Pokrenuta humanitarna akcija za Melaniju Horvat

Svi mladi ljudi kad upišu fakultet sanjaju o uspješnom završetku tog velikog posla. Kad je prije 5 godina upisivala studij biologije i kemije, ni u najcrnjem košmaru 24-godišnja Križovčanka Melanija Horvat nije mogla naslutiti kako će braniti svoj diplomski rad: okovana bolovima, u ležećem položaju, u uredu svoje mentorice - što je nezabilježen slučaj na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Uz iskrene pohvale profesora i izvrsnu obranu diplomskog rada, 19. rujna stekla je titulu magistrice edukacije biologije i kemije, ali proslavila, u pravom smislu, još nije. Rapidno pogoršanje zdravlja zasjenilo je i zaustavilo Melanijino kročenje uspjehom. Radeći na temi genotoksičnog učinka anestetika i zračenja na miševima, Melanija nije samo završavala fakultet, već je i učila kako vlastiti organizam pripremiti za teške bitke u operacijskoj sali koje su pred njom. Melanija je život započela s prirođenom malformacijom kukova i zdjelice, zbog čega je u Ljubljani operirana kao dvogodišnjakinja. Godine su prolazile, Melanija je odrastala bez većih zdravstvenih poteškoća i kad se činilo da je opasnost zauvijek prošla, počeli su problemi:
- Kad sam prije 6 godina krenula na fakultet, nakon duljeg stajanja, počela sam osjećati bolove u oba kuka. S vremenom, bol je postajala intenzivnija, dok u veljači nisam ostala gotovo nepokretna i posve ovisna o njezi i pomoći druge osobe. U međuvremenu, tražeći pomoć, konzultirala sam brojne specijaliste ortopede u Hrvatskoj i Sloveniji. Dio stručnjaka zastupao je mišljenje da se pokuša s injekcijama hijaluronske kiseline. Troškove ove vrlo skupe terapije nije pokrivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te su je financirali moji roditelji. Nažalost, nije dala rezultata. Pojavila se još snažnija bol. Nalaz magnetne rezonance potvrdio je sumnju privatnog ortopeda da je zapravo ozlijeđen dio zgloba kuka (labrum), što stvara nesnosne bolove jer se radi o živčanim završecima – pojašnjava Melanija Horvat.
Iako je zbog nesnosnih bolova konstantno pod snažnim lijekovima, među kojima i opijatima, iako je tek glavu mogla podići s jastuka, Melanija se nije predavala. Tragajući za izvorom pomoći, došla je do podatka o uspjesima ortopeda iz Münchena Micahela Diensta, dr. med., stručnjaka s velikim iskustvom u primjeni relativno nove operativne metode koja bi Melaniju mogla osloboditi bolova i ponovo osoviti na noge. Iz Münchena je uskoro stigao odgovor: pomoći ima, ali pomoć za Melanijinu obitelj ima nedostižnu cijenu: 31.760 eura te dodatnih 2.500 eura za rehabilitaciju.
- Radi se o artroskopiji kuka, operativnoj metodi koja se u Hrvatskoj primjenjuje odnedavno. U svjetlu činjenice da su kod mene dijagosticirana okoštavanja glave bedrene kosti te višestruka napuknuća hrskavice, što zahvat čini iznimno delikatnim, i dio domaćih liječnika savjetovao mi je odlazak stručnjaku u Njemačku. Doktor Dienst obavi 400-tinjak takvih operacije godišnje, dok ih je u Hrvatskoj obavljeno tek 100-tinjak otkad se metoda primjenjuje u Zagrebu. No, to nije dovoljno za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te odbijaju financiranje mog liječenja u inozemstvu.
Moja obitelj, obitelj mog dečka, rodbina i prijatelji pokušavaju naći rješenje. Moji roditelji čine sve, no, otac je zaposlen na određeno, a majci na naplatu stiže moj studentski kredit. Uplatu pri Ortopedskoj klinici u Münchenu moram izvršiti što prije, kako bih uopće došla na listu čekanja – pojašnjava Melanija.
Krhka ramena pritišće joj pretežak teret za njene nježne godine. Riječ teret Melaniju - mrvi. Proganja je osjećaj da postaje teret svojoj okolini i to stvara drugu vrstu boli čije urlike ne može utišati nikakav medikament. Pristala je na neugodno - javno eksponiranje, jer je to njezina karta za put u München. Strepi od reakcija javnosti i istovremeno se nada ljudskoj dobroti.
Sve se to uskovitlalo u mladoj duši i zrcali se iz očiju usjajenih nadom. Melanijine oči imaju boju duboke tame - skrovitog mjesta na koje je položila sve ono što mladost ne bi trebala proživjeti. S postelje, s druge strane prozora prati život dok prolazi pokraj nje.
S DRUGE STRANE PROZORA
Život joj je zakucao na vrata i ponudio šanse koje djevojka nije mogla doseći s postelje. Kao da sudbina izaziva i važe snagu gracilnog tijela.
- U nekoliko su mi navrata nudili zaposlenje na neodređeno. Moja se struka traži, ali za mene je to, trenutno, uzalud – dodaje Melanija.
Željela bi stati pred djecu u učionici i podariti im znanje. U njoj gori i želja da nastavi usavršavanje na doktorskom studiju...
NOGA ROĐENA ZA ŠTIKLU
Još donedavno, Melanija Horvat trčala je – na štiklama. Uživala je (i) u svojim hobijima – sportu, hostesiranju i manekenstvu te osvojila četiri lente, od kojih joj je najdraža lenta Miss Universe sjeverozapadne Hrvatske, osvojena 2009. godine.
Sada je progonjena strahom od mogućnosti implantacije umjetnih kukova. Melanijin strah nije iracionalan jer ga dijeli i suvremena medicina kad je riječ o implantaciji proteza kuka u njezinoj dobi. Zato se s operacijom u Münchenu ne smije dugo čekati. To je jedini način da se izbjegne ugradnja proteza ili, barem, odgodi na dugi period.
Željka Drljić