Petar Novak iz Podbresta, čitatelj "Međimurja" 55 godina!

U Podbrestu smo posjetili našeg dugogodišnjeg čitatelja Petra Novaka (75) koji nas je nedavno nazvao da nam čestita 60. obljetnicu kontinuiranog izlaženja. Pretplatnik Međimurja postao je 1957. godine, kad je otišao služiti vojsku u Sarajevo. Međimurje mu je stizalo petkom i predstavljalo most koji ga je spajao s rodnim krajem.
- Pretplatio me jedan moj susjed i cijelo vrijeme služenja vojnog roka jedva sam čekao dan kad će mi poštom stići Međimurje. Slično je bilo i nakon povratka iz vojske. Bilo je veliko siromaštvo u to doba i morao sam otići raditi u Austriju, da podignem kuću. Tada sam već bio oženjen. Kad smo se moja Draga i ja vjenčali, prije 55 godina, njoj je bilo 16, a meni 19 godina. Draga je svaki tjedan kupila Međimurje, a ja sam ga čitao petkom, kad bih došao doma iz Austrije. I tako 18 godina. Nakon povratka iz inozemstva, narednih 18 godina radio sam na održavanju cesta, kao zaposlenik varaždinskog poduzeća, odakle i odlazim u penziju prije 13 godina. U penziji sam, ali ne mirujem. Stalno ima posla na gruntu te supruga i ja pomažemo kćerki i zetu koliko možemo - priča Petar Novak koji je vrlo aktivan u svojoj zajednici u kojoj je dulje od 5 desetljeća član DVD-a Podbrest i dugogodišnji predsjednik, a tek nešto kraće je i član Lovačkog društva Prepelica Mala Subotica. Sa suprugom Dragom podigao je tri kćerke, od kojih danas ima 6-ero unuka i praunučicu kojoj je mjesec dana. Članovi obitelji su kćerka Dušanka i zet Antun Novak te njihova djeca Davor i Tihana. Davor je oženjen Dijanom i nedavno su dobili djevojčicu Ramonu. Druga kćerka Mirjana i zet Miljenko Čukac imaju Sanelu i Renata, a Štefica i njezin suprug Franjo Gajnik kćerke Tajanu i Eminu. Na unuke je djed Petar posebno ponosan, pa je iz Međimurja izrezivao svaki njihov školski uspjeh koji je bio zabilježen. Unuke su završile ili su pred završetkom fakulteta - pa djedu i baki zasuze oči dok pokazuju fotografije, među kojima ima osmijeha koji proviruju ispod kapa svečanih diplomskih odora.
SAM NA SVIJETU
Petar Novak ispričao nam je kako su ga je ovom svijetu očuvale dobrota ljudi i vlastita marljivost:
- Rođen sam 1937. godine kao izvanbračno dijete moje majke Rozalije Štimec koja je i sama bila siroče te ju je othranio bračni par iz Podbresta. No, 1944. godine, na Sve svete moju su majku fašisti odveli u koncentracijski logor Dachau iz kojeg se nije vratila. Poslije rata nam je preživjela logorašica, jedna žena iz Palinovca, pričala da je bila s mojom majkom u Dachauu i da se sjeća kad je umrla. Ostao sam kod ljudi u Podbrestu koji su podizali i moju majku. Kasnije su me usvojili i dali mi svoje prezime Novak. Naslijedio sam od njih ovaj grunt, ali kuća je bila stara i ruševna, pa smo supruga i ja, polako tijekom godina, podizali novu kuću i ostale građevine na imanju - prisjeća se Petar.
UTORAK
Petar i danas jedva čeka utorak da u ruke dobije novi broj Međimurja:
- U utorak u kući ne mora biti ni kruha, ali Međimurje se mora donijeti iz dućana, i to odmah ujutro - dodaje Petrova kćerka Dušanka.
Novine čita cijela obitelj, ali ih Petar prvi uzima u ruke i tijekom tjedna pročita cijeli broj. Svaki utorak započinje smijehom - vicem s posljednje stranice Međimurja.
Željka Drljić