Plaće nemamo, naknade nemamo, porez imamo!?

Povodom medijskih napisa i javno iznesenih stavova dužnosnika hrvatske državne vlasti o mogućnosti i potrebi uvođenja “kriznog poreza” obrtnicima o toj temi raspravljao je i Upravni odbor Obrtničke komore Međimurja te zauzeo slijedeće stavove:
Prije svega naglašavamo da podržavamo stavove predsjednika Hrvatske obrtnčke komore Mate Topića o mogućnosti uvođenja kriznog poreza, iznijete u članku objavljenom na internetskoj stranici HOK-a 26.8.2009. godine. U nastavku upozoravamo na niz činjenica i argumenata koji govore u prilog tome da se obrtnicima krizni porez ne bi smio uvesti.

Kao najvažnije o čemu treba voditi računa kod donošenja odluke o kriznom porezu je statusno određenje obrtnika. Ono se u ovoj našoj Hrvatskoj mijenja od prilike do prilike, u pravilu onako kako u tom momentu odgovara državnim financijskim i pravnim interesima. Tako se prema Zakonu o radu obrtnici ne smatraju radnicima već samo poslodavcima, zbog čega su zakinuti u nekim pravima. Zakonom o naknadama za nezaposlene obrtnici nakon zatvaranja obrta nemaju status nezaposlenih i nemaju pravo na naknadu. Obrtnici prema tome nisu niti zaposleni. Obrtnici nemaju plaću. Obrtnici su u smislu poreznih propisa poslodavci. Sve ovo govori da obrtnici ne mogu sada, samo za potrebe “kriznog poreza”, biti tretirani kao radnici, a prema tome niti obveznici tog poreza prema Zakonu o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke. Ukoliko država, usprkos iznijetim argumentima, obrtnicima želi nametnuti “krizni porez” pitamo na koji način će se odrediti osnovica za plaćanje tog poreza?
Da li se ta obveza može nametnuti povećanjem postojeće stope poreza na dohodak za 2 ili 4 postotna poena? Ako je tako pitamo što će se dogoditi s obrtnicima koji su u sustavu poreza na dobit? Što je s trgovačkim društvima? Da li će ona plaćati “krizni porez” na dobit jer dohodak kod obrtnika smatramo istom kategorijom? Gdje ćemo, nakon nedavno objavljenih poražavajućih podataka, tek onda završiti na ljestvici konkurentnosti? U ionako izuzetno teškim vremenima i uvjetima za poslovanje novo opterećenje bi bilo pogubno za obrtnike.
Da li se možda kao osnovica za “krizni porez” obrtnicima želi nametnuti osnovicu za obračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje? To bi bilo također van svake pameti jer je poznato da se ta osnovica utvrđuje administrativno, da je nametnuta i u pravilu znatno viša nego za plaće radnika. Takva osnovica ne predstavlja stvarno ostvarena primanja i u većini slučajeva je veća od realnih primanja. U takvom slučaju većina obrtnika bi plaćala na istu osnovicu, bez obzira na gospodarsku snagu, pa čak i ako posluju negativno. Osim toga ovakvim načinom utvrđivanja osnovice narušila bi se i načela oporezivanja u Hrvatskoj, a da ne govorimo o tome da bi se time prekršila načela na kojima je postavljen sporni Zakon (članak 1., “na načelima pravednosti, jednakosti i razmjernosti...”).
Sve navedeno upućuje samo na jedan zaključak, a to je da je protivno našim poreznim propisima, standardima i principima “krizni porez” razrezat i obrtnicima-poslodavcima te se nadamo kako će porezni stručnjaci uvidjeti da bi to bio pogrešan potez i u slučaju obrtnika sigurno protuustavan pravni akt.