Raditi na paklenih +50!

Prošlotjedne paklene vrućine, kada se temperatura u Međimurju uglavnom penjala do 40 stupnjeva u hladu, ispraznile su ulice, pa se čak i ministar zdravstva Darko Milinović naciji obratio savjetima kako izbjeći posljedice toplinskog vala koji se “utaborio” nad Hrvatskom. Ne izlaziti na sunce do 17 sati, ne raditi ako ne morate, piti puno tekućine... savjetovao je ministar, ali je zaboravio dati savjet onima koji ipak moraju raditi i po ovim tropskim vrućinama i na otvorenom. Takvih je, kako smo se i sami uvjerili protekle srijede, poprilično, i to uglavnom u graditeljstvu.
U srijedu, u 12.30 sati, kada je živa u termometru pokazivala tek nešto manje od 40 stupnjeva u hladu, u Maloj Subotici brojna Tegrina ekipa počela je asflatirati pješačko-biciklističku stazu. Dobro uigran tim ranije toga dana u Donjem Pustakovcu “vukao” je asfaltni sloj na kolniku glavne ulice. Na suncu se temperatura popela na 50 stupnjeva, a kad je stigao vrući asfalt čija je temperatura između 150 i 180 stupnjeva, zaista je bilo besmisleno pitati ljude kako im je. Ali ipak, kažu (i to su nam kao mantru ponavljali svi s kojima smo razgovarali) kako se raditi mora i da se čovjek na sve navikne. Uz opasku koju smo u prolazu čuli, da bi svima onima koji imaju privilegiju raditi u klimatiziranim prostorima, a posebno državnim službenicima koji svoje plaće dobivaju zahvaljujući i ovim radnicima “na cesti”, ali i onima koji donose zakone, trebalo dati da samo sat-dva vremena probaju raditi u ovim uvjetima. Možda bi više cijenili vlastiti, ali i posao ovih ljudi.
Ante Topić, jedan od radnika, ravnao je vruć, žitki asfalt prije prolaska stroja:
- Teško je, ali nakon nekog vremena se priviknete na uvjete. Protiv ove vrućine ne pomaže ništa osim puno vode koju nam redovito dovoze.
Temperatura na finišeru, koji je vozio Zdravko Kranjec iz Svete Marije, penje se nebu pod oblake. Ispred grije asfalt iz boksa finišera, iznad sunce, a ispod mašina i peć kojom se asfalt održava u žitkom stanju...
- Sami procijenite kolika je temperatura na stroju, ali imam kakvu-takvu zaštitu od sunca, a ovdje malo zna povući i vjetar, tako da se da izdržati. Na asfaltu je sigurno sedamdesetak stupnjeva.
Na vrućem krovu
Isti dan u Dekanovcu, na jednoj obiteljskoj kući Ivan Murković i Tomica Kovačić, ekipa tvrtke Tesar Strahija iz Podturna, mijenjala je kompletno krovište. Temperaturu na krovu, ispod užarenog sunca, dečki su procijenili na 47 stupnjeva. Ali, raditi se, uz povremene silaske s krova kako bi se popila hladna voda, mora.
Ivan Murković stoički i s dozom humora podnosi vrućinu:
- Bar nam nije zima niti moramo brinuti hoće li se pokvariti klima uređaj ili ne. Ali, šalu na stranu, gore je užasno, nema zraka, niti daška vjetra. Povremeno se malo osvježimo, pijemo dosta tekućine, a nakon nekog vremena jednostavno se na sve priviknete. Radno vrijeme nam je malo skraćeno zbog ove vrućine.
Vruće i na zemlji i pod zemljom
Nešto prije podneva u Dunjkovcu smo zatekli ekipu Hiodrotehnike koja je započela radove na kanalizaciji. I ovi su ljudi naviknuti na težak rad na otvorenom, u svim vremenskim uvjetima, ali niti oni ne pamte ovakve vrućine. Vruće je i na zemlji i pod zemljom, ali se u iskopanom kanalu buduće kanalizacije ipak može naći malo hlada i osvježenja. Vođa ekipe Slavko Krhač iz Novakovca kaže da ih spašava jedino puno tekućine:
- Mi mlađi još nekako i guramo, ali ima ovdje i starijih kolega pred mirovinom koji malo teže podnose ovakve uvjete. Vrućina ili ne, mi ćemo svoje odraditi. Na žalost, nama nije skraćeno radno vrijeme. Radimo 9 sati, od 6 do 15. Dnevno svaki od nas popije po četiri-pet litara tekućine jer inače se ne bi moglo izdržati.
V.Trstenjak

