PRODAVAČI MAGLE

Pročitavši kratki članak u listu MEĐIMURJE u broju 3026 od 23.4.2013.g „Siniša Golub prihvatio ulogu profesora Baltazara“ koji potpisuje vaš novinar Velimir Kelkedi, želim da objavite moja razmišljanja o tome. Doista je točno da je g. Golub na „nesvakidašnji“ način „sam sebe proglasio“ i ujedno proslavio novu titulu. Zamislite gdje? Na posljednjoj sjednici Skupštine Međimurske županije! Zar nije to pretjerano bahaćenje samog Siniše Goluba jer, koliko znam, on još uvijek prima plaću od svih nas poreznih obveznika. Možda tim činom g.Golub želi postati prvorazredni političar, pa mu nije važno tko i što piše o njemu, već mu je važnije da je on u „medijima“, odnosno da mu je to odskočna daska u politiku! U broju lista MEĐIMURJE 3025 od 16.4.2013.g u razgovoru s vašim novinarom stvarno sam rekao „Među prvim dobitnicima takve nagrade bio bi ravnatelj Javne ustanove Međimurska priroda Siniša Golub …“ Tim činom ja sam njega samo predložio za dobitnika nagrade prodavača magle u dobrotvorne svrhe jer nigdje nisam spomenuo kriterije, zasluge i načine kako se postaje nositeljem te nagrade, zamislite a on je već sam sebe proglasio, a da sveukupna javnost uopće ne zna o čemu je riječ. Da napišem kriterije i zasluge potaknuli su me brojni čitatelji vašeg lista koji su pročitali intervju. Pa evo tih kriterija.
Takva prestižna nagrada isključivo bi se dodjeljivala djelatnicima zaposlenim u državnom sektoru (čast izuzecima).
Dodjeljivala bi se jednom godišnje na dan Županije.
Svi vi koji nešto prepoznate od dolje navedenog možete predlagati i birati svog kandidata.
Kategorije kandidata: prodavači magle, zaslužnici, talioničari snijega, kočničari i čuvari plaće.
Sada ću pokušati objasniti svim vašim čitateljicama i čitateljima lista MEĐIMURJE zašto sam baš predložio g. Goluba. Siniša Golub na čelu Javne ustanove za zaštitu prirode već je sedam godina i žalosno je to da on kao ravnatelj, još dandanas ne zna dokle se proteže teritorijalna granica naše županije.
Već za vrijeme njegovog studiranja, tadašnji kolege studenti doživljavali su ga napadnim. Cijelo vrijeme im je govorio da njemu ne treba taj fakultet, jer on ima velike veze, već da mu je potrebna samo titula za njegovo buduće radno mjesto. Kako je tek položio za diplomiranog učitelja, to samo zna ispitna komisija samog učilišta.
U današnje vrijeme za dobivanje bilo kakve informacije o bilo čemu koristimo se internetom. Međimurje je jedan kraj koji je, što se tiče flore, faune te kulturološkog i prirodnog bogatstva, vrlo bogat i interesantan komadić zemlje između DVE VODE za sve današnje posjetitelje širom svijeta.
Ako se slučajno ili namjerno zateknete na adresi Trg međimurske prirode 1, Križovec, prvo što će vas ubosti u oko je ona „kanadska brvnara“, jedina takva građevina u Županiji. Čemu ona služi, tko je dopustio da se na tom mjestu devastira prostor s građevinom koja nije međimurskog tipa. Baš me interesira tko je gradio tu građevinu, koliko je ona koštala i zašto ju nitko ne zamjećuje.
Golub se na svojim gostovanjima u medijima, pogotovo onim radijskim na radiju Čakovec kod voditelja g. Zorana Mašovića, počeo razbacivati s milijunima kuna za adaptaciju same zgrade Javne ustanove za kompletnu obnovu i opremanje najsuvremenijom opremom. Međutim, zgrada je bila svečano otvorena „improvizirano“ jer se nije sve odradilo, pa sad najednom nedostaju još znatnija sredstva za opremanje. Pitam g. Goluba jesu li stvarno utrošena 2 milijuna kuna u zamjenu crijepa, obnovu fasade, unutarnje stolarije. Za vrijeme trajanja obnove zgrade neki su se zaposlenici javno žalili kako ih je ravnatelj danima tjerao da rukama moraju šmirglati tavanske drvene grede. Pitam g. Ivana Perhoča župana je li provjerio preko g. Mustača iz Državne revizije sve aktivnosti vezane uz adaptaciju zgrade, nije li g. Golub pogodovao nekim podizvođačima i tako bio u sukobu interesa.
Na internetskoj stranici www.medjimurska-priroda.info može se točno vidjeti rad te ustanove.
Sam logotip s leptirom, velikim livadnim plavcem, koliko sam bio upoznat, djelo je profesorice Željke Kadi. Kako je on tu završio, ne znam. Veliki dio bivših vanjskih suradnika s g. Golubom uglavnom je završio tako da su na neki način postali Golubove žrtve - on ih je jednostavno iskoristio (g. Josip Movčan, Kotoripčanin g. Joža Horvat i mnogi drugi).
Među publikacijama se nalazi bilten MEĐIMURSKA PRIRODA koji je bio i tiskan i dijeljen diljem Međimurja. U njemu se nalaze isti tekstovi i fotografije koji su bile objavljeni u časopisu NOBILIS.

