PIONIRSKI PRIMJER OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA AUTISTA

KAD LOKALNI SUSTAV NADMAŠI NACIONALNI

Zajedno s jedanaest prvašića Područne škole Pušćine, svoje mjesto u klupi ove je školske godine zauzela i osmogodišnja Kiara. Na prvi pogled, ovo i nije osobita informacija, no kad znate da je ova djevojčica prva u Međimurskoj županiji koja je počela polaziti osnovnu školu zahvaljujući podršci lokalne zajednice, Osnovne škole Nedelišće i pojedinaca - zato što je autistična, onda je to sjajna vijest.
Kad bi se takva vijest pogledala u ogledalo, u odrazu bi se zacijelo pojavili i mnogi upitnici. Zašto u svojoj sredini moramo tražiti podršku sa svih strana (samo) kako bismo dijete s autizmom uklopili u obrazovni sustav i zašto to još uvijek ovisi o poduzetnosti roditelja i susretljivosti ljudi u okruženju, a nije nešto što podrazumijeva sustav više razine od lokalne? Kompleksnost problema uočavamo u razgovoru s ravnateljem OŠ Nedelišće Ivicom Paićem i logopedinjom Valentinom Martan, a iskustva u radu koji im je isprva bio nepoznanica i izazov prepričavaju nam Kiarina učiteljica Sanja Marciuš, asistentica Sanja Zdolec i roditelji Patricija i Dalibor Kuhta.
Važno je ovdje reći i to da bez susretljivosti iskazane u Općini Nedelišće od Kiarinog polaska u školu možda ne bi bilo ništa. Općina financira rad asistentice Zdolec, za što je u budžetu osigurana 41 tisuća kuna. Učiteljica Marciuš prenosi nam neke dojmove od početka školske godine do danas:
- Kad smo došli do toga da će nam se u prvom razredu pridružiti djevojčica s dijagnozom autizma, svi smo se odlučili angažirati. Osobno sam se prvi put srela s takvim djetetom i moram reći da su prvi dani bili is-todobno ugodno iskustvo i zahtjevan angažman. Puno razgovaram s roditeljima, proučavam literaturu, konzultiram se s ljudima iz struke, a to isto vrijedi i za asistenticu Sanju koja polazi seminare i puno ulaže u sebe kako bi bila od prave pomoći Kiari. Prije škole, rad rehabilitatorice Nataše Dolović također je dao mjerljive rezultate. Roditelji Kuhta su do apsolventice Pravnog fakulteta u Zagrebu Sanje Zdolec iz Nedelišća došli privatnim kanalima. Kako je iskustva u radu s djecom s posebnim potrebama već kalila u zagrebačkoj Nazorovoj, u Domu za djecu, bila je idealna osoba za suradnju koju je objeručke prihvatila.
- Ovo mi je prvo iskustvo s djetetom s autizmom, pa mi je svaka pomoć dobrodošla. Najviše mi pomaže defektologinja Božena Batisweiler iz Dječjeg vrtića Čakovec, konzultacijama i literaturom. Prije početka školske godine dolazila sam u obitelj kako bih se upoznala s Kiarom, pa nam tako početak nastave nije bio problem. Ostat ću do kraja školske godine, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje - kaže S. Zdolec.
Dobronamjernost s upitnikom iznad glave
- Kad sam roditeljima na prvom sastanku rekla da će nam se pridružiti jedna autistična djevojčica, svima se u pogledu vidjelo odobravanje, ali i upitnik iznad glave. Neki nisu imali ni osnovne informacije o tom poremećaju i mogu reći da smo zapravo svi zajedno u ovo ušli s punim poštovanjem - kaže za list Međimurje učiteljica Sanja Marciuš i kroz nekoliko nam primjera ilustrira dobronamjernost i zainteresiranost roditelja svih prvašića da izađu ususret na bilo koji način i budu od pomoći ukoliko to bude potrebno.
Osim što zajednica pokazuje razumijevanje i široke horizonte, naglasiti valja i spremnost škole da se dodatno angažira u radu koji ima svoje specifičnosti. Ravnatelj OŠ Nedelišće Ivica Paić iz svoje perspektive govori o nedostacima sustava:
- Sustav nam, osim deklarativno, nije uspostavljen tako da se u osnovnoškolskom obrazovanju radi s autističnom djecom. Ovaj problem je društveni, a ne pojedinačni. Osnovna škola je obavezna, a ispada da škola nije adekvatno osposobljena, u ovom slučaju za rad s autističnom djecom, i da roditelji, lokalna sredina i škola rade nešto što nije dio sustava. Adekvatne nadležnosti moraju biti poznate, a radne timove mora osigurati država, ma tko god ih plaćao.
Sustav unutar sustava
Za rad s autističnim djetetom u obrazovanju ravnateljstvo OŠ Nedelišće odlučilo se na temelju više indikacija. Najvažnija među njima svakako je izrazita zainteresiranost roditelja Kuhta, a druge izdvaja logopedinja Valentina Martan:
- Rad iziskuje pristup koji nije u najužoj vezi s obavezama svakog od nas, pa je tako i u mom poslu logopeda. Puno surađujem s roditeljima jer moramo misliti na svu djecu u razredu. U svakom slučaju, dobro je što Kiara ima asistenticu i učiteljicu koja je solidno pripremljena i ima volju učiti, tim više što treba proniknuti i u načine reagiranja na situacije koje su nepredvidive. Od velike pomoći nam je Jasmina Frey Škrinjar, prof., iz Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Kiara ima oštećenu glasovno-govornu funkciju i uči komunikaciju bez koje nema ni učenja ni kontakata. Nedostaje nam stručna pomoć defektologa rehabilitatora. Kad bi postojao jedan mobilni tim da pomaže većem broju ustanova, bilo bi idealno.
- Uz pomoć rehabilitatora i struke općenito, mi se oslanjamo i na psihijatrijske terapije koje unapređuju Kiarin psihički razvoj i ponašanje. Pomaci se vide, ali stojimo kod toga da trebamo mobilni tim rehabilitatora - kaže ravnatelj Ivica Paić.
Škola joj je dala
sigurnost
Obilje je podataka vezanih uz rad u PŠ Pušćine s autističnom djevojčicom i njezino uklapanje u razrednu i školsku zajednicu. Teško ih je sažeti na listu novinskog papira, ali o napretku koji vide kod svoje kćeri Kiare najslikovitije govore roditelji Patricija i Dalibor Kuhta.
- Razlika u njezinom ponašanju prije škole i sada je velika. Najviše se očituje u socijalizaciji jer Kiara pokazuje interes za prijatelje, svakodnevno ih crta, govori nam što rade, kopira ih u ponašanju. Pokazuje veliku želju da bude samostalna, sve želi raditi sama, bez nadzora i tuđe pomoći - kaže otac Dalibor. - Kiara više ne izbjegava gužvu koja ju je ranije iritirala, dobila je na samopouzdanju i osjećaju sigurnosti općenito. Najbitnijim smatram to što sada puno više govori, koncentriranija je, više i pažljivije sluša, pa samim time i više razumije. Općenito je sretnija i zadovoljnija sobom - zaključuje mama Patricija.
Zabilježila i snimila
Aleksandra Ličanin

