Rajski vrt Nade i Winfrieda iz Dragoslavca

Kućica u cvijeću s preko 700 ruža, bezbroj grmova lavande, katruža, lupinusa i hortenzija, japanski kutak, umjetno jezero s lopočima i lokvanjima, stazice, mostić, cvrkut ptica, zujanje pčela i bumbara, jednom riječju - raj zemaljski. Sve prekrasno uređeno vlastitim rukama, prema vlastitim željama i mogućnostima. Da, i to je moguće u Međimurju. Kad jednom čovjek uđe u vrt, ne zna na koju bi stranu prvo pogledao, koji cvijet omirisao, na koju klupicu sjeo i uživao, jednostavno sve ostavlja bez daha. A ne treba ni daleko ići jer sve je tu, pred nosom, u skrovitom kutku Dragoslavca, kod obitelji Nade i Winfrieda Wildeggera.
- Točno, niste vi jedini koji ostaju bez daha. Mnogima je tako, objašnjava nam ponosna vlasnica vrta te dodaje kako je to njima uobičajena slika.
Grm po grm, gredica po gredica i tako tijekom godina, proučavajući literaturu i internet, gospođa Nada sa suprugom Winfriedom stvorila je pravo malo čudo, oazu mira u kojoj sada uživa tijekom zaslužene mirovine. Osluškujući prirodu i potrebe svojih biljaka, skladno je gradila cvjetne plohe, popunjavajući prazna mjesta cvjetnim ljepoticama.
- Puno sam toga isprobala tijekom života, skupljala sam različite biljke, no, ruže su se pokazale najzahvalnijima. Raskošno cvjetaju, nisu osjetljive i - što je najvažnije, mogu ih bez brige ostaviti kad smo u Njemačkoj, priča nam gđa Nada.
- Svatko tko se imalo razumije u svijet bilja, brzo će zaključiti kako sve to nije nastalo preko noći, već da iza sve te ljepote stoje sati i sati mukotrpnog rada i znoja. Trebalo je prije svega imati viziju u glavi, poznavati mogućnosti tla i potrebe biljaka prije nego što su naselile vrt.
- Oduvijek smo maštali o nekom mirnom, skrovitom mjestu, daleko od buke, ljudi i stresa. Kad nam se 90-ih godina ukazala prilika za kupnju ove parcele, nimalo nisam dvojila, prisjeća se gospođa Nada početaka. Mnogi su me odgovarali od kupnje zemljišta koje je bilo obična oranica, bez ceste i ostale infrastrukture. No, nisam se pokolebala jer sam tu vidjela ono što ću stvoriti - bila je odlučna naša vizionarka, inače rodom Čakovčanka koja je, spletom životnih okolnosti, 70-ih godina prošlog stoljeća svoj kruh, tada kao i mnogi Međimurci, potražila preko granice, u Njemačkoj. Po struci medicinska sestra, tamo upoznaje i supruga Winfrieda koji s njom dijeli strast prema prirodi.
Krenula je gradnja kuće, a potom i ostvarenje vizije vrta, pa su se tako godišnji odmori sveli na radne akcije po vrtu koje su postale još intenzivnije kako su kćeri odrastale te više nisu tražile samo odlazak na more. Trenutno je jedna u Münchenu, a druga u gradiću na granici Njemačke i Francuske. No, i one vole vrt, dijele s roditeljima ljubav prema bilju i dolaze kad god im obveze to dopuste.
Hvali se gospođa Nada kako je to nasljedno jer je i njena majka bila vrsna vrtlarica i u ono vrijeme imala je isto tako lijep vrt.
Iako je dvorište veliko, na prvi bi se pogled pomislilo kako tu ima puno, čak štoviše - i previše posla, no, obitelj si je stvari tako posložila da danas praktički samo uživa u plodovima svog dosadašnjeg rada.
- Nema sad tu više puno posla, odaju nam Wildegg-eri. Biljke smo sadili tako gusto da korov nema šanse, a da uvijek nešto cvjeta. Vrt smo ispresijecali mnoštvom pošljunčanih stazica na kojima smo postavili i klupe, pa kad se umorimo od ljepote, sjedimo i uživamo. Bavimo se i amaterskom fotografijom, pa sve dokumenitramo. Suprugov najveći ponos je umjetno jezero od 180 kvadrata u kojem se rado i okupa.
U skladu sa životnim principom udruživanja s prirodom, vrt se praktički sam gnoji kompostiranjem, a nema ni pretjeranog tretiranja.
No, u ljepoti svog vrta ne stignu uživati tijekom cijele godine. Iako su oboje u mirovini, još odlaze djeci u inozemstvo. Dolaze u Dragoslavec napuniti baterije barem 3-4 tjedna u svom ružičnjaku, pa ponovo odlaze u Njemačku i tako stalno. Manje-više, topliji dio godine provode u Međimurju, dok su tijekom zime u Njemačkoj.

Vlasta Vugrinec