremeno smo radili u Čakovcu u HMP-u, ali isključivo ambulantno. Nikada nismo izlazili na intervencije. Na sastancima o reorganizaciji hitne ova opcija nikada nije bila spomenuta - kaže doktorica Goričanec.
Medicinske sestre iz ovih timova Bojana Balaž iz M. Središća, Marija Mesarić iz Peklenice i Simona Bogdan iz Hlapičine bezrezervno podržavaju liječnike.
UŠUTJET ĆE KAD
DOBIJU NOVAC!
Županijska pročelnica za zdravstvo Lidija Bijelić ostaje kategorična. Na pitanje hoće li, umre li netko u sjevernom Međimurju zbog neefikasnosti hitne službe, preuzeti odgovornost, kaže:
- Nisam ja odredila mrežu hitne službe! Za nju odgovara bivši ministar zdravstva koji ju je donio. Većina naših prijedloga je prihvaćena, ali ne i 3. punkt HMP-a u M. Središću. Odgovor iz Ministarstva zdravlja o tom našem zahtjevu još nije stigao. Ne smatram da će ovakva organizacija ugroziti živote ljudi koji trebaju hitnu pomoć. Gospoda doktori iz M. Središća moraju znati da su to potpisali s HZZO-om, a samim tim što su liječnici, trebaju znati primijeniti naučene postupke.
Za timove u pripravnosti predviđeno je 426.000 kuna. Veći dio pripravnosti neće ništa raditi, ali im se pripravnost plaća. Oni su rezerva. Ušutjet će kad dobiju novac. Hitnu službu disperzirali smo da bude efikasnija, zaposleno je 30 novih ljudi i dobili smo tri vozila... Ako s tim ne budemo još bolji, onda k vragu! - odrješita je pročelnica Bijelić, nabrajajući silne uvjete (broj stanovnika te njihov udio u stanovništvu RH, gustoću naseljenosti, cestovnu infrastrukturu i niz drugih parametara) koje je propisala i kojima se vodila politika kad je određivala koliko će hitnih timova i punktova dobiti Međimurska županija. Izbrojala je pročelnica i silne milijune uložene u ovu novu hitnu mrežu te dodala da nije moguće ni naći dovoljno liječnika da se formira još jedan TIM JEDAN (koji podrazumijeva 5 doktora medicine koji će dežurati po 24 sata).
U HZZO-u se nema što pitati. Njihov je zadatak revno nadzirati provedbu propisa. Da ministar propiše da svaki petnaesti liječnik u Međimurju treba skočiti s 10. kata jednog čakovečkog nebodera, iz HZZO-a bi im prijetili raskidom ugovora - ako ne skoče.
NAJBOLJE RJEŠENJE JE - TIM JEDAN!
Umjesto politike, u ovom problemu riječ mora imati struka. Najpozvanija osoba za očitovanje u temi je mr. sc. Mirela Štefe, dr. med., ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu. Osoba koja je dosadašnju karijeru provela “na cesti”, čupajući ljude iz naručja smrti, osoba koja je specijalizirana i do srži upoznata s organizacijskim potencijalima i potrebama hitne službe. Ova grana medicine nije samo defibrilator i intubacija, već zasebno znanstveno područje. Traži posvećenost, ali i podnošenje visokog adrenalina.
- Najbolje rješenje je formiranje tima 1 za područje sjevernog Međimurja, o čemu sam prije 4 mjeseca proslijedila dopis u Ministarstvo zdravlja. Odgovora još nema, ali ja se nisam prestala nadati da će naše argumente ministar uvažiti. Ipak, smatram da nema razloga panici jer vjerujem da ćemo većinu intervencija i u sjevernom dijelu odrađivati mi. Naravno da nije isključeno da se dogode i 4 prometne nesreće s teško ozlijeđenima istovremeno i zato smo morali organizirati pripravnost rezervnih liječnika. Njima se upućuje 2. poziv, u slučaju da je naš tim na intervenciji. Onog trenutka kad naš tim zbrine pacijenta, kreće im u pomoć. Činjenica je da su u hitnim stanjima prve minute najvažnije, no, svaki liječnik zna primijeniti postupke reanimacije i to ne može zaboraviti, kao što se ne može zaboraviti vožnja bicikla. Što se tiče reanimacije u smislu masaže srca i umjetnog disanja - to bi trebao znati i svaki laik. Da bismo i to digli na višu raznu, namjeravamo provesti edukacije za stručnjake i za laike - kaže mr. sc. Mirela Štefe, dr., kojoj, trenutno, u realizaciji težnje da stvori kvalitetnu hitnu službu ne pomažu ni struka ni politika.
Međimurci moraju obraniti svoj standard jer su ga velikim dijelom sami podigli gradeći bolnicu, ambulante, ceste... Podsjetimo na još jedan važan detalj: zahvaljujući zalaganju prim. Nevenke Krčmar, dr. med., negdašnje ravnateljice Doma zdravlja, pacijenti sa srčanim udarom direktno bivaju prebačeni u KBC Dubrava, gdje ih kardiokirurzi čekaju s navučenim rukavicama. Puno je života tako spašeno. Što će biti ako stanovnik sjevernog dijela Županije doživi srčani udar, a sat vremena ne stiže pomoć? U ranijoj organizaciji, za to bi vrijeme već bio nadomak klinike u Zagrebu.
NAVALITE NA CRVENOG MINISTRA
Hoće li politika zaigrati ruski rulet, a glavama građana? Evo izazova našim saborskim zastupnicima: plavi ministar zdravstva je skinut, navalite na crvenog! Župane, dožupane - uprite! Pitanje ne smije biti hoće li Međimurci dobiti adekvatnu hitnu službu, nego KADA će je dobiti?!
Željka Drljić