Arhiva 02.11.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:18.

ROBERT LISJAK: Nikad više na kviz!

S tragovima Roberta Lisjaka (54) Čakovčani i građani brojnih drugih mjesta diljem zemlje i šire sučeljavaju se dnevno kao gluhi recipijenti, bez spoznaje da se iza filma koji su upravo odgledali, iza slogana koji piše na njihovoj vreći za smeće “Ja volim Međimurje”, iza web stranica koje im se sviđaju, iza uspješnih predizbornih kampanja koje su naše političare pretvarale u zvijezde kriju Robert Lisjak i njegov mlađi brat Boris - dvije lije iz istoimene čakovečke tvrtke. Značajan broj radova iz tvrtke Dvije lije nosi redni broj - PRVI (u Hrvatskoj). Samo jedan od primjera je prvi glazbeni spot u zemlji u potpunosti napravljen na računalu u Flash tehnologiji (Vu Čakovcu Borisa Leinera). Radovi s mnogobrojnih izložbi grafičkog dizajna objavljeni su u enciklopediji dizajna Handswritten Mirka Ilića i Stevena Hellera. U šumi ideja dviju lija vizualni identitet pronašle su brojne ustanove, kulturne manifestacije i vrijedne edicije Međimurja.
Na Međunarodnom festivalu turističkih filmova u Splitu (jedinome te vrste u Hrvatskoj) četiri godine zaredom nagrađivani su za filmove Dravom zlato plovi, 040 od 0 do 24, Welcome to Međimurje i za seriju spotova o Međimurju. Na stranicama ovih novina Robert Lisjak pojavljivao se kao sugovornik, ali i kao “podatak” za isticanje: u jednom davnom, siječanjskom broju lista Međimurje, iz 1999., u kolumni koju je pisao Ljubomir Borović piše da su reklamne videostranice tadašnje TV Čakovec najbolji dio programa! Stranice je radio R. Lisjak. Osamdesetih godina, također na stranicama Međimurja, osvanuo je godišnji prihod “samostalnog umjetnika” Roberta Lisjaka koji je s 941.000 dinara bio pri vrhu ljestvice nabrojenih.
- Gdje li je nestala sva ta silna lova?! - pita se Robi dok listamo požutjele isječke iz novina. Prije nego što je Robert odlučio ne raditi više isključivo za druge i osnovati vlastitu tvrtku (prije više od 20 godina), kao filmski montažer je, iza blještavih reflektora popularnosti, filmske slike spajao smislom čiji su jezik jednako dobro razumjeli s obje strane Atlantika. Zov struke Robija Lisjaka ponovo je odveo u Zagreb u kojem trenutno radi na svom 8. filmu - filmu Krste Papića Cvjetni trg.
- Poziv Krste Papića ne odbijam, usprkos tome što nije lako održavati dva kolosijeka - posao u vlastitoj tvrtki i rad na filmskoj montaži zbog koje mjesecima moram biti dislociran iz Čakovca - kaže Robi koji je sudjelovao u izradi 60-ak igranih, dokumentarnih te naručenih filova i TV reklama surađujući s eminentnim imenima naše kinematografije i televizije: uz Papića, radio je s Vrdoljakom, Hadžićem, Kljakovićem, Babićem, Juranom, Puhlovskim, Zakeom...
ŽIVOT S KRSTOM
Život s Krstom Papićem doveo je R. Lisjaka do Života sa stricem, višestruko nagrađivanog filma iz 1988. godine:
- U današnje je vrijeme ljudima teško povjerovati da je film Život sa stricem samo u Zagrebu tada vidjelo više od 120.000 gledatelja! To je bila drugačija situacija od današnje: film je bio cijenjen i za njega je postojalo zanimanje. Film je u Montrealu osvojio glavnu nagradu tog A - festivala, što je bio ogroman uspjeh. Krsti Papiću pri distribuciji filma na američkom tržištu pomagao je Ben Stassen (danas znan kao redatelj 3D animiranog filma Kornjača Sammy) koji me pozvao u Los Angeles. Iako sam neko vrijeme proveo u Kanadi i SAD-u u to doba, nisam prihvatio poziv i otišao u Hollywood, već sam se vratio u Čakovec. Shvatio sam da bih morao sve ispočetka... morao bih ponovo, kao nakon završenog studija 1981. na filmskoj akademiji, biti asistent, raditi na pomoćnim poslovima u montaži, i to mi se nije dopalo. Zarada radi zarade nikada mi nije bila dovoljan mamac.
Možete li film na kojem ste radili odgledati kao običan gledatelj?
- Rijetko se nađem u takvoj prilici, ali kad se to dogodi - mogu. Isključim motažera u glavi i gledam film ko da nije moj.
