PETAR NOVAČKI: Ne dajemo nerealna obećanja

HSS u Međimurju nikad nije bio glavna politička snaga ni na hrvatskoj nacionalnoj ni na našoj međimurskoj političkoj sceni, ali se s njim uvijek moralo računati. No, snaga aduta u njegovim rukama povremeno je slabila i vlastitom krivicom, pa je status nezaobilazne stranke bivao ugrožen. Kako sada stoje stvari s HSS-om u Hrvatskoj i Međimurju, pitali smo Petra Novačkog, predsjednika međimurskih seljaka, ujedno i predsjednika Županijske skupštine.
Kako ocjenjujete stanje stranke s obzirom na ono što je ona bila u našem političkom životu, a i s obzirom na prostor koji imate za ostvarivanje svog programa?
- Od 2005. godine, kad sam ponovo došao na čelo županijske organizacije, ona se konsolidirala i na prošlim izborima zaustavili smo pad broja osvojenih vijećničkih mandata i utjecaja. Imamo predsjednika županijske skupštine, zamjenika župana Anđelka Horvata i pet vijećnika. Nemamo načelnika, nismo ih izborili ni na prošlim izborima. To nije ono što smo imali na vrhuncu utjecaja 1997. godine, ali smo dobar dio pozicija vratili. Mi smo ovdje u Međimurju odlučili da pred izbore uđemo u sporazum sa SDP-om i HSU-om. Ocijenili smo da nam ta kombinacija daje najbolju mogućnost da ostvarimo svoj predizborni program. Po tome smo jedini među županijskim organizacijama, sve druge su išle s HDZ-om. Nismo zbog toga imali problema mada smo ih očekivali. Trebalo je određeno vrijeme da se taj izbor pokaže dobrim, ali na kraju smo dobili priznanje iz vrha stranke za dobru odluku i izborni rezultat. Ovako možemo realizirati naš predizborni program. Druga je stvar što okolnosti tjeraju da se on u dobroj mjeri redefinira.
U kojem smislu?
- Htjeli smo proširiti paletu poticaja poljoprivrednoj proizvodnji za nekoliko novih programa, a i povećati fond sredstava za to. To se nije ostvarilo, recesija se odrazila i na županijski proračun. Prošle godine trebalo je plaćati obveze iz 2008. godine, sad su na redu otplate obveza iz 2009. godine, pa za 2010. ostaje oko 400 tisuća kuna. No, zadovoljni smo u ovoj konstelaciji, program se ostvaruje, iako redefiniran, vlast funkcionira dobro, u koordinaciji se dogovaramo o bitnim stvarima i nitko ne iskače, barem ne previše. Župan Ivica Perhoč zasad se pokazao odgovornim, mirnim i realnim u svakoj situaciji. Važan mu je posao, a ne osobno isticanje, zadovoljni smo njime. Osobito mi se sviđa što ne pribjegava prozivanju prethodnika jer to ne bi donijelo ni kune više u proračun. Prethodna je garnitura radila svoj posao i snosi odgovornost za učinjeno. Ova je javnosti poručila koje su joj mogućnosti, a koje obveze i kako će ih nastojati realizirati. Nema prevelikih obećanja. Ona bi bila popularna, ali ne bi bila realna. Tek se rade pripreme za prave pomake, ali je sada još ograničenje nedostatak novca. Potencijal imamo, to je kompleks bivše vojarne. Ako ga uspijemo prodati, bit će i novca, a ako ne uspijemo, neće.
To što ste na vlasti na državnoj razini u jednoj, a na županijskoj u drugoj kombinaciji daje vam određene prednosti u uvjeravanju u vrijednost naših programa. Hoće li od toga biti kakve koristi?
- Prije svega, naša je država izuzetno centralizirana, ponekad se spuštaju obveze, ali sredstva ne. Naš je županijski proračun jako ograničen s obzirom na visinu izvornog prihoda. Ni za jedan značajniji projekt Županija ne može sama jamčiti da će ga dovršiti. Mora tražiti pomoć države, a njen je proračun i u većim teškoćama od županijskog. Ona ne može izvršavati svoje obveze prema županijama i općinama. Ja sam u dvadesetak slučajeva našim ljudima, raznih stranačkih boja, pomogao da im se brzo otvore neka vrata u ministarstvima ili drugim državnim institucijama, tamo gdje HSS ima utjecaja. HSS-ovi ljudi tamo i učine sve što treba, ali na glavno pitanje odgovor je u pravilu - novca nema. Više ne mogu učiniti, ne mogu na silu iskamčiti novac. Vrijednost sadašnje županijske garniture je i u tome što otvoreno kaže da će se ostvariti oni programi za koje bude državnog novca. Ljudi cijene iskrenost, ali i to ima granica. Mora doći do nekih pomaka, ali oni ovise o potezima gore jer je tamo kesa.
HSS na državnoj vlasti, pa nosite i odgovornost i za sadašnje stanje. Nije li to sad nezgodno?
