Romski lider Željko Balog: Želim miran suživot

Romski lider, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji Željko Balog (51) iz Pribislavca, nakon dužnosti općinskog vijećnika, dolazi na izvršnu funkciju. Prema novom zakonu, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na svog zamjenika načelnika u jedinicama lokalne samouprave u kojima manjina čini više od 15 posto od ukupnog broja stanovnika. Balog je na lokalnim izborima bio jedini kandidat romske nacionalne manjine i osvojio 95,12 posto glasova.
Nakon mandata u Općinskom vijeću, izborili ste se za poziciju zamjenika načelnika Općine. Takva izvršna funkcija otvara Vam dosta novog prostora za djelovanje, no, s načelnicom Višnjom Ivačić i dosad je bilo dosta trzavica. Kakvu suradnju očekujete?
- Poznata je činjenica da je suradnja dosad bila mršava. Mislim da su načelničinom stavu prema meni znatno pridonijeli i njeni suradnici u Općinskom vijeću. Vjerujem da će se to u novom mandatu ipak promijeniti. Inzistirat ću na suradnji, što sam zapravo činio i u prethodnom mandatu. Načelnicu nisam ni na koji način ignorirao. Ali sada, ako sam dobio podršku birača, želim da me ljudi u izvršnoj vlasti poštuju, da me ne gledaju kao crnu ovcu ili osobu s ograničenim sposobnostima, već kao ozbiljnog partnera i prijatelja. Svi zajedno moramo raditi na poboljšanju života, kako Roma, tako i većinskog naroda. Odnosi su izrazito zamršeni, to moramo popraviti. U svom radu uz ostalo ću se zalagati i da se Romima, osobito mladima, osiguraju društveni, kulturni i sportski sadržaji. Već duže predlažem i otvaranje kulturnog centra. Sve to Rome će maknuti s ulice i udaljiti od kriminala. Moramo raditi na zbližavanju Roma i Hrvata, činjenica je da obje strane moraju malo popustiti. Moramo živjeti zajedno, htjeli mi to ili ne. Sjećam se, primjerice, svojih mladih dana, kad sam bio polaznik osnovne škole u Pribislavcu. Nekad su Hrvati, dok se išlo na izlet, sakupili novac za nas Rome kojima roditelji takvo što nisu mogli priuštiti. Nisu željeli ići ako ne idemo i mi. Nažalost, danas su odnosi poremećeni. No, isto tako ne negiramo da u našoj zajednici ima problema.
TELEFONIRANJE UZ LUPU LONACA
Hoćete li dužnost zamjenika obavljati profesionalno?
- Da, podnio sam zahtjev, zakon to dopušta. Vjerujem da sam nakon više od dva desetljeća djelovanja u politici, ali isto toliko nezaposlenosti, to zavrijedio. Nekada sam radio kao profesionalni vozač u GK-u Međimurje, no, proglašen sam tehnološkim viškom. Odonda živim od socijalne pomoći. Primam oko 3.000 kuna. Otac sam sedmero djece, neka su već odrasla i u braku, pa priskoče nama roditeljima u pomoć, no, svejedno je teško. Kad je riječ o političkom djelovanju, već 20 godina sve aktivnosti provodim iz vlastite kuće, o osobnom trošku. Neki Romi su praktički jučer osnovali udruge i na brzinu se operjali. Voze debele aute, djeca im dobro žive. Mene se, ne znam zašto, ignoriralo, isključivalo iz projekata… Kad bi mi barem platili telefon. Događa se da zovem Vladin ured, a suprugu moram moliti da ne lupa loncima...
Odnosi Roma i većinskog naroda u Međimurju već su duže izrazito narušeni, ne samo zbog krađa, već i činjenice da pojedini Romi žive dobro, ne radeći ništa jer primaju socijalnu pomoć..
- Ima onih koji primaju velike naknade, a istodobno žive u nehumanim uvjetima, dakle, nemaju velike troškove za režije, higijenu ili nešto slično. Onda se troši na alkohol, dolazi do nasilja, kriminala... Dobro je što je država pokrenula program javnih radova u kojem sudjeluju i Romi. Zarade si barem nekakvu plaćicu, stječu radnu naviku. Nekad su Romi živjeli od prosjačenja, ali su i seljaci imali što dati. Danas nemaju. Svjesni smo činjenice da institut socijalne pomoći izaziva bijes kod Hrvata, no, što bi se tek dogodilo da je nema. Bojim se da bi krađe i drugi oblici kriminala uzeli još više maha.