Picasso i žabe

Sve aktivnosti koje se događaju objavljeni su na njihovim internetskim stranicama.
Za oko su mi zapele dvije vrijedne, pa ću ih komentirati.
Prva je otvorenje izložbe o pčelarstvu za koju je najviše zaslužna Čakovčanka gđa Tanja Šardi. Međutim, ne bih se htio zamjeriti Udruzi pčelara Međimurske županije Agacija, nego bih pitao ravnatelja g. Goluba nije li od njega „sebično“ da jednu izložbu drži otvorenu jednu kalendarsku godinu i tako uskraćuje drugim udrugama i pojedincima dati šansu da i oni izlažu u tom prostoru i veličaju Međimurje. To ću potkrijepiti činjenicom da trenutno u gradu Zagrebu, u Klovićevim dvorima gostuje izložba najslavnijeg umjetnika dvadesetog stoljeća Picassa. Izložba je otvorena prema Golubovim kriterijima, skromna četiri mjeseca.
Druga aktivnost je postavljanje zaštitne ograde za žabe u Macincu, u suradnji s ekološkom udrugom Platana iz Nedelišća. Svaka čast entuzijastima iz udruge, ali na službenim stranicama javne ustanove pojavila se fotografija gna kojoj se u prvom planu ističe djelatnik javne ustanove prilikom postavljanja mreže. Pitam ravnatelja g. Goluba odakle mu hrabrosti da, prije negoli nešto zna o postavljanju zaštitnih mreža za žabe da ne stradavaju, sudjeluje i odobrava akciju postavljanja iste? Pitam ga jesu li stvarno macinečke smeđe žabe (Bufo bufo ) velike kao srne. Zašto? Evo odgovora.
Na tom koridoru, osim žaba, svakodnevno nisko prelijeću ptice (kosovi, sjenice, crvendaći, grmuše i dr. ). Također, to je koridor za pronalazak hrane za srne, lisice, divljeg zeca, kune zlatice i druge životinje. Tako visoka, odnosno previsoka mreža po cijeloj svojoj dužini od 400 m prava je barijera za sve gore navedene životinje. Da se g. Golub konzultirao sa svojim susjedima u Koprivničko-križevačkoj ili Krapinsko-zagorskoj županiji, zasigurno se ne bi izgradila tako visoka mreža. Samo da napomenem - na relaciji Đelekovec - Koprivnica takva mreža postavlja se više od deset godina, čak na tom mjestu postoji prometni znak „Žaba na putu“, ali visoka je toliko samo da žabe ne mogu nju preskočiti, i jako je funkcionalna. Svojom visinom ne smeta drugim životinjama. Slična mreža postavljena je i u Krapinskoj županiji.

Zaposlenici i radnici?

Spomenuvši nama susjedne županije, moram se osvrnuti još na nešto. Riječ je o sjevernoj Hrvatskoj.
Međimurska županija ima površinu od 730 km2 - Javna ustanova ZZP ima 6 zaposlenih (5+1).
Krapinsko-zagorska županija ima površinu od 1224,22 km2 – Javna ustanova ZZP ima 4 zaposlenih.
Varaždinska županija ima površinu od 1261,29 km2 – Javna ustanova ZZP ima 2 zaposlenika.
Koprivničko križevačka županija ima površinu od 1748 km2 – Javna ustanova ZZP ima 4 zaposlenika
Drugim riječima, mi smo površinom najmanja županija, a imamo najviše zaposlenih u Javnoj ustanovi ZZP u odnosu na naše susjede. Lijepo vas molim, sve koji čitate ovaj članak, ako ste u mogućnosti, da odete na internet stranicu www.zagorje-priroda.hr ili www.zastita-prirode-kckzz.hr te ih na miru prelistate i usporedite s našom iz Međimurja www.medjimurska-priroda.info Uvidjet ćete sami da su u tih sedam godina djelovanja g. Golub i njegova ekipa još uvijek u dubokom zimskom snu, na uštrb svih poreznih obveznika. Posebno bih pohvalio ekipu iz Krapinsko-zagorske Javne ustanove ZZP koja može biti primjer kako mora izgledati internetska stranica Javne ustanove.

P.S.
I još dvije kratke informacije.
Prvo: Odnedavno je g. Golub izmijenio naziv Javne ustanove. Prije se zvala PRIRODA MEĐIMURSKA ZAŠTIČENA, a sada se zove MEĐIMURSKA PRIRODA. Miriši li i to na nešto?
Drugo: Ako kojim slučajem odete na internet stranice Državnog zavoda za zaštitu prirode www.dzzp.hr i pozovete se na korisni linkovi, dobit ćete popis svih javnih ustanova Republike Hrvatske. Vidi čuda - od njih dvadesetak, samo e-mail adresa međimurske Javne ustanove počinje s riječi GOLUB, a tek onda ostali dio adrese, pa ovim putem pitam ravnatelja g. Sinišu Goluba, diplomiranog učitelja, je li Javna ustanova ZZP MEĐIMURSKA PRIRODA njegova privatna svojina?
Jesu li navedene činjenice dovoljne za dodjeljivanje nagrade?
Da ne bi u javnosti došlo do zablude, privatno nemam ništa protiv g. Siniše Goluba.