PROBLEMI S BIVŠOM VOJARNOM: Opet izigrani?

Kada je na stotoj, jubilarnoj sjednici Vlade RH održanoj u Čakovcu pod predsjedanjem tadašnjeg predsjednika Ive Sanadera donesen zaključak o ustupanju bivše vojarne i zemljišta vojnog poligona Međimurskoj županiji, tek smo rijetki tvrdili da se baš i ne radi o “besplatnom daru”. Prevladavali su svečarski tonovi i ponos zbog značajnog povećanja imovine Županije koju samo treba kapitalizirati i uprihodavati sedamdesetak (ili tako nešto) milijuna kuna u proračun. Prošlo je puno godina od toga, isto kao i od potpisivanja ugovora na koji je, podržan skupštinskom odlukom, paraf stavio bivši župan Josip Posavec, a od kapitalizacije imovine ni dalje ništa. Čak štoviše, nitko ne zna kolike je zapravo obveze Županija preuzela za “poklonjeno”, je li to 10, 15, 20, 27 ili više milijuna kuna. Ne zna to ni ministar Branko Vukelić, ne zna to ni župan Ivica Perhoč, a čini se da se još neko vrijeme niti neće znati.
Kada je početkom ožujka u Međimurju boravio ministar Vukelić, obećao je da će u prvoj polovici mjeseca biti raspisan natječaj putem kojeg će MORH utvrditi jediničnu cijenu skladišta koje Županija mora izgraditi na vojnom poligonu u Slunju. Obećao je Vukelić da će se broj skladišta koje Međimurska županija mora izgraditi smanjiti s deset na sedam, a spominjala se i međimurska građevinska operativa koja bi se uključila u izgradnju. Međutim, došao je i travanj, a od natječaja još ništa, osim ako nije “pokriven” vojnom tajnom.
Kome je važna jedinična cijena skladišta puta sedam ako se ispuni obećanje o smanjivanju njihovog broja? Prvo poreznim obveznicima koji će sve to morati paltiti, a zatim i onima koji “slažu” županijski proračun jer ne znaju koliko novca u proračunu u ovoj i idućim godinama trebaju osigurati za tu namjenu. Osim toga, politički je prilično nezgodno, upravo smiješno, već godinama ne znati iznos obveze.
Da ne spominjemo i obećanje da će se ugovor izmijeniti tako da se skine hipoteka s jugozapadnog dijela zemljišta (koje se uporno, zasada bezuspješno, pokušava prodati), kao i da se “briše” obveza osiguranja uredskog prostora za potrebe MORH–a te produže rokovi plaćanja obveza na što duže razdoblje.
Navodno je odmah nakon sastanka s ministrom Vukelićem Vladi RH iz Županije upućen dopis s popisom traženog, a ono što je sigurno, to je da nikakav odgovor iz Vlade još nije stigao. Čekat’, nema druge.
V. Trstenjak