- Nismo krivci za sve, na vlast smo došli 2008. godine i krenuli su projekti kapitalne potpore poljoprivredi, a onda je počela recesija. Nisu problemi počeli s ulaskom HSS-a u vlast, bili su tu i prije. Ova kriza doista nije tek odraz svjetske, već ima i domaće, i to ima stare korijene. Zato smo i bili u dilemi ući u državnu vlast i preuzeti odgovornost, ali i dobiti šansu da se stanje mijenja, ili ostati u oporbi. Ovo drugo je lakše - tako možeš prigovarati vlasti i uvijek si u pravu. Svjesni smo da će nas ove okolnosti koštati, ali smo dali doprinos rješavanju krize. Na državnoj se razini vuku potezi koji su nepopularni, ali ih treba podržati. Sjetimo se povećanja PDV-a i kriznog poreza. Za proračun treba novac, a uzeti ga se može jedino odande gdje ga ima. Druga je stvar gdje s tim treba stati ili odakle krenuti. Porez na imovinu, princip da više da onaj tko ima više - sad dolazi na red, politička situacija je za to zrela. Mi smo svjesni da su sadašnji potezi nepopularni. HSS je inicirao program Preporod hrvatskog sela. Dobro je krenuo, ali za njega više nema novca. S obzirom na približavanje EU, treba ga i redefinirati jer EU te modele poticanja razvoja ne prihvaća. U tzv. omotnici za 2012. godinu predviđeno je 700 milijuna eura, ali do toga treba preživjeti. Do tada treba donijeti zakonsku regulativu i podzakonske akte te utvrditi projekte da bi se ta sredstva moglo povlačiti. Zahtijeva se još nešto - da hrvatska država osigura svoj dio sredstava da se to može povlačiti. Bude li to četvrtina, to je na iznos od 700 milijuna eura za nas puno.
Koliko su županije i lokalna samouprava same sobom prepreka razvoju. Treba li tu mrežu racionalizirati?
- Ima intencija da se sadašnji ustroj promijeni, ali još nitko nije iznjedrio model za ozbiljnu raspravu i usvajanje u Saboru. Svatko bi radio racionalizaciju, ali ne na svom terenu. Neki idu logikom: imamo 500 i nešto općina - hajdemo to srezati na 200.Treba postaviti kriterije po kojima će općina biti općina, grad grad, a županija županija. To je racionalan pristup, ali je tu i onaj povijesni, posebno značajan za nas. Srećom, u Međimurju su općine oslonjene na svoje proračune, imaju više prihoda nego ih sam njihov pogon potroši, nisu na državnim jaslama. Negdje i to treba dopustiti, male škole na otocima s pet đaka moraju opstati jer je alternativa raseljavanje, ali se moraju znati kriteriji.
Nije li problem Hrvatske u tome što su oni koji tako ovise o pomoći države ujedno i vlast?
- U našim strankama još prolaze snažne političke ličnosti, lokalni šerifi koji se stranci nametnu i za svoja područja mimo kriterija iskamče više od drugih i na uštrb drugih. To treba izbrisati. Mora postojati državna politika koju se slijedi.
Tome postoji lijek - fiskalna decentralizacija. Kad će ona?
- Obećala ju još Vlada Ivice Račana, obećala ju je ova, ima je u svom koalicijskom sporazumu, a do nje nije došlo. Do nje mora doći, ali sumnjam da će je provesti i iduća Vlada. Stvorene su prevelike obveze na državnoj razini, treba ih platiti, a to se neće moći ako se pusti da sredstva odu drugim kanalima. Tu je na stvari i mentalitet vlasti, svaka hoće najveći dio kolača za sebe. Mi u Međimurju smo si i sami krivi, govorili smo da smo razvijeni, pa se uvriježilo da se u raspodjeli sredstava kaže da su drugima potrebnija. A nikad nismo uspjeli ustrojiti ni pravu međimurski lobi.
Nisu li njegovi dometi ograničeni, kako je to nedavno rekla zastupnica Dragica Zgrebec?
- Istina je da zastupnici sami ne mogu ništa dijeliti, ali bi trebali staviti glave “skupa” u podršci međimurskim projektima u fazi priprema državnog proračuna. Još uvijek ima sklonosti isticanju u stilu - ja sam vam to omogućio, ja sam zaslužan. To nije dobro.
Ali kad će onda ta decentralizacija?
- Ja odgovor ne znam, ali čim prije dođe, bit će bolje za Hrvatsku, i osobito za Međimurje.
Vašem kolegi po položaju Josipu Grivecu, šefu HSLS-a u Međimurju, učinilo se da trojac na vlasti ne djeluje baš sasvim skladno - i to zbog pretjerane ambicioznosti, prije svih zamjenika župana i šefa HNS-a Matije Posavca. I Vi ste pri potpisivanju rekli da od partnera očekujete korektnost. Zašto je trebalo reći ono što se u koaliciji mora podrazumijevati?
- Nismo svi isti, ni po temperamentu ni po političkom habitusu, i svatko ima pravo na samosvojno djelovanje, ali u granicama. Njih u prvom redu određuju zajednički program. Koalicija je poput braka, ne govori se ja, nego mi. G. Perhoču kao županu, a i šefu stranke najjačeg koalicijskog partnera, pripada pravo da ocijeni treba li s nekim članom koalicije porazgovarati zbog iskakanja. Toga dosad nije bilo. Mi u HSS-u već dugo nismo istupali u javnosti tako da kažemo: mi smo u koaliciji učinili to i to. Koaliciju doživljavamo kao cjelinu, držimo se zajedništva. Nismo u sukobu ni s jednom političkom opcijom iako ih ima koji “cimaju” da nas navedu na soliranje. Pa i u samom HSS-u ima zahtjeva da se u koaliciji uzmu neke jače pozicije. To u politici nije neprirodno, ali držimo se potpisanog sporazuma. Njega treba realizirati. Nismo ni nećemo biti oni koji traže kruha preko pogače. Pred izbore je jedino pala jedna nekorektna izjava g. Radimira Čačića u ime HNS-a, pa smo morali inzistirati na tome da se to ne ponovi.
Dražen Kovač