KRIVI SU “DRUGI “ROMI
U svojim javnim istupima često ističete da probleme rade Romi pridošlice, a ne oni koji oduvijek žive u Međimurju. Je li isključivo tako?
- Nije. Ima svega, i problematičnih obitelji koje su dugo ovdje. Zbog takvih nas se sve baca u isti koš. Ali nismo svi isti. Čak se i međusobno sukobimo dok želimo smiriti nekog tko radi probleme. Ima i krađa, tučnjava, remećenja javnog reda i mira. Ipak, pokušavamo naše sunarodnjake spriječiti u tome. Koliko smo samo ukradenih bicikala osobno vratili mještanima Pribislavca.
Kakva je situacija s maloljetničkim brakovima?
- Sklapanja brakova između maloljetnika ima još uvijek, no, srećom, ne u onolikoj mjeri kao ranije. Tu dakako važnu ulogu igra i obrazovni sustav. Romkinje ipak sve češće odlučuju završiti srednju školu. Počinju shvaćati da ranom udajom ne mogu pridonijeti zajednici niti privređivati za sebe. No, edukacije je potrebno još.
ULAZ ZABRANJEN!
Nedavno ste se požalili jer Vam, za razliku od drugih romskih čelnika, nije omogućen ulazak na Pantovčak, na prijem kod Predsjednika Republike u povodu Svjetskog dana Roma. Što se dogodilo?
- Od Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba dobili smo naputke da im dostavimo podatke o osobama koje žele prisustvovati prijemu. To smo i učinili te nam je kasnije potvrđeno da su podaci proslijeđeni protokolu. No, kad smo došli na Pantovčak, na porti mi je rečeno da ne mogu ući jer nisam na popisu. Moj zamjenik u Vijeću romske nacionalne manjine je, primjerice, ušao. Ostao sam vani kao prosjak. Smatram da se radi o ciljanoj spački, i to predstojnika Vladinog ureda za nacionalne manjine te predsjednika Savjeta za nacionalne manjine koji su mi se još, kad su napuštali Ured predsjednika, cinički nasmijali. Siguran sam da oni stoje iza svega, a pripomogao im je i saborski zastupnik Veljko Kajtazi. Naknadno sam se i u pisanom obliku žalio predsjedniku, pa mi je odgovoreno da je jedan popis uzvanika bio na ulazu, a drugi u samome Uredu predsjednika. Ipak, nedavno sam se za posjeta Jasenovcu barem rukovao s predsjednikom Josipovićem, pa mi je to kakva-takva utjeha.
Možete li potvrditi informacije po kojima protiv Vas postoji niz kaznenih prijava za različita (ne)djela?
- Da, i od toga ne bježim! Prijave su došle iz redova romske nacionalne manjine i iz nekih političkih struja. No, one nikad nisu pile vodu... Ispada da se cijeli život moram opravdavati. Nisam lopov niti nasilnik.
Na što su se prijave odnosile?
- Više-manje na klevete, zbog čega sam dobio 19 dana rada za opće dobro. To me zapravo optužio jedan rođak. Hvala mu lijepa na tome. Bilo je i drugih optužbi, poput onih predsjednika Udruge Roma Međimurja Josipa Baloga i Zorana Oršuša zvanog Fafa. Blatilo me se na sve moguće načine, ali uspio sam se obraniti. Mislim da većina Roma ipak zna tko je Željko Balog i je li kriminalac ili je putem svog angažmana uspio nešto učiniti za svoju zajednicu. Imam energije, što ću, vjerujem, dokazati i u predstojećem radu kao zamjenik načelnice. Nije meni do nekakvog materijalnog bogatstva već želim da mladim naraštajima bude bolje nego je nama. Želim da imaju skladan suživot s većinskim narodom, ne želim da ovo bude ognjište ili nekakvo ratište. Vjerujem da će u budućnosti Međimurska županija biti primjer i uzor drugim regijama u kojima žive Romi, ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan nje. Suživot će se poboljšati, a kruha će uvijek biti. Međimurci su izrazito vrijedni ljudi, ali ni mi Romi nismo neradnici. Moramo to dokazati.
Velimir Kelkedi