S. FALTAK: 120 obrtnika zatvorilo tvrtke!

Kraj godine je i vrijeme pravljenja osvrta. Kad je riječ o Obrtničkoj komori Međimurske županije razlog za razgovor s njenim predsjednikom jači je od prigodničarskog. Obrtnici su posebno ranjiv dio gospodarstva i kad se govori o aktualnoj krizi, to znači da međimurskim obrtnicima ne ide dobro. Predsjednik Obrtničke komore Slavko Faltak dao nam je nekoliko informacija i ocjena o ovoj temi.
Na nedavnoj svečanosti uz obilježavanje petnaeste obljetnice Obrtničke komore Međimurske županije rekli ste da je i sama ova manifestacija bila u pitanju. Zašto?
- Bili smo u dilemi je li u ovo vrijeme krize umjesno organizirati priredbu. Tu su i novčani problemi, prihodi su nam slabiji, imamo manje sredstava nego prijašnjih godina. Prevagnula je procjena da Komora svojim članovima, osobito zaslužnima i slavljenicima, kao u toj prigodi, mora omogućiti kap veselja, kako to kaže pjesma. To što se Komora našla u stisci, znak je velikih teškoća međimurskih obrtnika. Komora živi od komorskog doprinosa koji plaćaju obrtnici. On iznosi 24 kune obrtniku, članu Komore. Uz taj doprinos za obrtnike, tu su i obveze od 20 kuna doprinosa za Udruženje obrtnika, odnosno Udruženje ugostitelja, i 18 kuna za Hrvatsku obrtničku komoru. Ovaj naš doprinos najniži je u Hrvatskoj, na toj ga razini držimo od 2004. godine i na taj smo način htjeli izaći u susret našim članovima.
Ove je godine onih koji plaćaju doprinos puno manje nego lani. Pred kraj godine u Međimurju je bilo registrirano 1.758 obrta, ili za čak 120 manje nego pred godinu dana. Otvoreni su i neki novi, ali ih je toliko više zatvoreno. Prošlih godina bilježili smo lagano smanjenje broja obrtnika, ali ove godine pad je drastičan, za čitavih 6 posto.
- Zašto obrtnici zatvaraju obrte? Je li razlog samo svjetska recesija i njen odraz na Hrvatsku?
- Problemi su se navaljivali već nekoliko godina i mi smo pokušavali skrenuti pozornost odgovornih na znakove upozorenja, ali bez uspjeha. Nismo bili ozbiljno shvaćeni, obično se reklo da mi obrtnici preuveličavamo probleme. Udar krize prvo su osjetili obrtnici u proizvodnim djelatnostima koji su izvoznici ili kao kooperanti vezani uz veće tvrtke izvoznice, što je odraz svjetske recesije.
Naši obrtnici imaju teškoća s obrtnim kapitalom, odnosno s osiguranjem sredstava za nova ulaganja. S tim je usko povezana još jedna teškoća, i to ona koje smo se najviše bojali, a to je zatvaranje kruga neplaćanja. Uz nemogućnost dobivanja kredita, to proizvodi uništavanje gospodarstva. Umjesto da se uz konsenzus vodi pametna politika održavanja likvidnosti i zaposlenosti, otplaćivanja dugova i poticanje kvalitetnog izvoza, a uz održanje kakvog-takvog standarda građana, nama se još i otežavao i ograničavao rad ishitrenim zakonima. Tu je zakon o zabrani pušenja i zabrana rada nedjeljom u Zakonu o trgovini. Državna politika morala bi se okrenuti ohrabrivanju onih koji nose gospodarski razvoj, da im se pomogne sustavom poticajnih mjera.
Na nedavnoj svečanosti ste izrekli ste ocjenu da je nevolja obrtnika dvostruka jer naša gospodarska politika pogoduje krupnom kapitalu, na uštrb malih i srednjih, dakle, i obrtnika. Na čemu temeljite takvu ocjenu?
- Primjerom: nedavno su pooštreni uvjeti izdavanja garancija banaka za špeditersku djelatnost. Promijenjen je odnos između vrijednosti nekretnina koje treba dati kao pokriće garanciji i iznosa same garancije. Traži se više. Velika Intereuropa lako će dati nekretnine, ali kako će to uraditi obrtnik? Istina je da će se ova djelatnost ionako morati posve preustrojiti s ulaskom u EU, ali zašto sada u vrijeme krize zaoštravati uvjete poslovanja? Koja je logika u tome? Krizni porez po učincima za obrtnike zapravo je isto što i povećanja poreza na dohodak. Vidi se i kako velike državne firme posluju ili ispunjavaju svoje obveze prema državi.
Može li obrtnik ne platiti porez? Hoće li njega netko sanirati? Još su neke mjere potrebne, a Vlada od njih zazire smatrajući da štiti socijalni mir. Trebalo bi energičnije i učinkovitije suzbijati nezakonito obavljanje djelatnosti, odnosno fuš. On je dvostruko štetan, nelojalna je konkurencija obrtnicima koji uredno posluju, a neplaćanjem poreza uskraćen je i proračun.
Male i velike treba izjednačiti u poslovima javnih nabava, a i pri dobivanju kapitala. I u koncesije bi trebalo uvesti neke standarde, a ne da u visinama koncesijskih naknada vlada proizvoljno šarenilo.
Što bi država trebala učiniti da se u tom smislu položaj obrtnika poboljša?
- Trebalo bi smanjiti porezno opterećenje, predvidjeti oslobađanje od poreza na dohodak u prve tri godine poslovanja novog obrta. I porez na potrošnju je neopravdan. To je porez na porez, na što su nedavno ukazali i europski promatrači. Trebalo bi preispitati i niz raznih davanja, od onih za vode, do spomeničke rente i autorskih naknada za glazbene autore za ugostitelje.
Obrtnicima bi velika pomoć bila, osobito u sadašnjoj krizi, ako bi se izjednačili s radnicima u slučaju nezaposlenosti, a i kad bi mogli koristiti bolovanje pod istim uvjetima kao i radnici. U ovome bi znatno pomoglo kad bi obrtnicima bila vraćena sredstva Fonda mirovinskog osiguranja, odnosno mirovina iz nekadašnjeg Fonda samostalnih zanatlija, ugostitelja i prijevoznika. Početkom devedesetih ona su nam oduzeta i ne zna se gdje su. Raspršila su se u Hrvatskom fondu za privatizaciju.
Gospodarski analitičari već kažu da će se teškoće nastaviti. Nedavno smo dobili novog ministra gospodarstva, Đuru Popijača, koji dolazi iz Hrvatske udruge poslodavaca. Mislite li da će se on znati nositi s krizom i to tako da to obrtnici osjete kao olakšanje?
- Ne znam, ali nisam optimist. Bojim se da nećemo od novog ministra dobiti ništa, ostat ćemo “bistrički bokci”, kao dosad. Nitko o nama ne brine, očekuje se da se sami snalazimo, a mnogi se, eto, više ne mogu snalaziti.
Na kraju, pitanje kojem vjerojatno slijedi ipak optimističniji odgovor. Kad će preseljenje OKM-a u nove prostorije? I to se već otegnulo.
- Da, selimo u poslovni objekt u Ulici Ivana Gorana Kovačića 4a, u susjedstvu Gospodarske komore. Tamo ćemo imati prostor od 105 kvadrata. Investitor objekta je imao teškoća s nedostatkom kapitala, pa su radovi bili prekidani. Sad su oni ipak pri kraju, pa vjerujem da će useljenje biti moguće s početkom proljeća.