PUŠĆINE: U jagodnjaku Čedomira Valjka

Krupne, sočne i slatke jagode ovih su dana preplavile naše tržnice. Miris ovog voća mami čovjeka da zastane, proba ih i kupi barem jednu posudicu. Nažalost, u Međimurju se, bez opravdanih razloga, veći i jači uzgajivači jagoda mogu nabrojiti tek na prste. Među njima je i Čedomir Valjak iz Pušćina za kojeg je ovogodišnja sezona započela vrlo loše. Naime, jesensko izlijevanje rijeke Drave prepolovilo mu je urod. Unatoč tome, nije klonuo duhom te je uz veliku pomoć stručnjaka međimurske Poljoprivredne savjetodavne službe spasio preostali urod.
- To je polovica svega što smo zasadili. Ovaj nasad, koji je zasađen lani u srpnju, trebao bi dati oko 3 tone, a sad će biti jedva tona i pol uroda. Za vrijeme poplave sadnice su bile u vodi punih pet dana. Nije bilo pomoći. Kad se voda povukla, prali smo ih špricama, a supruga ih je čak i krpom brisala, ali sve je bilo badava. Srećom, nije sve do kraja propalo. No, jedan se red počeo sušiti i morat ćemo ga izvaditi, priča Čedomir Valjak.
Trenutno u svom nasadu, koji je u punom rodu, na otvorenom ima oko 9 tisuća sadnica te još 3 tisuće u plasteniku čiji je urod već otišao. Sadnice dolaze iz inozemstva. Posao oko uzgoja sadnica i nije tako jednostavan i jeftin, napominje naš sugovornik, pa je to možda jedan od razloga što se ne proizvode kod nas. A i hrvatska je praksa da se najviše “isplati” uvoz.
Uzgojem jagoda Čedomir se počeo baviti prije 13 godina, i to sasvim slučajno. Najprije je obitelj imala plastenike s paprikom i rajčicom. No, kako se to pokazalo neisplativim, a jagode su imale sasvim dobru prođu, krenuo je ozbiljnije u uzgoj.
JAGODA JE KAK MALO DETE
- Najvažnije je imati dobru zemlju, a mi je u Međimurju imamo. Najboje je pjeskovito tlo. Zato mi je čudno što se veći broj naših ljudi ne bavi uzgojem jagoda. Ovakve zemlje ima i oko Ludbrega, no, tamo je znatno više uzgajivača. Jagoda je kak malo dete - stalno moraš biti tu, oko nje, pogotovo od travnja.
Sadnice jagoda Čedomir zasada sadi ručno jer je uzgajivača premalo da bi se udružili i kupili skupu mehanizaciju. No, mukotrpno ručno slaganje humaka Čedomir je zamijenio lakšim i efikasnijim načinom - uz pomoć stroja koji je sam prilagodio. Crnu foliju i cijevi za navodnjavanje također postavlja sam.
- Folija i cijevi trebali bi izdržati tri godine, no, ne bude uvijek tako. Voluharice pregrizu cijevi, pa voda teče na sve strane. Tu su pod jagodanma cijeli tuneli po kojima voluharice jurcaju gore-dolje. Svašta sam isprobao, ali neuništive su - kaže Čedomir.
Iako u jagodnjaku posla ima tijekom cijele sezone, u udarnom mjesecu berbe traži se najviše ruku. Tada u pomoć priskaču i sinovi Darko i Marko te snahe Ivana i Biljana. Jagode se, naime, moraju brati dnevno, i to uglavnom ujutro. Sav urod se proda, ništa se ne ostavlja za kasniju, eventualnu, preradu u sokove ili džemove.
Velike i sočne jagode osvojile su cijelu obitelj, tako da su se odlučili udvostručiti proizvodnju.
Vlasta Vugrinec