PRIPADNICI PROMETNE JEDINICE MLADEŽI SVJEDOČE O GORKIM ISKUSTVIMA S BAHATIM VOZAČIMA

DOK REGULIRAMO PROMET, PSUJU NAS ILI KRŠE PRAVILA

Od 1996. na čakovečkim se ulicama izmjenjuju djevojke i mladići - pripadnici Prometne jedinice mladeži - koji nam svakodnevno pomažu. Da nije njih, na skretanje bismo u špici čekali tko zna koliko. Od neprocjenjive su pomoći i prometnoj policiji PUM-a, gdje se i obučavaju za ovaj - doslovce krvav i naporan posao, a službu financira Grad Čakovec.
- Prva skupina Prometne jedinice mladeži formirana je uoči Univerzijade 1987. godine, no od 1996. radi u kontinuitetu s promjenjivim brojem pripadnika, ovisno o potrebi. U turističkoj sezoni ih zna biti i deset, a ostali dio godine radi pet pripadnika u dvije smjene, od ponedjeljka do subote. U PJM može ući učenik srednje škole s navršenih 16 godina ili, primjerice, student, pod uvjetom da je primjeren u učenju, ponašanju i radu. Svakako se provjerava i zdravstvena sposobnost, a prednost imaju kandidati s položenim vozačkim ispitom bilo koje kategorije. Neki od pripadnika PJM-a su se kasnije zaposlili u policiji, a bilo je i udaja - za policijskog službenika - kroz osmijeh nam pojašnjava Danijela Turk (32) iz Šenkovca, policij-
ska službenica za preventivu u cestovnom prometu Postaje prometne policije Čakovec, organizatorica i koordinatorica ove službe koja je 1996. i sama iskusila naveden posao. Utoliko joj se lakše identificirati s mladima s kojima radi i koje svojim savjetima pokušava zaštititi od nezgoda:
- Posao je vrlo zahtjevan jer traži maksimalnu koncentraciju. Pripadnik PJM-a u svakom trenutku mora imati cijelu situaciju “na oku” te pratiti i one (često pješake) koji misle da se na njih ne odnosi reguliranje prometa. Prvenstveno ih savjetujem da paze na sebe jer... automobili se daju popraviti. Također ih podučavam da ostanu smireni i u situacijama u kojima ih se provocira ili vrijeđa što, na žalost, nije rijedak slučaj. Ako do nezgode na njihovom raskrižju i dođe, moraju ostati pribrani i vrlo često su upravo oni prve osobe koje prilaze automobilima nakon sudara. Dobro znaju proceduru i snalaze se i u kriznim situacijama. Srećom, nikada se nije dogodilo da automobil udari mladog pripadnika jedinice. Velika mi je želja da ih vozači počnu više poštovati i da shvate kolika su im zapravo pomoć u svakodnevici - dodaje Danijela Turk.
KLOPKA ZA
PREKRŠITELJE
Koliko je licemjerja na cesti dokazuje podatak da se većina vozača sasvim drugačije ponaša kad promet regulira policajac. Tad im ne pada na pamet da ne poštuju upućen znak jer - to košta! Ovim mladićima i djevojkama značajan broj vozača gotovo svakodnevno dobacuje psovke i lascivne pantomime preko vjetrobranskih stakala. Bez imalo srama krše propise i oglušuju se na izdanu naredbu. Ali, pokojeg stigne i zaslužena kazna. Uz raskrižja na kojima promet reguliraju mladi iz ove jedinice nerijetko su parkirani i civilni automobili koji bahatima ne bude pozornost, a u njima vrebaju - policajci. Tada oni koji psuju dobivaju kazne i u trenu postaju - janjad.
- Oprostite, žurio sam na posao (s posla), svi su u kući bolesni, neću nikad više... itd. - redaju se unedogled licemjerne isprike psovača i prekršitelja. No, nikada se nije dogodilo da je nervozan vozač kojemu je pobjegla ružna gesta ili riječ parkirao, prišao mladom prometniku i - ispričao se. Kad uspostave kontakt s nama preko vjetrobranskog stakla, u očima ovih mladih ljudi zrcali se i dio naše (ne)kulture i civilizacijskih dosega. Kad opsujete mladog prometnika, razmislite na tren da je to nečije dijete koje je taj netko dobro odgojio, da skrbi za sebe i savjesno obavlja svoj posao bez obzira na uvjete. A dio tih uvjeta ste i vi.
Željka Drljić

