Pater Antun Jesenović s riječkog Trsata

Međimurci, i u krizi ostanite dobri i plemeniti

Prošle su dvije godine otkako je pater Antun Jesenović, inače rodom iz Domašinca, koji je duže od desetljeća bio župnik Župe svetog Antuna Padovanskog na čakovečkom Jugu, otišao na riječki Trsat na kojem je gvardijan tamošnjeg Franjevačkog samostana. Posjetili smo ga u poznatom marijanskom svetištu te popričali s njim.
Koje dužnosti ovdje obavljate?
- Ovdje sam gvardijan, znači poglavar zajednice u kojoj nas je dvadesetak. Ujedno sam i čuvar svetišta. Vodim brigu o svetištu Majke Božje Trsatske koje je osobito živo ovih ljetnih dana, posebice subotom. Samo danas došla su ukupno 24 autobusa s hodočasnicima, a nekad ih je 50. Najveće gužve su na Veliku Gospu, dok dolaze Riječani i tada svetištem prođe 20 do 30 tisuća ljudi. Naša služba je da organiziramo misna slavlja i ispovijedanje za sve te vjernike. Imam i svakodnevni tempo, dužnosti vezane uz samostanski život. Ovo je inače i odgojna kuća, tu su naši kandidati, novaci za redovnički život. Trenutno ih je 9. Ovdje prolaze našu internu školu u kojoj uče važne stvari koje neće čuti na studiju teologije.
Prilično različite od Vaše prijašnje službe u Čakovcu…
- Da, život je drugačiji nego u Čakovcu u kojem sam bio župnik, ali nove stvari donose i nove radosti. Moj posao ovdje nije toliko vezan uz konkretne ljude, kao u Čakovcu. To mi malo i fali, neposredna komunikacija s ljudima. Ovdje dolaze hodočasnici iz cijele Hrvatske i šire. Danas ih vidiš, sutra ih više nema. Tek sljedeće godine ako eventualno ponovo dođu.
Nedostaje li Vam Međimurje koje je i Vaš zavičaj?
- Rodna gruda je uvijek nešto posebno. Čovjek je vezan i uz roditelje, braću i sestre, iz velike sam obitelji. No, nekako sam od djetinjstva usmjeravan na redovnički život, pa sam priviknut. Danas srećom, problem nije ni komunikacija. Postoje stari i novi načini komunikacija – internet (smijeh), a i putuje se dosta.
Poruka za Vaše bivše župljane i druge vjernike iz Međimurja?
- Poruka je da žive što bolje, ljepše i dostojnije svoj kršćanski život, vodeći brigu jedni o drugima, osobito o djeci i starijim osobama. Posebno da se ne izgube u nevoljama života i krizi. Ma, svako vrijeme je uvijek bilo nekakvo krizno. Otkad znam za sebe, uvijek je bila neka kriza. To se non-stop pričalo. Dakle, nikad nije idealno, ali se čovjek u tim situacijama mora dobro snaći. Eto, želim da se u svim nedaćama snađu i prije svega ostanu ljudi, dobri i plemeniti.
Velimir Kelkedi

Crkva Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište sagrađeno na Trsatu, u Rijeci. Prema predaji, 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine, kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi. U pozadini spomenute priče, dobrim dijelom znanstveno provjerene, je trgovina relikvijama iz Svete zemlje, raširena u doba križarskih ratova. Važnu ulogu u tim zbivanjima odigrali su istočnojadranski plovidbeni put, kao tada najsigurnija veza između Levanta i Europe, tajanstveni ratnički red vitezova Templara, papa, napuljski vladari Anžuvinci i hrvatski feudalci Frankopani.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raz-nih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica. Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačan izgled crkva je dobila 1824. godine, kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala. Današnja bazilika splet je gotičko–renesansno–barokno–bidermajerskih graditeljskih faza.
Fra Antun Jesenović, bivši župnik na čakovečkom Jugu, danas je gvardijan Franjevačkog samostana na Trsatu te ujedno čuvar tamošnjeg svetišta.