Pčelari primili uvjerenja

Imanje poznatog čakovečkog veterinara, doktora Velimira Glumca, ujedno i, što je javnosti manje poznato, vrsnog pčelara, u Šandorovcu u subotu je bilo odredište brojnih međimurskih i varaždinskih pčelara. U idili dravske prirode okupili su se na skromnoj svečanosti podjele uvjerenja o završenom osposobljavanju za pčelara. Ukupno 21 polaznik, uključujući i tri pripadnice ljepšeg spola, postalo je i formalno educiranim pčelarima, premda većina njih već ima dugogodišnje iskustvo u spomenutoj djelatnosti.
- To je bila nužnost zbog skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, no, svejedno, svaka edukacija dobro dođe jer ni za pčelarstvo nisu laka vremena - kaže Ivan Šopar iz Udruge pčelara Međimurske županije Agacija. Udruga je osposobljavanje organizirala u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Čakovec. Predavači su bili upravo doktor Glumac te Ivan Šopar, kao i Tomislav Nikolić iz čakovečke ispostave Hrvatskih šuma. Polaznici su odslušali 60 sati teoretske nastave te isto toliko prakse. Svi su prošli, a kako kažu u Udruzi, neformalna edukacija nastavit će se. Zvanje pčelara inače im se upisuje i u radnu knjižicu.
Govoreći o protekloj pčelarskoj sezoni, Ivan Šopar opetovano ukazuje na činjenicu da globalni klimatski poremećaji, ali i pretjerano korištenje kemijskih sredstava u poljoprivredi, izrazito smetaju pčelama.
- Sustavno se truju, posebno zimske pčele koje moraju iznijeti novu generaciju u proljeće. Ako u košnicu unose zatrovanu hranu i vodu, žive kraće, a ne do ožujka, što je potrebno za uzgoj novog legla. Kad pčela osjeti da joj se bliži kraj, izlazi iz košnice i ugiba. Onda se događa taj misteriozni nestanak pčela. Kad pčelar u proljeće pogleda u košnicu, ona je prazna. Sve zajedno, razumljivo, utječe i na manji prinos, pojašnjava Šopar.
Kad je riječ o tržištu, ističe kako su cijenom zadovoljni, no, da se veliki otkupljivači izrazito protive prodaji na kućnom pragu koja je pčelarima najisplativija.
- Danas svaki pčelar na boci ima etiketu s podacima o sebi, kao i lokaciji na kojoj je med proizveden, što ne piše na onoj koju potrošač kupuje u trgovini. Time smo podigli razinu kvalitete, ali i odgovornosti pčelara da prodaje zaista kvalitetan med.
Međimurski pčelari inače drže otprilike 10 tisuća košnica. U svakoj se proizvede oko 20 kilograma meda. Doktor Glumac ima, kaže, 74 košnice.
- Oko 30 posto mi je zbog duge i oštre zime propalo. Pčele su uginule od gladi premda su dobro nahranjene ušle u zimu. No, odmoglo je i proteklo sušno ljeto, napominje dr. Glumac. Pričajući o samoj edukaciji, kaže da nije bilo velikih problema.
- Na brzinu smo projurili sva poglavlja pčelarstva, no, razmijenili smo i brojeve i e-mail adrese te smo i dalje dostupni za savjet i pomoć, kako pčelarima s iskustvom, tako i početnicima. (Velimir Kelkedi)

Čuvajmo pčele da ne ostanemo gladni!

