PREDSTAVLJAMO: Tatjana i Dominik Lukman iz Mihovljana

Lošoj navici mnogih ljudi da pod rukom kad se gleda televizija, utakmica, kad se vozi u autu ili tek suzbija nekakva nervoza imaju nešto od tzv. grickalica, svojom proizvodnjom i ponudom predznak pokušavaju promijeniti agronomkinja (mag. ing.agr. ekosmjera) Tatjana i inženjer informatike Dominik Lukman iz Mihovljana. Oni proizvode specifične grickalice - sušene jabuke i jabučni čips.
TEK DOPUNSKA DJELATNOST
Nije ta proizvodnja Lukmanovima izvor egzistencije, već dopunska djelatnost, pokrenuta, kaže Dominik, stjecajem okolnosti:
- Sušene jabuke proizvodio je naš pokojni kum Krešimir Jambrošić iz Murskog Središća koji je naprasno umro u 37. godini života, pa nam je kuma Sandra Jamborošić ponudila opremu, da mi nešto pokušamo nastaviti. Temelj proizvodnje je sušara, a ta sušara koju smo uzeli kapaciteta je sušenja između 200 i 300 kilograma svježih jabuka na dan, pa smo krenuli korak po korak... Interesa je bilo, no, javilo se još nešto: na Vincekovom pohodu na kojem smo planinarima nudili sušene jabuke puno nas je ljudi pitalo imamo li jabučni čips, pogotovo Slovenci... Oni to dobro poznaju.
REZALICE PO NARUDŽBI
- E, sad je već trebalo početi razmišljati. Da bi se krenulo u nešto ozbiljniju proizvodnju, trebalo je smisliti liniju za pripremu jabuke. Onda je uslijedio internet, pa smo našli majstora koji nam je prvo napravio rezalicu za sušene jabuke (reže uzdužno jabuku na 12 kriški), a onda i rezalicu za čips... Čips mora biti tanak, hrskav, ne deblji od 2 milimetra kad je suh - znači, u sušaru idu poprečno rezane ploške jabuke 4 do 5 milimetara debljine.
Proizvodnja je bila savladana, no, trebalo je zatim krenuti u ispitivanje tržišta i plasman, ali snašli smo se, kaže Tatjana:
JABUKA POBJEĐUJE
- Testirali smo proizvod na najzahtjevnijim potrošačima. Na djeci iz vrtića, kamo smo poslali sušene jabuke i čips, jer djeca su danas navikla na bezbrojne gricaklice - slane, slatke, kisele, žarke, a sve su, na žalost, pretrpane kemijom, aditivima... A sušene jabuke i jabučni čips autentična su zdrava hrana. Nema dodataka, nikakvih poboljšivača, to je samo osušeno, dehidrirano voće! Vidjeli smo da su se mališani prvo mrštili, no, pokazalo se da im se taj okus dopada, pa smo krenuli i prema trgovini.
Provela sam anketiranje kupaca u promotivnoj prodaji (ipak je agromarketing bio tema mog diplomskog rada) i zamislite: od trideset anketiranih ljudi, 19 je kušalo sušene jabuke i jabučni čips, a trinaestero je odmah i kupilo proizvod!
USPOMENE ZAMIRISALE
- Bilo je zanimljivo, mnogi su rekli da im se s tom suhom jabukom ili čipsom budi uspomene na baku, djetinjstvo uz božićni bor i sušeno voće... To je bila sjajna motivacija za mene, a promislimo: kad se u našoj tradicionalnoj kuhinji konzumiralo sušeno voće, nisu djeca u petoj godini imala karijes, niti su bila opasno pretila, nije ih se guralo prema dijabetesu s lošom hranom kakva je danas na svakom koraku! Vi možete uzeti vreću čipsa od jabuke, sjesti pred televizor i pojesti ju - neće vam ništa biti gledate li utakmicu i iza toga seriju i pritom pojedete kilogram sušenog voća! Vrećica prezaslađene, preslane, prežarke ili ne znam kakve industrijske prerađevine za grickanje već je zlo za zdravlje! Koliko je masnoća, soli, aditiva u kikirikiju, što imaju gumi bomboni, kako je tretiran krumpirni čips, čime?
A NAŠE VOĆE?!
Imamo u trgovinama ponudu sušenog voća. Ali čijeg? Sušene banane, ananas, mango, papaja... A gdje su naše sušene jabuke, kruške, šljive, marelice... Ono voće od kojeg su bake zimi spremale kompote ili koje se sušeno uživalo nakon obroka. Zašto nije stalno u vrtićkim ili školskim kuhinjama?
Naši sinovi Teodor (5), Domagoj (7) i Luka (12) su sportaši, rastu, iznimnog su apetita, ali sasvim su se odvikli tih industrijskih grickalica. Štoviše – oni su naši najbolji marketing menadžeri: svoje prijatelje u školi i vrtiću nude jabučnim čipsom i sušenim jabukama i vele da svi jako vole to sušeno voće.
NE KUPUJEM POLICU!
No, s proizvodom kakav imaju Lukmanovi teško se probiti u trgovačku mrežu. U trgovačkim centrima u pravilu kažu: toliko i toliko treba platiti policu ili – kaže Dominik – imaju posebne uvjete:
- Da bi se koliko-toliko probili u trgovinu, mi smo čak morali izmisliti vlastite drvene nosače za paketiće s jabučnim čipsom i sušenim jabukama. Osmisliti, izraditi, postaviti. Imamo i dobrih iskustava kod onih koji nisu tražili zakup polica. Sad smo u šest trgovina na području sjeverozapadne Hrvatske. I neću više nikoga moliti da uzme proizvod u trgovinu! Čekamo da kvaliteta napravi svoje, da nas počnu zvati i da kupci počnu tražiti trgovce za taj proizvod. To je duži i teži put od kupovine mjesta na polici. Imamo predobar proizvod da bi mu s kupovanjem police rušili vrijednost. Mi upravo trgovcima u ruke guramo zdravu hranu!
Marijan Belčić