Na cesti s diplomom

Na kiši, mećavi, na minus 10 i na plus 40 Celzijevih promet u Čakovcu protočnim održavaju Daniela, Biljana, Maja, Ivan i Igor.
DANIELA ŠKVORC (21) iz Strahoninca:
- Tri godine radim ovaj posao jer ne mogu pronaći drugi. Završila sam srednjoškolsko obrazovanje za špeditersko-agencijskog tehničara, međutim, prisiljena sam se ovdje smrzavati jer moram zaraditi. Posao je iznimno težak, a otežavaju nam ga i bezobzirni vozači kojih ima sve više. Nedavno sam u posljednji trenutak odskočila i izbjegla udarac automobila čiji je vozač razgovarao mobitelom te nije vidio moje upute. Da bi izbjegao sudar s drugim automobilom, okrenuo je prema meni. U špici su posebno nervozni - rekla je Daniela te podigla ruku, zviždaljkom upozorivši vozače da kreće u regulaciju i stupila na kolnik. Istog trenutka, jedan je vozač dodao gas, zaobišao Danielu, ugrozivši i nju i sebe i ostale vozače na raskrižju. Daniela me pogledala i rekla:
- Evo, sad ste vidjeli. I kaj si mogu pomoći?!
BILJANA CRNKOVIĆ (28) iz Štrukovca:
- Dvije godine sam ovdje na cesti i u posljednje vrijeme počeli su me boljeti zglobovi. Ova je zima bila baš teška. Malo je ljudi koji razmišljaju kako je nama jer to pokazuje broj onih koji nas svakodnevno vrijeđaju i ne poštuju regulaciju. Osobno, nemam izbora. Radim ovo dvije godine jer ne mogu naći nikakav drugi posao. Po struci sam upravni pravnik, ali radila bih i izvan struke, no kad konkuriram u nekoj trgovini za prodavačicu, onda mi kažu da sam zbog diplome prekvalificirana za taj posao. Ovo je posao koji se ne može raditi dugo jer stradava zdravlje, a naknada koju dobivamo? Ne pitajte. Od Grada Čakovca dobivamo 1.300 kuna, na što smo spremni, ali da barem ne kasni toliko. Svaki mjesec moramo zvati i moljakati da nam isplate. No, nemam izbora. Roditelji su me školovali, završila sam fakultet i ne mogu im i dalje biti na teret - kaže Biljana koja je također umalo stradala na raskrižju:
- Doživjela sam situacije kad me auto umalo udario. Srce poslije toga jako lupa, adrenalin je visok, a ponovo treba stati na kolnik i koncentrirati se - dodaje mlada pravnica.
MAJA FUČKO (21) iz Čakovca:
- Završila sam za poljoprivrednog tehničara i nakon srednje škole nisam uspjela pronaći drugi posao, pa sam se prijavila za Prometnu jedinicu mladeži. U mojoj obitelji zaposlena je samo mama i ne mogu si dopustiti da sjedim doma i ne zarađujem, pa makar i ovako malo. U jedinici sam 6 mjeseci i - smrzla sam se ove zime! A i vozači nas “slabo doživljavaju”. Kad umjesto nas stane prometni policajac, onda svi voze kako treba.
IVAN PUKLEK (23) iz Male Subotice:
- Studiram ekonomiju u Varaždinu i ovo mi je način da nešto zaradim za školovanje. Dvije godine brat i ja radimo u ovoj jedinici i činjenica je da se ne radi o laganom poslu. Ima i opasnosti, ima i bahatih vozača, a ni vremenske prilike nisu uvijek ugodne za višesatno stajanje na otvorenom. No, zasada je to način da financiram svoj studij i ne žalim se.
IGOR PUKLEK (20) iz M. Subotice:
- Završio sam za ekonomskog tehničara i računalnog operatera, ali pošto nema posla u struci, položio sam odgovarajuće kategorije i sada tražim posao kao vozač kamiona. U Prometnoj jedinici mladeži sam 2 godine. Lako je izdržati loše vremenske uvjete, ali neugodne i nepristojne vozače nije. Svakodnevno se živciram jer, vjerovali ili ne, 80-ak posto vozača se ponaša - primitivno te nas psuju i krše prometna pravila.