POLJOPRIVREDNICI ŠALKOVIĆ: U EU sa strahom

Snježana i Vladimir Šalković i njihovo troje djece - Danijela (7), Denis (11) i Valentino (15), u Prelogu žive na obiteljskom gospodarstvu koje kao da je prepisano iz strategija razvoja hrvatske poljoprivrede i razvoja obiteljskih gospodarstava koja bi (po definiciji) trebala biti oslonac u razvoju i korištenju hrvatskih agrarnih resursa. I dovoljno konkurentna i dovoljno osposobljena za tržište velike Europske unije koje je do najsitnijih detalja - kažu mnogi stručnjaci - (pre)regulirano.

PRIMJER ZA KNJIGU

Gospodarstvo im nije ni preveliko ni premalo: u novoj suvremenoj štali koja je na otvorenju pred koju godinu, u nazočnosti političara, brojnih stručnjaka i visoke delegacije iz Zagreba, isticana kao svijetli primjer iz operativnog razvoja govedarstva, danas je 27 muznih krava, simentalki, deset junica iz vlastitog uzgoja za remont stada, a uz štalu u malom tovilištu, dvadesetak je još grla. Na gospodarstvu se muška telad zadržava i tovi do klaoničke težine.
I zemlje Šalkovići obrađuju baš kak po knjigi: s 23 hektara oranica (od kojih su tri hektara zakupljeno državno zemljište te još nešto iz privatnog najma) i s desetak hektara livada ispod su, ali ipak blizu, optimalnog omjera od 1,2 uvjetna grla po hektaru u proizvodnji kakvom se bave.

DA JE VIŠE ZEMLJE...

Jedino što bi željeli povećati, kaže Vladimir, je zemlja u obradi:
- Mi smo odlučili: u štali nećemo ići preko trideset krava u mužnji, makar je štala kapacitirana na 35 krava u slobodnom načinu držanja jer, u kombinaciji s tovom muške teladi i prodajom uzgojno zanimljive kvalitetne ženske teladi ili junica koje nama nisu potrebne za remont stada, možemo se pokrivati. Samo trebamo još nešto zemlje jer mi smo sad na granici. Ako je godina dobra, nemamo problema, pripremi se dovoljno krme i kukuruza za stoku, ali ako je godina kakva je bila prošla, sa sušom kojoj nije bilo kraja – onda se možemo naći u problemu. I u situaciji da hranu za stoku moramo kupiti, najviše kukuruza, ali i nešto sjenaže... Zato bi nam trebalo više zemlje. Sad smo – kak bi to stručnjaci učeno rekli – bez tehnološke rezerve, a to je dosta rizično. Do zemlje se teško dolazi jer državne je za zakup ili otkup premalo, privatno ljudi ne prodaju čak niti oni koji se ne bave poljoprivredom, a ovo što se ipak uspije uzeti u privatni zakup od stranih ljudi nije najčešće na papirima. Nemamo ugovor kojim bismo ostvarili i pravo na poticaj jer stari ljudi, čim čuju da treba ići k bilježniku na ovjeru ugovora, misle – zeli nam budu zemlju!

OSTALO U TEHNOLOŠKOM REDU

- Sve drugo imamo relativno dobro tehnološki postavljeno i kompletirano: dovoljno traktora, priključnih strojeva, štala je potpuno opremljena, samo je još moramo otplatiti. Digli smo je na kredit s realtivno povoljnom kamatom za naše prilike - 4% je bila kamata, a 1,600.000 kuna moramo otplatiti u 120 rata, imali smo godinu počeka, a sad smo već otplatili četrdesetak rata... Za veliku prikolicu s rasipačem gnoja uskoro nam izlazi kredit, kao i za neke manje strojeve i opremu... Ostvarili smo pravo i na djelomičan povrat kapitalnih ulaganja, pa će se sve skupa polako posložiti na svoje mjesto...

128.000 LITARA

Samo mljekarska proizvodnja (bez tova, bez plasmana junica ili ženske teladi) Šalkovićima je poprilična. Mlijeko je Snježanina domena, a kao i sve međimurske gazdarice – stalno ima na pameti i financije:
- Lani smo namuzli 128.000 litara mlijeka prvog razreda. To je ono što smo nekad zvali ekstra klasa... Ispod te klase, bolje da mlijeko ni nemate. Financijski – sve se zna, svi znaju da bi mlijeko, u odnosu na trošak proizvodnje, trebalo biti bolje plaćeno jer troškovi su se popeli preko četiri kune, pa se s dodatnim proizvodnjama i više rada mora uzeti dodatni dohodak, kak to mi radimo s tovom, s prodajom junica, teladi... S jedne strane, nama je rizično povećavati proizvodnju dok, kak Vlado veli, nemamo dosta zemlje. S druge strane – imamo iskustvo: othranili smo jedan turnus bikova (iz našeg uzgoja) i plasirali ih po 15 kuna, sad za ove koji su u tovu ne znamo koliko će biti otkupna cijena jer je pala na 13, čak i na 12 kuna za kilu žive vage...