Dehidrirani na infuziji, poslušni u hladu

Prošlotjedne paklene vrućine, kada se temperatura u Međimurju uglavnom penjala do 40 stupnjeva u hladu, ispraznile su ulice, pa se čak i ministar zdravstva Darko Milinović naciji obratio savjetima kako izbjeći posljedice toplinskog vala koji se “utaborio” nad Hrvatskom. Ne izlaziti na sunce do 17 sati, ne raditi ako ne morate, piti puno tekućine... savjetovao je ministar, ali je zaboravio dati savjet onima koji ipak moraju raditi i po ovim tropskim vrućinama i na otvorenom. Takvih je, kako smo se i sami uvjerili protekle srijede, poprilično, i to uglavnom u graditeljstvu.
U srijedu, u 12.30 sati, kada je živa u termometru pokazivala tek nešto manje od 40 stupnjeva u hladu, u Maloj Subotici brojna Tegrina ekipa počela je asflatirati pješačko-biciklističku stazu. Dobro uigran tim ranije toga dana u Donjem Pustakovcu “vukao” je asfaltni sloj na kolniku glavne ulice. Na suncu se temperatura popela na 50 stupnjeva, a kad je stigao vrući asfalt čija je temperatura između 150 i 180 stupnjeva, zaista je bilo besmisleno pitati ljude kako im je. Ali ipak, kažu (i to su nam kao mantru ponavljali svi s kojima smo razgovarali) kako se raditi mora i da se čovjek na sve navikne. Uz opasku koju smo u prolazu čuli, da bi svima onima koji imaju privilegiju raditi u klimatiziranim prostorima, a posebno državnim službenicima koji svoje plaće dobivaju zahvaljujući i ovim radnicima “na cesti”, ali i onima koji donose zakone, trebalo dati da samo sat-dva vremena probaju raditi u ovim uvjetima. Možda bi više cijenili vlastiti, ali i posao ovih ljudi.
Ante Topić, jedan od radnika, ravnao je vruć, žitki asfalt prije prolaska stroja:
- Teško je, ali nakon nekog vremena se priviknete na uvjete. Protiv ove vrućine ne pomaže ništa osim puno vode koju nam redovito dovoze.
Temperatura na finišeru, koji je vozio Zdravko Kranjec iz Svete Marije, penje se nebu pod oblake. Ispred grije asfalt iz boksa finišera, iznad sunce, a ispod mašina i peć kojom se asfalt održava u žitkom stanju...
- Sami procijenite kolika je temperatura na stroju, ali imam kakvu-takvu zaštitu od sunca, a ovdje malo zna povući i vjetar, tako da se da izdržati. Na asfaltu je sigurno sedamdesetak stupnjeva.
Na vrućem krovu
Isti dan u Dekanovcu, na jednoj obiteljskoj kući Ivan Murković i Tomica Kovačić, ekipa tvrtke Tesar Strahija iz Podturna, mijenjala je kompletno krovište. Temperaturu na krovu, ispod užarenog sunca, dečki su procijenili na 47 stupnjeva. Ali, raditi se, uz povremene silaske s krova kako bi se popila hladna voda, mora.
Ivan Murković stoički i s dozom humora podnosi vrućinu:
- Bar nam nije zima niti moramo brinuti hoće li se pokvariti klima uređaj ili ne. Ali, šalu na stranu, gore je užasno, nema zraka, niti daška vjetra. Povremeno se malo osvježimo, pijemo dosta tekućine, a nakon nekog vremena jednostavno se na sve priviknete. Radno vrijeme nam je malo skraćeno zbog ove vrućine.
Vruće i na zemlji i pod zemljom
Nešto prije podneva u Dunjkovcu smo zatekli ekipu Hiodrotehnike koja je započela radove na kanalizaciji. I ovi su ljudi naviknuti na težak rad na otvorenom, u svim vremenskim uvjetima, ali niti oni ne pamte ovakve vrućine. Vruće je i na zemlji i pod zemljom, ali se u iskopanom kanalu buduće kanalizacije ipak može naći malo hlada i osvježenja. Vođa ekipe Slavko Krhač iz Novakovca kaže da ih spašava jedino puno tekućine:
- Mi mlađi još nekako i guramo, ali ima ovdje i starijih kolega pred mirovinom koji malo teže podnose ovakve uvjete. Vrućina ili ne, mi ćemo svoje odraditi. Na žalost, nama nije skraćeno radno vrijeme. Radimo 9 sati, od 6 do 15. Dnevno svaki od nas popije po četiri-pet litara tekućine jer inače se ne bi moglo izdržati.
V.Trstenjak