PERGARI - treća generacija pećara

Nekad vrlo raširen zanat pećara, danas u Međimurju ima samo jednog poslovno aktivnog majstora. Ivan Pergar iz Zasadbrega zadnji je poslovno aktivan majstor-pećar i zasigurno među zadnjima koji je zanatsku vještinu gradnje kaljevih peći, kamina, krušnih peći i zidanih štednjaka kod poznatog međimurskog pećara Ivana Plavetića ispekao prije njegova umirovljenja.
METALAC UZ PEĆ
Izvornom strukom, I. Pergar zapravo je metalac. U pećarstvo su ga gurnule životne prilike:
- Radio sam nekad u Metalcu, godinama, ali onda znate kako je bilo s metalskom strukom... Kriza, otpuštanja...
Ovaj zanat ja sam već znao jer je i moj otac Martin bio pećar koji je zanat izučio kod čakovečkog pećara Stanka Brzuhalskog. Od djetinjstva sam sve radio s njim. Kad je radio, trebalo ga je dvoriti, puno sam toga žutog blata premijesio svojim rukama...
Kod majstora Plavetića izbrusio sam zanat i, nakon tri godine, položio i majstorski ispit. Sad sam jedini aktivni pećar-majstor u Međimurju!
KAKO OTAC, TAKO I SINOVI
- Sličan put mom imat će, izgleda, i moj stariji sin Marko (21) koji je po struci geološki tehničar (on bi o glini trebao znati više od mene). U struci nema posla, priključio mi se i već je do razine samostalnog rada savladao pećarski zanat. Mlađi sin Lovro (15) u školi u Bedekovčini uči za lončara i proizvođača glinenih elemenata za peći koji se lijevaju ili utiskuju u kalupe, pa sam sad već siguran da će u Međimurju raditi barem još jedna generacija pećara, treća generacija naše obitelji!
Mislim da će za nas biti posla. Danas se toliko ne traži zidane peći zbog toga jer su plin i nafta skupi, nego i zbog toga što se uz današnje tehnike grijanje s kaljevom peći na drva može kombinirati s centralnim grijanjem, pa se postiže jako visoka iskoristivost ogrjeva.
Osim što je to ušteda, u prostoriji koju grije kaljeva peć zdrava je mikroklima jer ta porozna glina emitira ozon - to je ona ugoda koju osjećamo u prostoriji s kaljevom peći...
Peć traje desetak godina, a onda je ponovo treba presložiti, servisirati... Koliko vidim, mi ćemo uskoro (a tako je bilo i nekad s pećarima) imati i više peći za servis nego svojim rukama možemo stići napraviti.
Ne samo ovih preko tisuću koje smo mi zazidali do sada, već i starih peći koje ljudi žele obnoviti jer ih, srećom, nisu srušili kad se pojavio plin, a mi im konstrukciju poznajemo u dušu.
To znači da bi u ovaj lijep tradicijski zanat mogli ući mladi, samo ako se ne boje rada i spremni su zamazati ruke! Nema zanata s čistim rukama!
ČUVAMO BAŠTINU ZANATOM KOJI IMA BUDUĆNOST
- Osim toga, mislim da je vrijedno sačuvati nešto što smo moj otac i ja naučili i od starih majstora. Način zidanja kaljevih peći u Međimurju specifičan je. Zagorci rade drugačije. Mi imamo model koji bolje iskorištava energiju.
To znanje mora se sačuvati, ta zanatska vještina u kojoj je tek novost kod zidanja šamot koji iznutra u peći koristimo umjesto crijepa. Sve ostalo isto je. Zato jedva čekam da se pojavi kakav bistar marljiv dečko željan izučiti pećarski zanat. To je zanat koji ipak ima budućnost.
Marijan Belčić