Pelud je izvor života jer je poznato da se biljke oplođuju djelovanjem muških spolnih stanica koje se nalaze na prašnicima cvijeta i - da bi oplodili tučak cvijeta, treba biti neki oprašivač, a to su uglavnom kukci ili vjetar. Ukoliko ne dođe do oprašivanja, biljke neće imati ploda, a time ni hrane za mnoge životinje, što može dovesti do poremećaja hranidbenog lanca. Zbog primjene zaštitnih sredstava, oprašivača, bumbara, solitarnih pčela i drugih kukaca ima sve manje. Jedino su pčele, zahvaljujući pčelarima, ostale kao glavni oprašivači. Prema nekim spoznajama, pčele sudjeluju u oprašivanju oko 80% svih biljaka, pa je značaj pčela u prirodi bitan. Bilo je slučajeva u nekim dijelovima Kine zbog pretjeranog korištenja pesticida, nestanka pčela i drugih oprašivača, pa su voćari cvjetove krušaka morali sami oprašivati s peruškama na dugim motkama. Iz tog primjera vidljivo je koliko su važni oprašivači u prirodi i tvrdnje nekih eminentnih znanstvenika da bi ljudska populacija mogla nestati ukoliko bismo ostali bez oprašivača moguće su. Nažalost, bojim se da se to može dogoditi ako se ozbiljno ne sagleda opasnost jer smo svjedoci misterioznog propadanja pčelinjih zajednica u svijetu.
Vidimo da je pelud bitan za opstanak biljaka i pčela jer pčele bez peludi, kao osnovnog izvora proteina za uzgoj legla i život pčelinje zajednice, ne mogu opstati, pa možemo reći da je pelud „iskra života“ za biljke i pčele.
Pčele skupljaju pelud s cvjetova spremajući ga u kesice na stražnjim nogama i unose ga u košnicu za ishranu legla, a višak silivanjem spremaju u saće koje pčelari zovu pčelinji kruh.
Prema tome, pelud nije pčelinji proizvod, već ga pčele skupljaju kao osnovni izvor proteina koji služi za produkciju matične mliječi i voska, posebno kod mladih pčela. U biljnom i životinjskom svijetu ne postoji proizvod u kome su svi prirodni sastojci tako uravnoteženi i prihvatljivi za organizam kao u peludi. Svako peludno zrno jedinstveno je jer sadrži sve nužno za život, kao i molekule DNK i RNK. Oblik i veličina peludnih zrnaca je od 0,02 do 0,2 mm, a boje od bijele (malina) do tamnocrvene (kesten), pa čak i crne i lako se prihvate za tučak cvijeta, ali i za sluznicu čovjeka. Ukoliko ih tijelo prepozna kao strano tijelo, nastaje alergijska reakcija koja se odražava kao svrbež u očima, kihanje, curenje iz nosa ili još teži oblici alergije.
Najbolja preventiva protiv peludne alergije je tzv. hiposenzibilizacija, tj., da organizam postepeno pripremimo na određene alergene, što znači da što više boravimo u prirodi, a ne odjedanput u proljeće iz zatvorenih sterilnih prostora izaći u prirodu punu lebdećih peludnih zrnaca. Kod jačih alergijskih reakcija trebamo se podvrgnuti hiposenzibilizaciji pod nadzorom liječnika.
Smanjena alergijska osjetljivost može se postići konzumiranjem autohtonog meda u kojem se nalaze peludna zrnca ili tzv. peludnog meda, čime organizam hiposenzibiliziramo.
Kad je obilje peludi u prirodi, bilo bi dobro da pčelari skupljaju pelud hvatačima peludi koji se montiraju na košnicu, pa se takav pelud koristi za dopunsku prehranu pčela kad nema peludne paše u prirodi. Potpune zamjene peludi nema, ali se u nuždi pčelama može dodavati zamjenski preparat kao što su obezmašćeno mlijeko u prahu, sojino brašno kvas i dr., kako bi pčelinje zajednice preživjele.
Kako je pelud ili cvjetni prah jedinstven organski preparat koji sadrži velike količine proteina, vitamina i minerala, pogodan je i za ljudski organizam kao zdrava hrana.
Konzumiranje peludi preporuča se kod oslabljenog imuniteta te kod iscrpljenog organizma nakon dugotrajnih bolesti. Preporuča se svima koji su bili zračeni i izloženi dozama kemoterapije te za desenzibilazaciju peludne alergije. Zbog bogatstva cinka, povoljno djeluje kod problema adonemena prostate te povoljno djeluje na opće stanje organizma.
Da bi zadržao svoja svojstva, pelud nakon uzimanja iz košnice mora biti duboko smrznut ili osušen, s trajnošću do godine dana, a ako je umiješan u med, do dvije godine. Pelud se može konzumirati s peludnim medom po žličicu tri puta na dan s nešto tekućine ili dodavanjem žličice peludi u jogurt i ostaviti preko noći da fermentira te dodati nešto meda i propolisa. Treba ga svakodnevno konzumirati za poboljšanje imuniteta i opći zdravstveni oporavak organizma, s time da početne doze trebaju biti oprezne i nešto manje, kako bi se organizam priviknuo na pelud. Vidimo da je pelud koristan i u ljudskoj prehrani kao zdrava hrana, a ne samo za oprašivanje.
Na kraju, želim da pčele, zahvaljujući pčelarima, što bolje obave oprašivanje biljaka, kako bi nam godina bila što rodnija, na opće zadovoljstvo.
Ivan Šopar