Smeta li Vam što su montažeri ljudi iz sjene... ljudi koje prosječan gledatelj ne primjećuje niti na odjavnoj špici?
- Nimalo mi ne smeta. Filmsku montažu upisao sam jer je kompatibilna s mojim karaterom. Volim stripove i montažu smatram vrlo bliskom tom meni dragom mediju. Točno je da montažera nitko ne pamti niti ljudi znaju tko je u nekom filmu dobio Oskara za montažu, no to i jest duh tog posla: montaža je dobra onda kad se ne vidi. Ona je također jedina originalna umjetnička forma u filmu jer sva druga zanimanja imaju izvorište negdje drugdje - u kazalištu i fotografiji.
SAM PROTIV
TARIKA
Nižu se epizode novog kviza Sve u sedam. Tarik Filipović je na svom mjestu, a Čakovčani pred malim ekranima nestrpljivo čekaju Robija Lisjaka. Kako sada stvari stoje, neće ga dočekati:
- Kviz je bio jedan od izazova kojem nisam odolio. Dramaturška koncepcija kviza Tko želi biti milijunaš svojevremeno mi je aktivirala taj impuls izazova i - odgovorio sam. Ne govore istinu oni koji tvrde da ih u kvizove ne privlači mogućnost zarade, već isključivo igra. Naravno da je novac motivacija. Ima ljudi koji znaju puno više od mene, ali se ne prijavljuju u kvizove zbog mogućeg osramoćivanja pred velikim gledateljstvom.
Mene taj aspekt ispočetka nije mučio jer sam Milijunašu prišao kao nečem novom i zanimljivom i - dignuo dobru lovu (250.000 kuna, op). Tad sam trebao poslušati riječi moje bake koja je govorila da ne tražim kruha preko pogače, al’ nisam. Vrag mi nije dao mira, pa sam se okušao u Najslabijoj karici u kojoj su me kandidati otfikarili u samom finalu, a pravo otrežnjenje doživio sam ove godine, na kraju sezone kviza Jedan protiv sto. Prijavio sam se u zadnji čas, siguran da me kompjutor neće izabrati. Kad- puf! Bio sam potpuno nespreman i da me tad Tarik pitao kako se zovem - ne bih znao. Jedan vrlo neugodan osjećaj koji ne bih nikom poželio.
Nije mi baš pošlo za rukom ležerno prihvatiti neuspjeh u tom kvizu, pa sam naučio ponešto novo i o sebi i vidio da stvari baš i nisu takve kako se meni činilo. Dvije noći nisam mogao spavati od srama. Emisija je bila snimljena tri tjedna prije emitiranja i ja sam tih dana hodao gradom, promatrao ljude i mislio - giljotina se sprema. Trenutno sam još uvijek u fazi da mi ne pada na pamet prijaviti se u neki novi kviz.
VINKOVIM
TRAGOVIMA
Izazov je Robertu bio i projekt Ljeto u gradu Zrinskih, tradicionalna čakovečka manifestacija koju organizira 8 godina i kojom nastavlja ono što je davno u ovom gradu započeo njegov pokojni otac Vinko Lisjak:
- Tata je na mene i Borisa utjecao genima, ali najviše tragom koji je ostavio svojim radom u Čakovcu i šire, a mi smo uz te tragove odrastali. Organizacije programa Čakovečkog ljeta sam se i prihvatio sa željom da nastavim njegov rad.
Da je moj otac bio željezničar ili učitelj, pitanje je bi li Dvije lije postojale. Sjećam se ranog djetinjstva kad je tata bio direktor kina u Čakovcu, pa sam gledao i po dva, tri filma dnevno. No, redovno sam mu u kino dovukao po desetak prijatelja iz škole, usprkos tome što mi je to “zabranjivao”. Nisam mogao odoljeti šansi da budem frajer u školi.
PROVINCIJA I DOM
Čakovec je našem sugovorniku dom, filmska tema, ideja, inspiracija..., ali ne i provincija:
- Nije bitan geografski kontekst, već ljudi. U ljudima jest ili nije provincija. Čakovec ima puno osoba i stvari na koje možemo biti ponosni, zbog kojih zasigurno nije provincija - mišljenja je R. Lisjak. Neizvjesnost profesionalnih izazova i turbulencije “kreativnog lonca”, kako Robi zove svoju tvrtku, umorile bi svakog, pa i iskusnog lisca. Baterije se pune u krugu obitelji:
- Imam najbolju ženu na svijetu! Da moja Mirjana ima drugačiji karakter, polovicu ovog ne bih mogao napraviti. Trideset godina smo u braku, a ona mi je i dalje podstrek i podrška. Uz posao kakav je moj, pati privatni život jer nije uvijek moguće kvaliteno voditi dva važna životna kolosijeka. No, moja izbivanja iz kuće samo nam osvježavaju brak - smatra Robert.
Željka Drljić

Izvor: 2949