Rusa Trajkova - umjetnica iz Pribislavca

Jedno od imena likovne scene Međimurja nove generacije, ali i novog izražaja, po sredstvima šireg od tradicionalnog slikarstva i grafike, je Rusa Trajkova iz Pribislavca koja se publici sredinom prošle godine predstavila samostalnom izložbom u Čakovcu pod naslovom Magarčev ples. Trajkova je tu izložila sedamnaest slika u tehnici akrila na platnu i nekoliko videoradova.
Neobičan naslov dobro pristaje biti njenog izraza - akcijsko slikarstvo. Kad stvara, ona i pleše u ritmu glazbe, a svoje korake i poteze kistom snima. I samo otvorenje izložbe bilo je “art happening” (ili bismo rekli “zbivanje umjetnosti”) - Trajkova je izvela nijemi performans uz jedan od svojih videoradova.
I “građanski” život Ruse Trajkove određen je likovnošću kao odnosom prema svijetu. Strukom grafička dizajnerica, profesorica je strukovnih predmeta u čakovečkoj Gospodarskoj školi. Buduće pismoslikare uči osnovama estetike i umjetnosti, o povijesti stilova i dizajnu, a u vježbama ih upoznaje sa svojstvima svih podloga koje će u svom poslu bojati.
Na Učiteljskom fakultetu kao vanjska suradnica za metodiku likovne kulture sutrašnje odgojitelje poučava kako najmlađe izradom lutaka i scenografija za predstave uvesti u svijet likovnog doživljaja.
- Odmalena me zanimalo samo likovno izražavanje. Već u nižim razredima osnovne škole rekla sam da ću kao odrasla biti likovna umjetnica. Sklonost sam vjerojatno naslijedila od majke Darinke, učiteljice u razrednoj nastavi, koja je voljela oslikavati keramičke predmete i slikala ulja na platnu. Oduvijek sam imala tu drugu razinu osjećaja svijeta, voljela sve dodirnuti i opipom osjetiti teksturu stvari. Zato sebe ni danas ne opisujem kao slikaricu iako to je jedan od načina mog izražavanja. Bavim se i scenografijom, kostimografijom, izradom lutaka. Radila sam za Kazališnu družinu Pinklec za predstavu Romeo i Julija i za jednu dječju predstavu.
Spoj profesionalnog likovnog djelovanja i slobodnog, umjetničkog, omogućio je Rusi Trajkovoj da bude među rijetkima kojima se ostvare snovi iz djetinjstva. Otac Vojo s više je skepse nego majka gledao na ranu Rusinu odlučnost i životne želje, postavljajući uobičajeno roditeljsko pitanje može li se od likovnjaštva živjeti. Može, Rusa je radila u jednoj zagrebačkoj marketinškoj agenciji izrađujući vizualne identitete, autorica je i grafičke opreme za nekoliko knjiga, dok sad plaću nosi posao likovnog pedagoga. No, daje li ona strana čiste kreativnosti nekakvu materijalnu satisfakciju?
- Neke radove prodam, ali rijetko, a i ne volim ih prodavati. Puno je više onih koje uništim nezadovoljna time što nisam uspjela izraziti ono što sam htjela.
Kreativnost ima i drugu cijenu. Potreba da se slikom ili videom iskaže nešto unutarnje, osim djetinjeg oduševljenja, podrazumijeva i određenu odgovornost i hrabrost, još više uz ovaj akcijski moment, umjetnost kao zbivanje. Osjećaj pred izlaganje nije nužno ugodan, kaže Rusa:
- Kao da pred publiku izlazim samo u donjem rublju. I dvostruka sam osoba - danju sam ona normalna, konvencionalna, profesorica i mama, a noću umjetnica, nekonvencionalna, ona koja istražuje i ono što je izvan norme.
Izvan norme znači i da nema oslonca u nekom uzoru, niti se drži okvira određenog stila. Kaže nam:
- Ja reagiram na ono što se događa oko mene, i kao slikarica i videom, ali između toga nema stilske poveznice. Niti stručno oko neće primijetiti da je sliku i video napravila ista osoba. U prvom sam redu slikarica, ali se događa da se tako ne mogu izraziti. Zato se poslužim crtežom i kolažom, a i drugim tehnikama, videom, ali i performansom koji je jedinstven - jednom izveden, više neće biti ponovljen.
Rusa je dosad imala tri samostalne izložbe, dvije u Sarajevu, u vrijeme kad je još tamo studirala, i ovu nedavnu u Čakovcu. Skupnih je bilo podosta, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama, ali i u Londonu. Hoće li uskoro nova izložba? Kaže nam:
- Ne znam, kritična sam prema sebi, i sad je gotovih radova manje nego onih koje sam uništila jer nisam njima bila zadovoljna. Možda ljeti, u Muzeju Međimurja - zamisao je da prikažem zbivanje umjetnosti u punom smislu, da budu postavljena prazna platna, ja ću izlagati sam proces nastajanja djela. No, to ovisi o tome bude li Muzej to mogao uvrstiti u svoj program.(k)