Autizam
Laički, jer struka zacijelo ima daleko šire objašnjenje, autizam bismo mogli opisati kao poremećaj koji se najviše manifestira u govoru, ponašanju, komunikaciji i socijalizaciji. Djeca teško i rijetko uspostavljaju kontakt očima, teško održavaju pažnju, skloni su dugo vremena ponavljati određene radnje, vole promatrati i biti zaokupljeni pojedinim stvarima ili pojavama.

Dječje je srce najveće
Sanja Marciuš: Kiara u razrednim kolegama ima i svoje anđele čuvare. Ima kolegicu koja s njom odlazi u knjižnicu, kolegu koji brine o njezinom raspoloženju, pomoćnike u čitanju... Autizam počesto znači i nepredvidivost u ponašanju, pa tako naša Kiara često usred sata zapjeva. Odslušamo je, aplaudiramo i potom nastavimo s radom. (al)

Asistirajte i vi
Udruga za autizam Pogled registrirana sredinom 2009. godine u Čakovcu, dobila je svoje novo sjedište - u Nedelišću, u Ulici maršala Tita 60. Općina je udruzi ustupila prostorije na korištenje, tvrtka Linea Cod poklanja uredski namještaj, a bit će osigurana i kompjutorska oprema. Više o udruzi saznajte na www.udrugapogled.bloger.hr.
Primorani da asistente u nastavi traže sami, roditelji iz udruge Pogled šalju poziv svim zainteresiranim osobama koje žele biti tehnička pomoć autističnoj djeci u osnovnim školama Međimurske i Varaždinske županije da se jave na adresu udrugapogled@gmail.com. (al)