SRETNI S DJECOM

- O tome nitko ne vodi računa, a mi iz dana u dan – kao i svi drugi poljoprivrednici – stalno moramo ispunjavati nekave nove i nove uvjete... Naše je gospodarstvo takvo da sve sami možemo obaviti. Pomaže nam i suprugov brat, da ne govorim da se naša djeca (tu je naša sreća) već uključuju. Velika su nam pomoć... Od naše najmlađe Danijele koja se gura i nikome ne da pojiti teliće jer to ona mora napraviti, ili se malo igra s našim konjima koje imamo baš djeci za veselje i zato što je to od negda tradicija u familiji. Denis praktično već sam brine za hranidbu bikova u tovu, pa čisti štalu traktorskim razgrtačem, a kad treba, s polja obavlja transporte. Valentino, koji ide u prvi razred graditeljske, uči za rukovatelja građevinskim strojevima i radi sve s mehanizacijom. Na njega se možemo potpuno osloniti za oranje, tanjuranje, sjetvu... Mi smo u svom poslu sve napravili kako treba, a ja se nadam da imamo pravo očekivati da onda i pristojno živimo od svog rada...

STRAH OD NEPOZNATOG

Baš to pitanje – hoće li od svog rada moći živjeti pristojno, jer rade marljivo, onako kako traži struka, kako nameću sve brojniji pravilnici, regulative, uredbe – Šalkoviće najviše muči pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, od koje je većini poljoprivrednika zabijen strah u kosti. Vladimir kaže da je taj strah zapravo i opravdan:
- Pa kako ljudi ne bi bili u strahu kad i mi, koji smo podigli novu farmu, imamo sve postavljeno kako se propisivalo, kako su savjetovali sručnjaci, tražili propisi, sad imamo, na primjer – premalu grabu za gnoj! Imamo za gnojnicu taložnicu koja je projektirana i napravljena tako da se i godinu dana ne mora prazniti, ali za stajnjak nemamo – po novim pravilima – dovoljno veliko gnojište. Nije problem u tome da se ne bi napravilo veće, makar je i ovo koje imamo napravljeno u skladu s projektima, nego je problem u tome što se s novim propisom traži nešto što se ne može naknadno, bez velikih troškova, urediti. Ne znam, možda bi tu trebalo omogućiti da se gnojišta naprave u polju, samo ne opet uz kile papira i elaborata. Ja bih mogao reći da sam samo zbog toga protiv Europe, protiv administartivnog maltretiranja, ali šalu na stranu: strah se javlja ne zato što naši ljudi ne znaju delati, jer ne bi prihvatili novo i bolje... Nego zato što premalo znamo. Premalo imamo konkretnih, točnih i pouzdanih informacija baš o poljoprivredi, makar se o tome na televiziji svaki dan naširoko priča. Zato se ljudi boje, boje se nepoznatog. S ovim reklamama koje sad gledamo na televiziji ministri, predsjednici države i Vlade, pa ni bivša predsjednica ne daju nam nikakve korisne nove informacije, samo priču – bude nam bolje. Ako to znači za nas koji hoćemo i znamo pošteno raditi bolje, onda u redu, nas nitko nikada u poslu neće pobijediti... Samo, mene ipak zanima više primjera, informacija, podataka, a to nismo dobili i zato postoji strah. Ponavljam: ne strah od posla. Tko se od nas posla boji?

Marijan Belčić

TEMELJI STRAHA
Da među poljoprivrednicima nije bez temelja strah od mogućih nepoznanica na ulasku u EU i da je došlo do neravnoteže u troškovima proizvodnje i otkupnim cijenama, jasno govore podaci o mljekarskoj proizvodnji.
U posljednje tri godine u Hrvatskoj je skoro šest tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava napustilo mljekarstvo. Od 2009. godine, kada je bilo 20.548 isporučitelja mlijeka, došlo se na manje od petnaest tisuća. Dokazano je da su troškovi proizvodnje mlijeka po litri porasli na više od četiri kune, otkupna je cijena niža, pa se mljekari i uz potpore jedva izvlače iz crvenog. I traže – putem svog saveza udruga proizvođača mlijeka - novu otkupnu cijenu od barem 4,9 kuna te upozoravaju: proizvodnja mlijeka konstantno pada. Kad su se hrvatski pregovarači u Briselu tukli za kvotu od 750,000.000 litara godišnje, u Hrvatskoj se (pred tri godine) namuzlo više od 600 milijuna litara, ali danas je proizvodnja za gotovo 100 milijuna litara manja. Istovremeno - u prvom polugodištu 2011. veći je uvoz konzumnog mlijeka za 13%, sira 12%, putra 28% i vrhnja za čak 60% u odnosu na godinu ranije. Tko sve iznijete podatke može dovesti u logičan odnos?